Zatvaranje centara u Zenici

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (23)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

On bi nazvao … jedan broj, ta osoba bi nazvala slijedeći broj, a onda ta osoba slijedeći broj. Svako je imao samo po jedan broj, pa kada bi naš telefon zazvonio, moj muž bi zvao naredni broj. I onda bi šejh počeo da govori, nazvao selam svima, pozdravio ih i pitao kako su i šta ima. Svi bi rekli da je sve u redu. Niko nije odavao svoje lične detalje. I onda bi on rekao, krenimo, i svi bi pritisnuli snimanje, snimili traku, i onda je moj posao bio da naredna dva dana pravim kopije trake, kako bi mogli da je prodaju petkom u džamiji za 10 dolara po komadu”, objasnila je Diabova supruga Saraah Olson. Ona nije znala kakve su planove imali njen muž i njegovi prijatelji: “Samo bi rekli da će šejh pobiti sve nevjernike i da je njihov posao da mu pomognu u tome. Zbog toga su otišli u Bosnu.”

“Otišli su u Bosnu. Nisu otišli da se bave humanitarnim radom. Dijele hranu, odjeću, i lijekove. Nekako su stigli u kamp za obuku terorista, učeći da pucaju i prave eksplozivne naprave. Ne možeš samo upasti u to. To nije kao da ste podigli telefon i rekli, hej, želim doći u vaš kamp ovog ljeta”, rekla je Saraah Olson.

Američki istražitelji su imali i trake snimljenih telefonskih razgovora između slijepog šejha i ureda TWRA u kojima je raspravljano o prodaji šejhovih traka i govora u džamijama širom Evrope. Clintonova administracija je od 1993. znala za sumnjive aktivnosti TWRA, ali nije intervenisala. “Rečeno nam je da ih pratimo, ali da se ne miješamo. Bosna je pokušavala da dobije oružje od bilo koga i mi nismo bili od neke pomoći. Najmanje što smo mogli da uradimo jeste da ostanemo po strani. I stajali smo po strani”, rekao je krajem septembra 1996. jedan američki diplomata.

Diabova supruga povezivala je svog bivšeg muža, koji je 1994. boravio šest ili sedam mjeseci u Bosni, i s Osamom bin Ladenom. Tvrdila je da je Diab upoznao Bin Ladena upravo u Bosni, u jednom kampu, južno od Sarajeva, uz rijeku. Objašnjavala je da je njen muž iz Bosne donio Bin Ladenovu sliku kako bi mu napravio pasoš. Nije postojao niti jedan izvještaj koji bi potvrdio da je sam Bin Laden boravio u Bosni. Američke vlasti su krajem 1996. sumnjičile TWRA za povezanost i s Bin Ladenom.

Ubistvo u Zenici bilo je povod za zabranu rada Islamskog balkanskog centra u Zenici i privremeno zatvaranje Kuvajtske organizacije za preporod islamske misli. Ovaj obračun s dva islamska centra u Zenici bio je naložen iz političkih i religijskih središta vlasti u Sarajevu. Zabrana rada dva islamska centra u Zenici nije bila direktno povezana s kampanjom napada na crkve u tom periodu.

Kuvajtska organizacija preporoda islamske tradicije u Zenici je bila veoma blisko povezana s Islamskim balkanskim centrom i Islamskom pedagoškom akademijom. Većina posmatrača je vjerovala da je ova kuvajtska organizacija bila osnivač Islamskog balkanskog centra, ali to nije bilo tačno. Izdvajala se izuzetnim propagandno-obrazovnim angažmanom, jer je prema podacima opštine Zenica do septembra 1995. izdala sedam brošura u 70.000 primjeraka i 10 knjiga u 100.000 primjeraka. Nakon odlaska dijela mudžahida i ukidanja jedinice ”El Mudžahedin”, na osnovu obaveze koju su bosanske vlasti prihvatile potpisivanjem Daytonskog sporazuma, dio bivših islamskih dobrovoljaca je nastavio da djeluje u okviru islamskog misionarstva, upravo u okviru organizacija kao što je Kuvajtska organizacija preporoda islamske misli i Islamski balkanski centar u Zenici. Američki zvaničnici u Bosni izjavljuju da veoma pažljivo promatraju aktivnosti islamskih organizacija kao što je Kuvajtska organizacija preporoda islamske misli, jer su neke od njih povezane s terorizmom i vjerovatno s Iranom. ”Naš strah je da su ovo potencijalne terorističke organizacije. To nije nevina potraga za islamskim sljedbenicima”, izjavio je jedan američki diplomata.

Već naredne 1998, američki obavještajci na Balkanu su se ponovo suočili s Kuvajtskom organizacijom preporoda islamske tradicije. Bilo je to ovaj put u Tirani, u Albaniji, gdje su američki, albanski i egipatski obavještajci istraživali povezanost desetak članova dvije zabranjene egipatske grupe, Islamske grupe i Islamskog džihada, s tri humanitarne organizacije. Jedna od njih je bila Kuvajtska organizacija, prethodno zabranjena u Zenici. Odlukom Ministarstva finansija SAD od 9. januara 2002, blokirani su računi uredima Kuvajtske organizacije za preporod islamske tradicije u Pakistanu i Afganistanu, zbog povezanosti sa Osamom bin Ladenom i Al Qaidom.

Nastavlja se