Poredili smo vojne budžete Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske: Koliko ko u regionu ulaže u vojsku, oružje i plate? 1foto FoNet/Instagram predsednika Srbije

Bosna i Hercegovina: Fiskalnim okvirom 156,8 miliona evra za oružane snage

Poredili smo vojne budžete Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske: Koliko ko u regionu ulaže u vojsku, oružje i plate? 2

Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine posljednjih nekoliko godina suočava se sa problemom nedostatka finansijskih sredstava u državnom budžetu, što se u konačnici odražava na izvršavanje zacrtanih planova i niza aktivnosti. Analizirajući budžete usvojene u periodu od 2017. do 2020. godine vidljivo je da budžet MOBiH nikada nije prelazio iznos od 290 miliona KM (cca 145 miliona eura), uprkos zahtjevima Ministarstva da im se osiguraju značajnija sredstva. Situaciju su dodatno usložnjavale političke blokade koje su za rezultat imale to da su institucije BiH cijelu 2021. i pola tekuće godine funkcionirale na odlukama o privremenom finansiranju, čime je omogućeno jedino finansiranje osnovnih budžetskih isplata i vanjskog duga, ali ne i realizacija važnih projekata.

– Finansijska situacija u okolnostima privremenog finansiranja je izrazito nepovoljna s obzirom na to da su Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH složena i dinamična institucija s vrlo promjenljivim ulaznim parametrima, tako da nivo finansiranja iz prethodnog perioda nije adekvatan za tekuće poslovanje. Dodatna otežavajuća okolnost je veliki rast cijena robe i usluga, preciziraju iz Ministarstva odbrane BiH.

Zakon o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2022. usvojen je 30. juna 2022. Ministarstvu odbrane i OSBiH za ovu godinu odobreno je 306.675.000 KM (153.337.500 eura).

Ipak, u Ministarstvu kažu da je struktura budžeta i dalje nepovoljna.
– Na plate zaposlenih otpada 68,56 posto, naknade zaposlenih 20,51 posto, na operativne troškove samo 10,05 posto, kapitalne izdatke 0,83 posto, te na kapitalne grantove i transfere 0,07 posto. Nakon usvajanja budžeta za 2022., počela je primjena Odluke o visini osnovice za obračun plate zaposlenim u institucijama BiH za 2022. od jula. Ovom odlukom utvrđena je osnovica za obračun plate u iznosu od 535 KM (267,5 eura) umjesto dosadašnjih 475,69 KM.  Povećanje osnovice uzrokovalo je povećanje personalnih troškova , što prema procjenama za šest mjeseci iznosi uvećanje za oko 12,3 miliona KM, navode u MO BiH.

Fiskalni okvir za 2023. godinu još nije usvojen. Ministarstvo finansija i trezora BiH dostavilo je finansijska ograničenja na bazi postojećih projekcija, pa je za MO BiH dodijeljeno finansijsko ograničenje u iznosu od 313.600.000 KM (156.800.000 eura), što je daleko ispod jedan posto GDP-a.

– Dodijeljeni finansijski okvir nije dovoljan za finansiranje osnovnih planskih aktivnosti u narednoj godini, posebno imajući u vidu da je došlo do izmjene propisa za plaće i naknade na nivou institucija BiH, čiji efekti nisu obuhvaćeni finansijskim ograničenjem, jer je budžetski proces pokrenut ranije.

MO BiH je uputilo u proceduru zahtjev kojim tražimo povećanje okvira za 2023. za dodatnih 45.789.000 KM, (22.894.500 eura) od čega je 8.648.000 KM (4.324.000 eura) za implementaciju izmjena Zakona o plaćama i izmjene koeficijenata, te troškova toplog obroka i prevoza za pripadnike MO i OS BiH, a preostalih 37.141.000 KM (18.570.500 eura) za realizaciju planskih aktivnosti.

MOBiH je kroz Aneks zahtjeva tražilo da se osigura dodatnih oko 12.750.000 KM (6.375.000 eura) za kapitalne troškove za opremanje u skladu sa usvojenim Planom modernizacije i potrebnim ulaganjima u infrastrukturu, s obzirom da materijalno stanje u OSBiH nije zadovoljavajuće zbog dugogodišnjeg nedovoljnog nivoa finansiranja, kaže za Oslobođenje Uma Sinanović, šefica Ureda za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH.

Ona napominje da je Ministarstvo pokrenulo višegodišnje kapitalne projekte (nabavka i remont helikoptera i nabavka specijaliziranih motornih vozila), ali dodatna sredstva za to nisu osigurana, pa su finansirani kroz uštede i prestrukturiranja iz odobrenog budžeta, te uz podršku partnerskih zemalja.

– I pored problema uzrokovanih nedovoljnim finansijskim sredstvima, MO i OSBiH su uspijevali da realiziraju osnovne misije i zadatke i pruže značajan doprinos i u međunarodnima ktivnostima, rekla je Sinanović.

Hrvatska: U iduće tri godine po 1 do 1,1 milijarda evra

Poredili smo vojne budžete Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske: Koliko ko u regionu ulaže u vojsku, oružje i plate? 3

Sve do prije dvije godine vojni proračun Hrvatske vojske kretao se od 500 do najviše 650 milijuna eura godišnje. Neambiciozno, kao donedavno, uostalom u većini europskih država. Osim Francuske, Poljske i skandinavskih država koje nisu gubile tempo. Od kraja prošle godine, pa kako vidimo u planu vojnog proračuna za naredne tri godine, vojni budžet je narastao na 1 do 1,1 milijardi eura godišnje. Nije se do toga došlo preko noći, a sve se promijenilo kada se krenulo u nabavku borbene eskadrile aviona.

Nabavke su do tada bile rijetke, uglavnom se radilo o, istina dosta vrijednim donacijama SAD-a, poput isporuke 16 Kionja Njarrior OH-58 helikoptera i 300-njak oklopnih, minski zaštićenih vozila, a vrijedna spomena kupovina je nabavka 15-ak samovoznih haubica, njemačkih Panzerhaubitze, PzH 2000, 155 mm.

Dugogodišnja je međutim želja vojske bila nabavka novih ili rabljenih borbenih aviona koji će zamijeniti eskadrilu MiG-ova 21. Bilo je nekoliko pokušaja, poput odluke o nabavci 12 rabljenih, 30 do 35 godina starih izraelskih F-16 Baraka, no kada je samo trebalo staviti potpis na ugovor, SAD su de facto blokirale taj ugovor, zapravo je to učinio Lockheed Martin, jer za njega tu nije bilo nikakve zarade, koja je išla Izraelu.

Pored toga, još do početka 2000-ih, Amerikanci su uporno objašnjavali Hrvatskoj da im nije potrebna borbena eskadrila aviona, nego da se razvijaju u helikopterskom segmentu. Vlada Andreja Plenkovića nije reagirala svađalački, nego se u tišini dogovorio posao s Francuskom, a nakon više od godine dana, javnost je obavještena da Hrvatska nabavlja 12 rabljenih Rafalea F3-R, starosti oko 10 godina.

Odmah nakon potpisivanja ugovora, krajem 2021, RH je uplatila prvu ratu, od pet nejednakog iznosa, zadnja rata se plaća 2025. a cijeli aranžman stoji 1,2 milijardi eura. Obuka tehničara u Francuskoj je počela, piloti kreću na obuku odmah iz Nove godine 2023. Zanimljivo, premda su mnogi očekivali da će se Amerikanci naljutiti, jer nisu nabavljeni njihovi avioni, to se nije dogodilo.

Poredili smo vojne budžete Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske: Koliko ko u regionu ulaže u vojsku, oružje i plate? 4
Dizajn: Radenko Topalović

Istina, Hrvatska je nakon toga konačno potpisala i ugovor kojim prima američku „donaciju“ više od 80 borbenih oklopnih gusjeničara Bradley M2A2 ODS iz doba Pustinjske oluje, što se djelu vojnog vrha nije dopalo, jer su ti strojevi zastarjeli, ali kada su Amerikanci dodali dio novca za remont i osigurali dostavu nekoliko stotina protuoklopnih raketa TONJ 2, raspoloženje se popravilo. Bradleyi će biti remontirani u uri akoviću i svi operativni do početka 2026. Ta „donacija“, u naredne tri godine stajat će još oko 120 mil. eura. Sve zajedno, oko 200 mil. eura.

Ovdje treba reći da je RH promijenila strategiju u kupovini naoružanja. Oružje je sada isuviše skupo da bi se trošilo na nedovoljno kvalitetno, zastarjelo, bez mogućnosti međusobnog digitalnog umrežavanja. Nema svaštarenja. Rafalei stižu top naoružani, ne samo s MICA raketama srednjeg dometa, uz satelitski navođene bombe, nego i s krstarećim projektilima velikog dometa.

Logika međusobnog povezivanja bila je odlučujuća i kada se pojavila potreba za proritetnom nabavkom PZO raketa, a nakon pada tajanstvenog drona od 6 tona na Zagreb početkom rata u Ukrajini. Objavljeno je da su partneri u tom poslu – Francuzi i da nabavke uključuju rakete Mistral 3 kratkog, i MICA (varijante za vertikalno ispaljivanje) srednjeg dometa. Koliko to stoji, nije objavljeno, ali u proračunima od 2023- do 2025. stoji da će za „materijalno-tehnička sredstva“ ići ukupno 261 milijun eura. Većina tog novca ide na PZO.

Nakon što su Amerikanci donirali dva nova Black Hanjka (Sikorsky) UH-60, te platili obuku u SAD-u za prvu ekipu pilota, ti su helikopteri raspoređeni u Zapovjedništvo specijalnih snaga.

Svaki stoji oko 40 milijuna dolara. Istodobno, RH je naručila i kupila još dva nova „Crna jastreba“, ovoga puta s naoružanjem, a koji stižu u RH za par tjedana. Donacija RH Ukrajini 14 starih transportnih helikoptera Mi-8 ubrzava i dodatnu nabavku novih Black Hanjkova. Razgovori s Amerikancimatraju, a računa se da će RH dokupiti barem još 6 novih aparata.

Očekuje se tu, naravno i kompenzacija za donaciju Ukrajini. Hrvatska ratna mornarica morat će još malo pričekati, kako završetak preostalih 4 obalnih ophodnih brodova koji su „zapeli“ u Brodosplitu, ali je objavljeno da se s norveškim Kongsbergom ugovara gradnja 2 lake korvete (projekt Vanguard) za ukupno oko 300 mil. eura. Gradile bi se licencno, u dva brodogradilišta, vjerojatno riječkom 3. maju i Iskri u Šibeniku.

Crna Gora: Za odbranu 109 evra po stanovniku

Poredili smo vojne budžete Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske: Koliko ko u regionu ulaže u vojsku, oružje i plate? 5

Crna Gora će naredne godine za odbranu izdvojiti ukupno 67.362.950 eura – podaci su iz predloga Zakona o budžetu za 2023. koji je pripremila Vlada premijera Dritana Abazovića (URA). Imajući u vidu najnovije podatke Uprave za statistiku – Monstata da u Crnoj Gori živi 619.211 stanovnika, to znači da će Crnogorci dogodine za odbranu po stanovniku izdvojiti nepunih 109 eura.

U odnosu na državni budžet za 2023. koji iznosi 2.852.648.045 eura, izdaci za odbranu (uključujući kaoo troškove Vojske Crne Ghore, tako i Ministarstva odbrane i Direkcije za zaštitu tajnih podataka) čine tek 2,36% ukupne državne potrošnje.

Najveći dio budžetskih izdvajanja za sistem odbrane u narednoj godini odnosi se na funkcionisanje Vojske Crne Gore, za što će biti utrošeno 37.085.140 eura. Za opremanje Vojske Crne Gore u 2023. godini planirano je 9.895.826 eura, dok će za opremanje samog Ministarstva odbrane biti utrošeno još 652.850 eura.

Učešće VCG u međunardonim vojnim operacijama poreske obveznike će dogodine koštati 2.329.250 eura, od čega najveći dio novca ide za participaciju u NATO opetacijama koje će koštati 2.015.584 eura. Za učešće u misijama koje predvodi EU, VCG će potrošiti skoro deset puta manje novca – 288.722 eura, dok će za misije pod vođstvom Ujedinjenih nacija taj izdatak iznositi tek simboličnih 24.944 eura.

Za međunarodnu vojnu saradnju VCG će utrošiti 1.156.843 eura, dok će izdatak za obuke i vježbe vojnog sastava biti 1.332.949 eura.

Kada je opremanje vojske u pitanju, od ukupne predviđene sume od 9,89 miliona eura, za unapređenje infrastrukture VCG opredijeljeno je 2,59 miliona, izdaci za građevinske objekte i investiciono održavanje iznosiće 1,81 milon, dok će za samo opremanje VCG novim naoružanjem i vojnom opremom biti utrošeno 7,3 miliona eura.

U predlogu Zakona o budžetu Crne Gore nisu pobliže specificirane stavke vezane za nabavku novog naoružanja i vojne opreme, ali je već sad izvjesno da ni dogodine neće biti ništa od ranije najavljivane značajnije modernizacije kapaciteta Mornarice VCG koji su do kraja izraubovani i dovedeni do toga da Crna Gora gotovo da sada nema nijedan potpuno ispravan ratni ili pomoćni brod.

Kapitalna ulaganja u odbranu u protekle četiri godine iznosila su inače, preko 100 miliona eura i obezbijeđena su kreditima inostranih banaka koje na taj način podržavaju plasman proizvoda fabrika namjenske industrije u SAD, Kanadi i Izraelu odakle je kupovano ovo nauružanje i oprema.

Tim ulaganjima, Crna Gora je kupila tri višenamjesnak srednja helikoptera tipa „Bell-412EP/EPI“, dva laka helikoptera za obuku i vezu tipa “Bell-505“, 67 lakoklopljenih patrolnih vozila tipa „Oshkosh JLTV“, kao i daljinski upravljane borbene stanice izraelskog proizvođača „Elbit Systems“  sa mitrajezima kalibra 12,7 mm za ugradnju na dio tih vozila.

U predlogu budžeta za 2023. navedeno je da će se tokom naredne godine „utvrditi kreditori“ koji će na taj način omogućiti dalju nabavku naoružanja i vojne opreme za potrebe VCG. Visina tih kredita se ne navodi, ali se može naslutiti za što će dva od tri predviđena potencijalna nova tri kreditna aranžmana biti iskorištena: za nabavku protivoklopnih sredstava, odnosno za nabavku samohodnih minobacača.

Za obje ove stavke, prema nezvaničnim informacijama, na „pol-poziciji“ da budu isporučioci za potrebe VCG su Izraelci – kao najizglednije novo protivoklopno sredstvo u naoružanju VCG, naiime, figuriraju protivoklopne rakete „Spike“ koje  izraelska kompanija „Rafael Advanced Systems“ proizvodi u više varijanti  različitog dometa.

VCG naime,  ima hitnu potrebnu da ojača svoje mogućnosti u domenu vođenja defanzivne protivooklopne borbe, a čiji su oslonac trenutno potpuno zastarjele protivtenkovske žično vođenje rakete 9K11 “maljutka” sovjetske proizvodnje. Za takvo nešto idealan kandidat je porodica modernih izraelskih protivoklopnih raketa “Spike” koje spadaju u grupa “fire and forget “ (ispali i zaboravi) samonavođenog oružja.

Određene vrste raketa “Spike” koje dolaze u više varijanti sa različitim dometima, mogu se intregrisati na lakooklopna vozila “Oshkosh” kakve je nabavila VCG, a što je već naprimjer, uradila Slovenija.

Isto tako, samohodni minobacači kalibra 120 mm tipa Elbit Soltam Spear Mk2 favorit su kada je u pitanju nabavka ove vrste artiljerijskih sistema za blisku vatrenu podršku pješadijskim jedinicama VCG.

Srbija: Najviše para za povećanje zarada

Poredili smo vojne budžete Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske: Koliko ko u regionu ulaže u vojsku, oružje i plate? 6

Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije će svakog građanina zemlje naredne godine u proseku koštati malo više od 200 evra.
Ova brojka proističe iz Predloga zakona o budžetu za 2023. godinu koji trenutno u skupštini čeka na usvajanje. Prema predlogu budžeta Ministarstvo odbrane će u narednoj godini na raspolaganju imati 160,9 milijardi dinara ili malo manje od 1,4 milijarde evra.

Ovogodišnjim budžetom predviđena je “povišica” od 15 odsto za Ministarstvo odbrane, koje je prošle godine, sudeći prema nedavno usvojenom rebalansu budžeta, na raspolaganju imalo 139,3 milijarde dinara (malo manje od 1,2 milijarde evra).
Najveći deo novca, oko 700 miliona evra, biće potrošen na funkcionisanje Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Ako se detaljnije pogleda ta stavka, vidi se da će kod funkcionisanja najviše koštati (514 miliona evra) nabavka mašina i opreme, bez preciziranja kojih mašina i koje opreme.

Ono što je, s druge strane poznato, to je da će se deo povećanog budžeta preliti i u džepove pripadnika Vojske Srbije i Ministarstva odbrane.

Kako je nedavno najavio Miloš Vučević, novopostavljeni ministar odbrane i prvi u redu za mesto narednog predsednika Vlade Srbije, od 1. januara pripadnici Vojske Srbije će dobiti povećanje plata za 25 odsto.

– Ne govorim samo o oficirima, podoficirima i profesionalnim vojnicima. Govorim i o civilnom sektoru, koji radi u tehničko-operativnim, tehničko-remotnim sektorima, oko 3.700 civila u službi vojske Srbije, a koji su neophodni za logističku podršku i razvijanje novih sistema u Vojsci Srbije, rekao je Vučević za provladinu televiziju Pink.

Povećanje zarada dolazi nakon sve glasnijih upozorenja stručne javnosti koja godinama ukazuje da je odliv kadra najveći problem Vojske Srbije. Vojni sindikat Srbije je ranije ove godine izneo tvrdnju da je problem tolikih razmera da je ugrožena operativna sposobnost vojske, te da u narednih pet godina vojsci preti potpuno gašenje.

Zvaničnici međutim nikada javno nisu želeli da priznaju da problem postoji, optužujući sindikat da unosi nemir neistinama o stanju u vojsci. Zvanične brojeve nije bilo moguće proveriti pošto je Ministarstvo odbrane 2016. godine sve podatke o ljudskim resursima oglasilo tajnim.

Novica Antić, predsednik Vojnog sindikata Srbije, najavljeno povećanje plata vidi kao indirektno priznanje nadležnih da problem postoji.

– Povećanjima zarada vlast pokušava da motiviše ljude da se odluče za vojni poziv, ali i da postojeći kadar motiviše da ga ne napusti, kaže Antić.

I iako zadovoljni zbog povećanja zarada, u sindikatu napominju da pojedine informacije vezane za povišice pozivaju na zabrinutost. Naime, priča se da će se povišica od 25 odsto odnosti isključivo na pripadnike Vojske Srbije, dok će zaposleni u Ministarstvu odbrane moći da računaju na povećanje zarade u iznosu od 12,5 odsto. Ovo se, kako napominje Antić, odnosi i na pripadnike Vojske, koji su premešteni na rad u ministarstvu.

Za razliku od standarda pripadnika vojske, znatno više prostora u  domaćoj i regionalnoj javnosti zauzimale su teme nabavke naoružanja. Poslednja nabavka koja je podigla dosta prašine dogodila se u aprilu ove godine, kada su avionima dostavljeni prvi delovi kineskog protivvazdušnog raketnog sistema FK-3.

Ipak, nabavka kineskog naoružanja nije ni približno uzdrmala međunarodnu poziciju Srbije onoliko koliko je to učinila nabavka ruskog PVO sistema Pancir S1 iz februara 2020.

Nekoliko dana nakon što su prvi delovi dostavljeni, iz Evropske unije su smatrali potrebnim da u saopštenju podsete Srbiju na potrebu da uskladi svoju spoljnu politiku sa politikom Unije. Američki Stejt department je bio još konkretniji.

„Pozivamo sve naše saveznike i partnere da odustanu od transakcija sa Rusijom koje bi mogle da dovedu do uvođenja sankcija pod Zakonom o suprotstavljanju američkim protivnicima kroz sankcije (CAATSA)“, saopštio je Stejt department, dodajući da su u razgovorima sa visokim vladinim zvaničnicima više puta izrazili zabrinutost zbog kupovine ruske vojne opreme.

I iako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić i nakon tih opomena javno najavljivao nabavku “drugih važnih većih stvari od strategijskog interesa za Srbiju u budućnosti”, o tome šta su važne, veće stvari može se samo nagađati. Delom zbog toga što je dugoročni plan opremanja vojnih snaga tajan, a delom zbog toga što je prostor Srbije za balasiranje između Istoka i Zapada daleko manji otkako je prvi ruski tenk ušao u Ukrajinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.