Ugalj prljav, ali da li je i neisplativ? 1Foto: BETAPHOTO/ JP EPS

Da li je proizvodnja električne energije koja se u Srbiji najvećim delom dobija iz uglja i to slabije kvalitetnog, lignita neisplativa i pravi gubitke Elektroprivredi Srbije i to kako se navodi u analizi Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) u periodu od 2017. do 2019. godine od 17 do 26 evra po megavat-času?

Da li je stvarna cena proizvodnja struje iz uglja u stvari 108 do 207 evra po megavat času kada se dodaju i troškovi koje EPS ne plaća, poput uticaja na životnu sredinu i zdravlje ljudi?

Prema računici koju su napravili u CEKOR-u u periodu od 2017. do 2019. godine na osnovu finansijskih izveštaja EPS-a proizvodnja jednog megavat-časa iz uglja koštala je EPS 71 evro.

„Imajući u vidu da je na tržištu SEEPEX prosečna cena električne energije je bila u rasponu od 45 do 55 evra po megavat-satu, studija ukazuje na to da je gubitak javnog predzeća na proizvodnji struje na nivou 17-26 evra po megavat satu“.

Zaključak Zvezdana Kalmara, koordinatora za program energetika i klimatske promene u CEKOR je da između ostalog i zbog finansijskih razloga treba preći na električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i čak i prekinuti gradnju termoelektrane Kostolac B3 koju kreditira Kina, a gradi takođe kineska kompanija CMEK i pored eventualnog plaćanja penala Kinezima.

„U našem istraživanju nismo uključili ni sve eksterne troškove koje EPS pravi, a bili smo i restriktivni kod obračuna emisija CO2. Inače smo sve podatke koristili iz EPS-ovog izveštaja o stanju životne sredine, tako da eksterni troškovi mogu biti samo veći. Čak i iz finansijskih izveštaja vidi se da EPS pravi gubitke iz svakog kilovata“, kaže Kalmar dodajući da je studija poslata Ministarstvu energetike i rudarstva i da će uskoro biti i objavljena. On ističe i da je sledeći korak udruženja nešto što do sada prema njegovim rečima nije rađeno, a to je „zeleni scenario“, odnosno scenario po kom se u Srbiji do 2050. godine potpuno prelazi na energiju iz obnovljivih izvora energije.

„Mi čak ni ne znamo koliko to košta, a čini se da takva studija nije rađena baš zato što bi se pokazalo da je proizvodnja struje iz lignita skuplja kada se svi troškovi uzmu u obzir“, napominje on.

„Ne kažem da treba već sutra zaustaviti ugalj, ali do 2035. godine bi trebalo. Kostolac B3 se gradi sada i praviće gubitke od trenutka kada ga povežu na mrežu zbog taksi za emisije CO2, troškova odsumporavanja, troškova otvaranja novog kopa koji je neophodan za tu elektranu. To smo videli i u Sloveniji kada je na silu napravljena nova TE i već se planira njeno gašenje. Mislim da vredi čak i zaustaviti gradnju te TE i plaćati Kinezima penale“, kaže Kalmar.

Željko Marković, stručnjak za energetiku Dilojta, uz napomenu da nije video studiju CEKOR-a, ističe da je teško utvrditi koliko košta proizvodnja struje samo iz uglja i da se uglavnom barata cenom energetskog miksa u kom se nalaze i voda i ugalj.

„Istina je da EPS gubi kada prodaje struju domaćinstvima jer je cena za njih ispod cene koštanja, ali zarađuje kada prodaje privredi. Trenutno su na berzi fjučersi oko 90 evra po megavat satu, a EPS proizvodnja energetskog miksa košta oko 40-ak evra po megavat satu. Ipak treba uzeti u obzir i takse na CO2 koje EPS trenutno ne obračunava i ne plaća, a u EU to postoji“, napominje Marković.

On ističe da je izvesno da će to stići i u Srbiju, jer se planira da prelazni period bude negde od 2023. do 2026. godine nakon čega će takse na karbon da se primenjuju i na EPS.

„Tada će EPS postati nekonkurentan na EU tržištu gde je sada itekako konkurentan. Da bi izvozio moraće da plaća te takse zbog proizvodnje iz uglja. Pretpostavljam da ćemo i mi morati uvesti i za nas takav sistem ili preuzeti iz EU s obzirom da nam je cilj učlanjenje u EU. Dugoročno gledano električna energija iz uglja neće biti isplativa. Moramo da oročimo proizvodnju iz uglja na narednih 10-15 godina, i da gledamo šta ćemo posle“, napominje Marković.

CEKOR u svom saopštenju kao prvu tačku navodi gradnju reverzibilnih hidroelektrana Đerdap 3 i Bistrica. Marković ističe da su oba projekta stara 20-30 godina i da dok je Bistrica realan projekat vredan 500-600 miliona evra, Đerdap 3 se procenjuje na red veličina od 10 milijardi evra.

I Ljubodrag Savić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, ističe da je u ovom trenutku zatvaranje TE nemoguće.

„Nije sporno da zagađuju, a ni da bi moglo bolje da se gazduje njima. Istina je i da se nekad struja prodaje ispod cene, ali treba imati u vidu i da je kod nas struja među najjeftinijim u Evropi. Da ima jeftinije i kvalitetnije energije odavno bi svi sa visokog i srednjeg napona kupovali od drugih, ali i dalje EPS drži preko 90 odsto kupaca. Mi treba da vidimo koji su naši kapaciteti, koje su naše mogućnosti za investiranje i da li treba preko noći zatvoriti termoelektrane i onda uvoziti struju“, ističe Savić dodajući da bismo svi želeli zelenu energiju i da nam je zdrava životna sredina, ali da su siromašnim zemljama vezane ruke jer su alternativni izvori energije po tri i više puta skuplji od uglja.

„Nažalost to je drugo najbolje rešenje i nekad morate da se zadovoljite njim. Mislim da u sledećih 20-30 godina nećemo biti u stanju da većinski dobijamo zelenu energiju“, zaključuje Savić.

Dragoslav LJubičić, predsednik Sindikata Nezavisnost u EPS-u, ističe da u saopštenju CEKOR-a vidi samo „spisak lepih i građanima lako prijemčivih informacija. Ne znam na koji su način došli do ovih cena. Jeste struja iz hidroelektrane jeftinija, ali je skuplje napraviti hidroelektranu nego rudnik uglja. Takođe, ne znam koja država neće iskoristiti prirodne resurse koji su joj na raspolaganju da proizvodi električnu energiju“, ocenjuje Ljubičić.

EPS i Ministarstvo bez odgovora

Od EPS-a i Ministarstva energetike nismo dobili odgovor na pitanja poslata pre dva dana, da li EPS pravi gubitke na proizvodnji struje iz uglja i koliki su eksterni troškovi EPS-a.

Ipak, ministarka energetike je pre mesec i po dana u jednom intervjuu izjavila da će „u narednih 20-30 godina Srbija će ići u pravcu dekarbonizacije energetskog sektora, što znači da je potrebno mnogo više investicija i u korišćenje energije sunce i vetra, kao i u izgradnju novih srednjih i velikih hidroelektrana.

Naša vizija je zelena Srbija, u kojoj je razvoj energetike usklađen sa principima zaštite životne sredine. Cilj je da zelena energija učestvuje sa najmanje 40 odsto u ukupno proizvedenoj energiji, a 50 odsto do 2050“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari