Foto: EPATeško je graditi poverenje sa EU i SAD dok istovremeno šaljemo ministre da polažu venac čoveku čiji je režim simbol svega protiv čega se Zapad decenijama bori.
Srbija je tako poslala vrednosni signal Evropi i SAD i pokazala limite i kontradiktornosti njene spoljne politike, za šta ovaj put, verovatno, neće imati posledice, kažu sagovornici Danasa komentarišući odlazak Borisa Bratine, ministra informisanja i telekomunikacija, u Iran na sahranu vrhovnog lidera Irana ajatolaha Alija Hamneija, ubijenog u napadu SAD i Izraela 28. februara.
Putu Bratine srpske vlasti i provladini mediji, nisu pridavali puno pažnje. Informaciju je u nedelju uz fotografiju objavilo iransko ministarstvo spoljnih poslova koje navodi da je ministar Bratina specijalni izaslanik predsednika Srbije.
Dok piše ode američkom predsedniku, hvali se dobrim odnosima sa Izraelom koji počivaju na izvozu i uvozu oružja, a dok mu je strateški cilj EU, Vučić se odlučuje da Srbija ima predstavnika u Teheranu, na, za iranski narod, ovom vrlo značajnom događaju. Nije predstavljena na najvišem nivou, ali nije ni izostala, budući da je Vučić govorio da i sa Izraelom i sa Iranom ima dobre odnose.
Vučić je podsetimo, bio vrlo uzdržan u jasnoj i nedvosmislenoj osudi napada Amerike i Izraela na Iran i izabrao da objasni razloge i posledice napada.
Posle otkrića puta Bratine, možda je i jasnije o čemu su pre petnaestak dana razgovarali Vučić i predsednik Irana Masud Pezeškijan, ali nije jasno šta Srbija postiže ili dobija i kako će i da li će biti nekih posledica zbog ovog puta.
Na neugodnost situacije, možda ukazuje i telefonski razgovor Vučića i premijera Izraela Benjamina Netanjahua u ponedeljak, dan nakon što je objavljena vest o Bratini.
Nikola Lunić, konsultant iz oblasti geopolitike i bezbednosti, konstatuje da dok se Beograd priprema za pregovore sa Vašingtonom o strateškom partnerstvu, jedan njegov ministar kleči pred grobom čoveka koji je simbol svega što taj partnerski svet odbacuje.
– To ne može biti slučajnost – to je poruka. U Teheranu je odao počast ajatolahu Hamneiju, čoveku čiji je režim decenijama gušio sopstveni narod. Simbolika je teška sama po sebi, ali prava težina ovog poteza nije u tome ko je otišao, već u tome što niko posle toga nije snosio posledice – navodi Lunić za Danas.
Ne može se kucati na vrata Brisela i klanjati se Teheranu
Prema njegovim rečima, ako su premijer i predsednik znali za ovaj put, a teško je poverovati da nisu, onda se postavlja pitanje gde je zapravo Srbija i šta su nam spoljnopolitički prioriteti.
– Ne može se istovremeno kucati na vrata Brisela i klanjati se Teheranu, i istovremeno očekivati da to prođe bez ikakvih pitanja – ističe on.
I dodaje da ako, pak, nisu znali, onda je propust još ozbiljniji.
Beograd zanemaruje geopolitičku cenu sopstvenih poteza
– Ministar koji je nekada javno palio zastavu EU sada gradi sopstvenu spoljnu politiku Srbije, bez saglasnosti vrha vlasti, a ostavka, koja bi u svakoj ozbiljnoj demokratiji usledila automatski, izostaje. Oba scenarija vode istom zaključku: Beograd zanemaruje geopolitičku cenu sopstvenih poteza. To postaje posebno opasno uoči strateškog dijaloga sa Vašingtonom, gde se Srbija predstavlja kao pouzdan partner. Teško je graditi poverenje sa EU i SAD dok istovremeno šaljemo ministre da polažu venac čoveku čiji je režim simbol svega protiv čega se Zapad decenijama bori – naglašava on.
Lunić smatra da dok se Bratina vraća iz Teherana neopomenut, građani Srbije imaju pravo da se zapitaju da li nam konzistentna spoljna politika uopšte postoji ili samo plutamo od jedne kompromitujuće slike do druge.
Dragoslav Rašeta, istraživač Novog trećeg puta, ne veruje da je moguće da Vučić ne zna za Bratinin put, i da svakako izgleda kao promišljena odluka, poslati niže rangiranog ministra na ovaj događaj.
Limiti i kontradiktornosti
I dodaje da to ukazuje i na limite i kontradiktornosti naše spoljne politike.
– Srpsko-izraelski odnosi dosežu nove granice, posebno kada je u pitanju saradnja u odbrani i namenskoj industriji. Srbija već godinama traži bolji položaj kod republikanaca kroz bližu saradnju sa Izraelom, i onda bude jedina evropska država koja je prisutna na sahrani Ali Hamneja – pojašnjava on za Danas.
Rašeta ne veruje da će biti nekih posledica u odnosima EU i sa Amerikom, ali navodi da se na ovaj način svakako šalje vrednosni signal Evropi i SAD, naročito kada sahrani ne prisustvuje nijedan od tri bivša predsednika Irana.
Podsetimo, Euronjuz je preneo da zemlje EU nisu pozvane na državnu ceremoniju sahrane, a da su one čije će delegacije doći na pravoj strani istorije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


