vodaFoto: EPA-EFE/YAHYA ARHAB

Novosađani već četiri meseca žive sa restrikcijama vode, a rešenje problema pred novo vruće leto je prilično neizvesno.

Ono što je počelo bez najave JKP „Vovodod i kanalizacija“, da noću malo malo nema vode, ozvaničeno je kao problem krajem godine. A kako se približavamo toplijem vremenu sve nam je jasnije da je Novi Sad presušio.

Restrikcije su pooštrene pa sada zvanično počinju od 23 časa, umesto od ponoći, mada kod mnogih građana i mnogo ranije, te traju do ujutro. Oni koji vijaju jeftinu struju da upale mašine za veš i suđe, te bojlere, na nemogućem su zadatku.

Posebno je teško ljudima sa malom decom.

– Moramo da se dobro isplaniramo, kako ćemo da koristimo vodu. Nešto punimo u škafove, pa zagrevamo pomoću kuvala. Imamo dve male bebe, baš je nezgodno. Da ne kažem da su nam sada i računi za struju veći, ali to je još i najmanji problem. Najviše mi smeta što restrikcije nisu tačne. Kad su rekli da će voda nestajati u 23 časa, mi tu noć već pre 22 časa nismo imali vode. Sreća je što smo na drugom spratu, kod komšija na gornjim spratovima pritisak je tek slab. Sramota – rekla nam je Novosađanka Marija.

Iz „Vodovoda“ kažu da su započeti radovi na regeneraciji bunara BHD 5 na izvorištu„Ratno ostrvo“. Do kraja aprila biće završene ukupno tri regeneracije na različitim bunarima. Ovom investicijom sistem vodosnabdevanja će biti pojačan za 12 do 15 odsto sirove vode u sekundi što bi trebalo da reši problem. Iz ovog preduzeća najavljuju i kopanje novih bunara, prvih posle više od par decenija.

Srđan Rončević dekan Prirodno-matematičkog fakulteta kaže da je ovo decenijski problem na koji nismo obraćali pažnju.

– Nedovoljni kapaciteti za ekstrakciju vode, nedovoljan broj bunara koji imaju opet svoje kapacite koliko mogu vode da povuku u sekundi su glavni razlog što nemamo vode. Bunari vremenom stare i gube početne kapacitete. Vremenom se regenerišu, ali nikada se ne mogu vratiti na prvobne kapacitete. Vek se produžuje, ali svakim produžavanjem on je kraći i kraći. Tu je i porast broja stanovnika, zahtevi su veliki i to već jako dugo – rekao je Rončević.

On je 2009. godine bio deo stručnog tima koji je imenovao Grad i koji je analizirao situaciju u „Vodovodu“ zbog mogućih problema vezanih za kvalitet vode i snabdevanja sa izvorišta. Podsetimo, godinu pre toga, 2008. zbog zagađenja i propuštanja ostarele kanalizacije isključeno je izvorište „Štrand“, a kada izgubite šest bunara odjednom to nije mali broj.

Novosađani uče da žive sa restrikcijama vode: Pred nama je vruće, a verovatno i suvo leto 1
Regeneracija bunara, foto: Grad Novi Sad

– Stručni tim je tada zaključio da tadašnjih 1.200 litara u sekundi koliko se dobijalo, treba udvostručiti, da bi Grad funkcionisao normalno. Istraživanja Insituta Jaroslav Černi pokazivala su velike gubitke vode na mreži, ali kao što ni nova izvorišta nisu pravljena, tako se ni ti gubici nisu smanjivali. Mi i dalje moramo da proizvodimo više vode nego što koristimo. Drastičan porast stanovništva doveo je do toga da su bunari morali da se eksploatišu maksimalno, što skraćuje njihov vek. Već nekoliko godina unazad svako leto u prigradskim naseljima uveče imate problem sa pritiskom, odnosno nemate dovoljno vode. Ova isključenja noću su zbog toga da bi se zapravo napunili rezervoari, jer trošimo više nego što se proizvede. Štedimo noću da bi imali danju– nastavio je Rončević.

Kako dodaje, izgradnja novih bunara i regeneracija starih izvorišta trebala je po planu biti gotova do 2014. godine, ali to nije urađeno. Nešto se radilo, ali ne dovoljno, a sad se kako kaže, interventno pokušava uraditi ono što se može.

Kako su isključeni još neki bunari zbog regeneracije, trenutno ih imamo još manje u upotrebi. Tako je danas čuveni bunar BHD 5, već rekonstruisan 2020. godine, kada ga je obišao i tadašnji gradonačelnik Miloš Vučević.

Iz Novosadske opozicije ranije su napomenuli da u ovom trenutku Novi Sad raspolaže sa 1.000 litara prerađene vode po sekundi, što je maksimalni kapacitet kojim raspolažu, dok bi grad veličine Novog Sada morao da ima barem 1.400 litara vode po sekundi.

– Kako gradske čelnike nije sramota da naše porodilište Betanija, jedno od najvećih u Srbiji, noću nema vode, kako se snalaze te majke i lekari koji ih porađaju – upitao je Miran Pogačar, opozicioni odbornik pokreta Bravo pre nego što je prošle nedelje preskočio ogradu zgrade „Vodovoda“ kako bi razgovarao sa direktorom ovog preduzeća.

I pored regeneracije bunara očekuju nas restrikcije

Igor Jezdimirović iz Udruženja „Inženjeri zaštite životne sredine“ kaže da je ono što se desilo Novom Sadu pre svega je loše planiranje.

– Grad je za prethodne dve decenije narastao duplo i u nekom trenutku se moralo razmišljati o povećanju izvorišta. Ako zavisiš od toga da li je visok Dunav ili ne, ti si morao da planiraš tako i da kad je najniži vodostaj svi imaju vode, pa tek onda da razmišljaš o ekspanziji grada – kazao je Jezdimirović.

Pored izvorišta, nije se rešavao ni problem stare vodovodne infrastrukture, ali i loše kanalizacije koja propušta, kao i prečiščavanje otpadnih voda koje direktno puštamo u isti taj Dunav od kojeg nam pijaća voda zavisi.

Novosađani uče da žive sa restrikcijama vode: Pred nama je vruće, a verovatno i suvo leto 2
Opozicija u Vodovodu, foto: Danas/ A. L.

– Mislim da neće biti dovoljno vode ni kada završe ove regeneracije bunara koje su počeli. Voleo bih da me „Vodovod“ tokom leta demantuje. Smatram da građani imaju više nego dovoljno strpljenja i jedan korektan odnos s obzirom na situaciju u kojoj su se našli, ali ne vidim korektan odnos kod onih koji ovaj problem treba da reše. Kako je on nastao tokom decenija nebrige, neće se ni rešiti za nekoliko dana i nedelja – nastavio je on.

Jezdimirović kaže i da gađani imaju pravo da postave pitanje da li je sada ova voda bakteriološki ispravna, jer nam niko nije objasnio šta se dešava ako u cevima nemamo vode po nekoliko sati dnevno ovoliko dugo vremena, da li mogu da se formiraju neke bakterije?

Rončević ističe da se sve ovo ne bi dogodilo da se pri raspodeli budžeta izdvajalo za infrastrukturu Vodovoda i za nova izvorišta. Predviđeno je i da se pravi nova fabrika vode na Petrovaradinskoj adi, ali i ona je još u papirima.

– Kada se izdaju građevinske dozvole i proširuju kapaciteti za stanovanje infrastruktura to mora da prati. Ne možete naseliti 10.000 stanovnika, a da za njih nemate vodu, to mora biti usklađeno. Trebalo bi raditi i na edukaciji stanovništva, kako da štedimo vodu i na koji način da se troši. Da sprovedemo jednu kampanju o racionalnom trošenju. Problem je i stručan kadar kojeg je sve manje. Na kraju mi kao građani moramo da odgovorimo na pitanje da li nam je bitna voda ili nešto drugo. Svašta je potrebno jednom gradu, ali kada usvajamo budžet moramo znati šta su nam prioriteti – izjavio je Rončević.

Zato veoma brzo treba doneti planovi hitnih i dugoročnih mera, ali ovaj put na njima treba i istrajati.

– Veća je potrošnja leti i naravno da sam skeptičan kako će to da izgleda. Nemam brojeve ispred sebe pa ne mogu tačno da odgovorim, ali već je ranije bilo problematično leti u večernjim satima i sada to može da eskalira. Trenutno je vodostaj nizak, ne znam kakav će biti na leto. Klimatske promene nam svakako prave sve goru situaciju i u velikom smo problemu – zaključio je dekan.

Iz Vodovoda kažu da je nizak vodostaj glavni krivac

Novi Sad se snabdeva sirovom vodom sa tri izvorišta, a to su Ratno ostrvo, Petrovaradinska ada i Štrand. Sirova voda se, zbog kvaliteta, ne uzima direktno iz Dunava, već se crpi iz podzemnih izvorišta pomoću sistema bunara.

Od nivoa Dunava direktno zavisi nivo podzemnih voda, a mesecima unazad taj nivo nalazi se na gotovo istorijskom minimu, što kako kažu iz „Vodovoda“, direktno utiče na to da se podzemna izvorišta suočavaju sa ozbiljnim problemom nedostatka vode.

Novi Sad sa izvorišta „Petrovaradinska ada“, gde ima 17 bunara, dobija oko 500 litara sirove vode u sekundi, dok sa izvorišta „Ratno ostrvo“, sa 15 bunara dobija 650 litara vode u sekundi. Trenutno se sa izvorišta „Štrand“ dobija 100 litara vode u sekundi, a od šest bunara, samo jedan je u funkciji.

Prvi duboki bunari, izbušeni su u Novom Sadu 1895. godine. A od uvođenja gradskog vodovoda 1910. godine, kako beleže novosadski hroničari, nisu zapamćene restrikcije u ovoliko dugom periodu na čitavoj teritoriji grada.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari