U izdanju Književne opštine Vršac, koju je do prošle godine vodio pokojni pesnik, prevodilac i slikar Petru Krdu, a odnedavno je na njenom čelu književni kritičar dr Draško Ređep, pre nekoliko dana je izašla zbirka poezije Đorđa D. Sibinovića Naselje belih kuća. U pitanju je veoma zanimljiva zbirka poezije, pre svega zato što Sibinović na kraju svakog ciklusa (Odlučujuće ljubavne pesme, Biblijski napevi, Privremeni boravak, Književna scena i Tranzicija) piše odgovarajući registar poenti koji iste obuhvata iz svih pesama koje čine dotične cikluse (Registar ljubavnih poenti, Registar biblijskih poenti, Registar privremenih poenti idr).

Drugi razlog je u ciklusu Književna scena, gde su četiri pesme posvećene akterima ovdašnjeg književnog života koji su i njihovi junaci – pokojni izdavač Miodrag Draganić, književni kritičar Aleksandar Jerkov i pisci Dragan Jovanović Danilov i Igor Marojević, koji je i autor pogovora za ovu knjigu. U svom tekstu Pesnik svog doba, Marojević se ograđuje činjenicom da se ne bavi profesionalno poezijom ali da je odlučio da se odredi prema Naselju belih kuća zbog pesnikove aktivne svesti o stvaralačkom kontekstu u kojem „je najbolja poezija pisana u doba njene nesumnjive metafizičnosti, ali se tokom poslednjih decenija pesnik duha vremena našao u višestruko nekomfornoj poziciji: on više ne može da se služi zastarelim, koliko god nekada plodotvornim jezikom, a ovaj novi, maksimalno demokratizovani, ume da oteža stvaranju sa dubinom (…) Bitno je to što je Đorđe Sibinović svestan ovakve pozicije savremenog poete, s obzirom na to da deluje u težnji ka prevazilaženju rečene aporetičnosti“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari