Položaj Bošnjaka na Balkanu najbolje i najpreciznije je definisao i umjetnički projektovao najveći bošnjački pisac premudri Meša Selimović.

Orgnuti a neprihvaćeni Bošnjaci stoljećima tumaraju po balkanskim gudurama tragajući za vlastitim identitetom i životnim prostorom u kome će se konačno iskazati kao kulturni i vrijedni evropski narod željan sopstvene šanse za samopotvrđivanjem.

Sve je POSEBNO u Bošnjaka u Sandžaku. Posebna narav, klima, posebno je kisela zemlja, turoban život, posebno je vjera tretirana, posebno se politika bistri, i na kraju poseban je i birački spisak. Pozivaju skoro svi ovih mjeseci da se sa posebnom sviješću upišemo na poseban birački spisak kako bi nas država konačno uzela u ozbiljno razmatranje kao mali narod sa velikim i posebnim potrebama. Bošnjački politički, kulturni i društveni subjekti uglavnom pozivaju da se u što većem broju Bošnjaci upišu na ovu državnu posebnu evidenciju nacionalnih manjina koje „uživaju najveća moguća i nemoguća manjinska prava koja su ikad ustanovljena za jednu manjinsku zajednicu u Evropi“.

Država je, eto, pružila šansu Bošnjacima, političari je pozdravili i biće izbora za članove nacionalnog savjeta ove manjinske zajednice. Pošteni i legalni izbori, razumije se.

Nacionalni savjet će biti važno bošnjačko nadstranačko tijelo koje će se baviti svim i svačim, samo ne politikom. Bojim se da će taj savjet biti samo još jedno kuturno-umjetničko ili folklorističko društvo koje će decenijama istraživati etnogenezu Bošnjaka, folkloristiku, narodne umotvorine, narodne pjesme, tradiciju, običaje, sujevjerje … I u tom dokazivanju, nisam sujevjeran, ali se opet bojim da takav savjet ne preraste u tijelo koje će se posvetiti dokazivanjem srbijanskoj naučnoj i kulturnoj javnosti da Bošnjaci postoje u Sandžaku i da je njihov maternji jezik bosanski.

Posebna je i priča o siromašnim i zaboravljenim sandžačkim varošima i napuštenim ili polupraznim selima u kojima se, bezmalo, živi u duhu Srednjeg vijeka, dok se pojedini uglađeni političari-biznismeni bave „visokom“ politikom koja je nas Sandžaklije nisko prikovala za samo dno životno. I zamislite, naše nacional-romantičare kao da muha pečila nije. Kao dokaz za svoju sopstvenu žrtvu u ime svog naroda oni licemjerno pokazuju varoš Tutin kao ekonomsko čudo u kome se navodno događa opštedruštvena i graditeljska renesansa, jer je nekolicina biznismena napravila nekoliko povećih privatnih lijepih kuća. Eto potvrde za višedecenijski napor i epsku žrtvu nacional-romantičara za svoj narod. A pijaće vode nema pa nema… I nema puteva, nema ambulanti, nema pristojnih čistih i ugrijanih školskih učionica i dječijih vrtića, i nema valjane struje, nema ponegdje kanalizacije. Ali zauzvrat ima lijepa riječ koja se plasira osiromašenim i poniženim žiteljima ove posebno siromašne pešterske komune.

Posebno se država ozbiljno pozabavila žrtvama ratne histerije i na području Sandžaka. U tom smislu osnovana je mreža nevladinih organizacija REKOM koja će se baviti istraživanjima ratnih zločina i u ovom regionu. Aktivisti ove mreže uspjeli su da od Vlade izmole pomoć za žrtve ratnog nasilja u Sandžaku. Pomoć se ogleda u priči da raseljeni treba da se vrate iz bijelog svijeta na svoja ognjišta u opštinama Priboj i Prijepolje. Dodijeliće im, kažu, Vlada, po jednu kravu muzaru i kozu samo ako oni žele da se vrate iz Beča, Berlina, Stokholma, Melburna, Istanbula, u svoja draga, siromašna, pusta sela.

Posebno je Sandžaklijama drago što država ima neutralan stav prema organizacionom profilisanju Islamske zajednice u Srbiji. U tom smislu Sandžaklije duguju državi posebnu zahvalnost i vječitu lojalnost.

Imaju Sandžaklije i poseban razlog za lijepa nadanja u pogledu ekonomskog progresa , jer će se u Ljeskovi na Pešteru, kažu političari, izgraditi najsavremenija industrijska zona koja će preporoditi ovaj kraj u koji će kaljavim drumovima od kaldrme pohitati veliki svjetski biznismeni da što prije ulože svoj kapital na našu i njihovu korist. JUTUTINSKA JUHA HA HA, što bi rekao pjesnik

Posebna je radost za Bošnjake u Sandžaku ukidanje viza za putovanje u zemlje zapadne Evrope. Svakodnevno na desetine turističkih agencija odvoze uglavnom mlade ljude iz ove oblasti u bijeli svijet gdje će neki srećnici pokušati makar na nekoliko mjeseci da odrijemaju u azilu neke bogate zemlje i ako ih posluži sreća te se malo snađu, povešće sa sobom i cijelo bratstvo iz Sandžaka.

Posebno je odjeknula i vijest o tragediji koja se nedavno desila u blizini Tutina u kojoj je žrtva bio policajac Zečević, otac troje djece. Cijeli Sandžak je iskreno saosjećao sa porodicom nastradalog policajca što je potvrđeno i velikim prisustvom Bošnjaka i Srba na sahrani ovog nesrećnog čovjeka. Lica Bošnjaka su opet ozbiljno namrgođena i uplašena. Policija je ovoga puta odlučno krenula u akciju za osumnjičenim počiniocem ubistva, jasno demonstrirajući svoju namjeru da pokažu kako sa njima nema šale. Ishod ove superiorne akcije jesu navodno premlaćeni mladić Keljević i osumnjičeni Mavrić. Osuđujemo jasno i nedvosmisleno svaki zločin, ali neko u Sandžaku se opet igra uloge sudije i suda, pa osumnjičenim unaprijed presuđuje, a ne sudi im. Istina, novom reformom pravosuđa Opštinski sud u Tutinu je ukinut, pa su možda pojedini operativci iz policije pogrešno razumijeli da je njihova nova uloga i da tuže i da sude, batinom, razumije se, jer su ti nazovi evropejski sudovi isuviše blagi i meki za tvrdoglave gorštake Sandžaklije, ovoga puta i Srbe i Bošnjake.

Sve je POSEBNO u Sandžaku.

Autor je profesor književnosti i koordinator NVO „Gest“ iz Tutina

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari