Prema propisima Evropske unije, sve države-članice obavezne su da tokom 2011. sprovedu popis stanovništva, a prva je počela – početkom ovog meseca – Bugarska – jedna od sedam članica EU u kojoj je uvedena mogućnost elektronskog popisivanja, tako da građani mogu da biraju da li će ih posetiti popisivač ili će formular ispuniti elektronski. Sve u svemu, procene su da će ove godine u Evropskoj uniji popisima stanovništva biti obuhvaćeno oko 500 miliona ljudi. Osim u Uniji, ovo će biti popisna godina i u Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.


Iako je popis stanovništva u Srbiji prvobitno bio planiran za april, on će biti održan krajem godine – zbog nedostatka novca odložen je za oktobar. Republički zavod za statistiku Srbije (RZS) saopštio je da će za tu namenu biti korištena sredstva iz pretpristupnih fondova koji će biti na raspolaganju od septembra. Popis će biti sproveden od 1. do 15. oktobra, a troškovi popisa iznosiće oko 350 dinara, ili nešto više od 3.5 evra po stanovniku, što je najmanji trošak u Evropi, rekao je ranije direktor RZS, Dragan Vukmirović, navodeći da u skandinavskim zemljama, na primer, oni iznose i do 16 evra. Zakonom o popisu stanovništva, za sprovođenje svih popisnih aktivnosti u periodu od početka 2010. do kraja 2013. godine, planirana su ukupna finansijska sredstava od 2.7 milijardi dinara, dok su za sprovođenje popisa poljoprivrede utvrđena sredstva od oko 1.5 milijardi dinara.

Rezultati popisa, inače, biće poznati godinu dana nakon njegovog završetka.

Kako u Srbiji ne postoji mogućnost elektronskog davanja podataka – planirano je da popis obavlja više od 40.000 ljudi koji će popisati po 100 domaćinstava. Popisivači će imati posebnu legitimaciju sa fotografijom, kao i torbice sa logom i sloganom popisa.

I popisivači, ali i građani mogu biti kažnjeni po Zakonu o popisu – za odbijanje davanja podataka ili davanje netačnih i nepotpunih odgovora predviđa kaznu između 20.000 i 50.000 dinara. Istim svotama zaprećeno je i onima koji su zaduženi za popis ukoliko posao obavljaju loše ili primoravaju građane da daju podatke o nacionalnoj pripadnosti i veroispovesti. Kazne između 35.000 i 50.000 dinara predviđene su ukoliko se podaci ne unose tačno ili se ne čuva tajnost podataka.

Najavljeno je da će u pitanja biti uvedena pitanja o godini kada su žene rodile dete, pitanja o invaliditetu, o kompjuterskoj pismenosti, kao i pitanje da li ispitanici žive u vanbračnoj zajednici. Biće evidentirani svi građani bez obzira na to da li poseduju lična dokumenta, a popisuju se i strani državljani koji žive na teritoriji Srbije, kao i naši građani koji u vreme popisa budu odsutni iz zemlje zbog rada ili školovanja u inostranstvu, Novina u popisu biće i popisivanje beskućnika, koji će biti popisani u saradnji sa centrima za socijalni rad i sa republičkim i pokrajinskim zavodom za zdravstvenu zaštitu.

Za popis na Kosovu i Metohiji zaduženo je Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, a prema rečima Dragana Vukmirovića na Kosovu i Metohiji je poslednji popis „za koji se može reći da je bio validan“ urađen 1981. godine.

U Srbiji, prema proceni Republičkog zavoda za statistiku živi 7.306.677 stanovnika što je u poređenju s podacima s prethodnog popisa iz 2002, kada je registrovano 7.498.001 žitelja, manje za 191.324 – otprilike onoliko koliko ih je živelo u gradskom jezgru Novog Sada. Prema procenama Republičkog zavoda za statistiku Srbije, broj stanovnika u Srbiji godišnje se smanjuje za 30.000 do 35.000, što odgovara broju žitelja Kikinde.

Građani tokom popisa ne moraju da se izjašnjavaju o svojoj nacionalnosti i veri – takvo uputstvo je napisano i na samom popisnom obrascu uz pozivanje na prava iz članova 47, odnosno, 43. Ustava Srbije. Ipak, ta pitanja nisu izostavljena, a od odgovora na njih u mnogim sredinama, odnosno, zajednicama, kasnije se izvode određena prava.

Stoga je Republički zavod za statistiku Srbije, u saradnji sa Švedskom agencijom za međunarodnu razvojnu saradnju (SIDA), sproveo istraživanje pod nazivom „Probni popis stanovništva i stanova, 1-15. novembra 2009. – edukacija Roma“.

Cilj je bio, kako je objasnio direktor RZS, Dragan Vukmirović, da se romsko stanovništvo bliže upozna sa načinom sprovođenja popisa i pitanjima koja se postavljaju. Osnovni problem s ovom populacijom, kako je naveo, „nije u obuhvatu Roma, već u opšte poznatoj činjenici da se mnogi pripadnici ove etničke zajednice ne izjašnjavaju uvek kao Romi“.

Ove tvrdnje potkrepili su i rezultati istraživanja. Probnim popisom prikupljeni su podaci za 8.104 osoba što je znatno niži broj od predviđenih 14.000 u 24 popisna kruga u kojima je, prema rezultatima popisa 2002, zabeleženo visoko učešće Roma u ukupnom stanovništvu. Osim objektivnih razloga za neostvarivanje planiranog, popisivači su se susreli i sa odbijanjem popisivanja, zbog straha od raseljavanja, i prikrivanjem podataka o kompletnim domaćinstvima ili o pojedinim članovima domaćinstva koji se nalaze na „privremenom“ radu u inostranstvu.

Od onih koji su pristali na probni popis – 6.463 osobe (oko 80 odsto) izjavilo je da su Romi po nacionalnoj pripadnosti. Na drugom mestu po zastupljenosti su Srbi, kojih je popisano 1.132 (14 odsto), dok su udeli pripadnika drugih etničkih zajednica bili znatno niži (manje od jedan odsto).

Prema popisu 2002, najveći broj Roma živi na teritoriji grada Beograda (oko 19.000, ili 17,7 odsto od ukupnog broja) i na jugu Srbije (opštine Leskovac, Niš, Vranje i Bujanovac), dok najveće relativno učešće u ukupnom stanovništvu opštine Romi imaju u Bojniku (10,4 odsto), Surdulici (9,5), Bujanovcu (devet) i Beloj Palanci (8,5 odsto). Prema podacima popisa 2002, u Vojvodini živi 26,9 odsto od ukupnog broja Roma, a 73,1 odsto ih je u centralnoj Srbiji.

Kada je nacionalna pripadnost u pitanju, rezultati prethodnog popisa pokazuju da su Srbi i najzastupljenija nacionalna zajednica na teritoriji Republike – 82,86 odsto popisanih se tako izjasnilo. Sledi nacionalna grupacija Mađara kojih je 3,91 odsto, Bošnjaci (1,82), Romi (1,44) i Jugosloveni (1,08).

U određenom broju opština, manjinske zajednice čine preovlađujuće stanovništvo. Tako su Mađari preovlađujući u sedam, Bošnjaci u tri, a Slovaci i Bugari u dve opštine na teritoriji Srbije.

Mađari – najbrojnija manjina

Prema popisu stanovništva iz 2002. u Srbiji, bez KiM, živi 1.135.393 pripadnika nacionalnih manjina. Najveći broj njih živi Vojvodini – Mađari (290.207), Hrvati (56.645), Slovaci (56.637), Rumuni (30.419), Romi (29.057), Bunjevci (19.766), Rusini (15.626), Makedonci (11.785), Ukrajinci (4.635), Nemci (3.154), Česi (1.648) i drugi. U centralnoj Srbiji živi 59.952 pripadnika albanske nacionalne manjine, 135.670 Bošnjaka, 18.839 Bugara, 39.953 Vlaha, 3.975 Goranaca, 14.062 Makedonaca, 15.869 Muslimana, 79.136 Roma, 14.569 Hrvata i drugih.

I voćke u popisu

Popis u poljoprivrednoj delatnosti biće obavljen između 1. oktobra i 15. decembra 2012. Popis poljoprivrede, koji je u Srbiji poslednji put rađen 1960, obuhvatiće sva domaćinstva sa najmanje 0.5 hektara obradive zemlje, pri čemu će biti popisivan broj grla stoke, poljoprivredna mehanizacija, stabla voća, vrste delatnosti u agraru…

Slovenija štedi

U Sloveniji će se ove godine prvi put održati popis stanovništva po uredbi koja je pre tri godine prihvaćena u EU, pa posao popisivanja na terenu neće obavljati popisivači. Umesto njih taj posao će obavljati tela u Ministarstvu unutrašnjih poslova, državnoj geodetskoj upravi i državnom statističkom uredu. Slovenački državni statistički ured objavio je da će se novim, registarskim načinom popisa stanovništva uštedeti najmanje deset miliona evra iz državnog budžeta. A da budžet nije samo u Srbiji razlog za odlaganje pokazuje i slučaj Slovenije – popis je u toj zemlji bio iznimno proveden 2002, jer zbog pogreške u planiranju za popis 2001. nije bio osiguran potreban novac u budžetu.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari