
Dva dana nakon petnaestog marta, nekada pun „studentima koji žele da uče“, Pionirski park je gotovo bez ljudi.
Sve što je ostalo od nedavne slike kampa studenata 2.0 jesu šatori, delom srušeni, i pozamašna količina smeća.
Studente, koji su sada u znatno manjem broju, pa Pionirski park deluje prazno, i dalje „štiti“ ograda, ali i traktori „srpskih domaćina“ koje Aleksandar Vučić kaže da žali, a koji najbolje prikazuju posledice nereda ispred Skupštine 15. marta.
Apsolutno svaki traktor, jednako noviji ili stariji model, ima oštećenja, koja idu od slomljenih prozora, odvaljenih vrata, probušenih guma…

Ako želite da hodate pored Pionirskog parka obujte obuću sa debljim đonom, jer ćete sigurno u jednom trenutku hodati po izlomljenim komadima stakla.
Na jednom delu puta čak je i prevrnut traktor, tako da je najbolja opcija da totalno izbegnete šetnju ovom trasom.

„Pazite, udaljite se“, rekla je starija gospođa koja je išla u suprotnom smeru, upozorivši da ne pipamo ništa, čak ni ogradu, kako se „ne bismo zarazili“.
I zaista, čak i ograde izgledaju prljavo, prizor iza njih još prljavije. Po celom parku razneseno je smeće, a kišni dan svakako tome ne ide u prilog. Smeće pomešano sa blatom, kese, trulo voće, kartoni, slomljeni šatori je jedino što danas možete zateći u takozvanom „Ćacilendu“.
„Vidi kako je prljavo. Treba da se zove pop da osvešta ovo“, rekla je prolaznica, dok je druga upitala „Pa gde su ćaci?“.
Studenata 2.0 zapravo gotovo da nije bilo, prisutno je samo petoro redara, a nisu se mogli uočiti ni bivši pripadnici rasformisane JSO. Ali opet, loše je vreme, čovek bi pomislio da su u šatorima.
Međutim, ni u šatorima nije bolje stanje, gotovo svaki je bez ljudi, ali opet pun smeća i kartona, kao i ostatak parka.

Poslednjih nedelju dana sami su sebe, naravno uz pomoć provladinih tabloida i zvaničnika SNS-a, prikazivali kao najveće patriote, ne samo među studentima, već i među građanima. Na njihovu žalost, pali su i na ispitu patriotizma. U Pionirskom parku na zemlji je i srpska zastava ukaljana blatom.
Da bismo dobili bolju sliku prisutnosti ljudi u kampu pokušali smo da uđemo u Pionirski park, koji je nekada bio otvoren za sve građane.
Prvo smo se susreli sa redarom, koji je na prijatan način pokušao da nam objasni kako da uđemo. Obavestio nas je i da je u toku konferencija za novinare.
„Već su oni krenuli, svi su novinari u šatoru. Idite ovamo desno do ograde, imate tamo policiju i redara, pa pitajte njih da Vas pusti“, objasnio je redar, stariji gospodin, nakon čega nam je poželeo i prijatan dan.
Pratili smo instrukcije i vratili se staroj trasi punoj izlomljenog stakla. Na mestu gde bi trebalo da se uđe nije bilo redara, već samo pripadnika policije. Upitali smo ih da li možemo da uđemo.
Mlađi policajac nam je ukazao da „studenti koji samo žele da uče“ ne dozvoljavaju trenutno ulaz u park.
„Ja ih ne razumem, dozvoljavali su ulaz kad je bilo puno, sad kad nema nikog, kad samo čiste, ne dozvoljavaju da se uđe. Nisu ni meni jasni. Bilo je još Vaših kolega ovde danas, svi su mahom slikali i snimali preko ograde“, rekao nam je pripadnik policije.

Uprkos njegovim navodima, nismo primetili da se nešto čisti, ali ne dozvoljavanje ulaza nije sigurno nikome jasno.
S obzirom na to da nismo bili u mogućnosti da prošetamo Pionirskim parkom, vratili smo se istim putem prepunim stakla, između traktora izlepljenih nalepnicama „Gotov je“, i prljave ograde.
Onemogućeni da prisustvujemo konferenciji, bili smo primorani da saznamo o odlukama studenata 2.0 preko provladinih tabloida. Oni su podneli prijavu protiv rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića, ali i istakli da u Pionirskom parku ostaju „do daljnjeg“.
„Do daljnjeg“ nam ostaje da vidimo da li će stanje u kampu biti kao i danas, maltene bez ljudi ali sa puno smeća, ili će „Ćacilend“ ponovo zaživeti u svom punom sjaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.