Istok ili Zapad: "Srbija je konačno na raskrsnici" 1Foto: J. Diković/Danas

„Da li pod pritiskom Zapada raskinuti sa voljenom Rusijom, ili se u samoubilačkom junaštvu držati Putina? Srpski hod po žici između Istoka i Zapada bliži se kraju“, piše nemački javni servis MDR.

U tekstu beogradskog novinara Andreja Ivanjija za javni servis MDR navodi se da je srpski predsednik Aleksandar Vučić dugo zamišljao spoljnu politiku ovako: „Dok iz bratske Rusije teku jeftini nafta i gas i Moskva u UN brani srpsku politiku prema Kosovu, iz Evropske unije stižu finansijska pomoć i investicije.“

„K tome Srbija kupuje jeftinije rusko i kinesko oružje, srpske snage učestvuju u vojnim vežbama sa Rusijom i Belorusijom, kao i sa NATO, i svi su srećni. Barem deluje da tako to želi predsednik Vučić“, piše u tekstu.

„Ali, u Briselu i Vašingtonu time nikad nisu bili srećni. Tu i tamo je bilo upozorenja, ali mahom je tolerisana igra nesvrstanosti po ugledu na Titovu Jugoslaviju. I to je stvarno funkcionisalo čitavu deceniju. Sve dok Rusija 24. februara nije napala Ukrajinu, izvrnula svet naglavačke i pomrsila Vučićevu računicu“, dodaje MDR.

Navodi se da se Srbija našla između istočnog čekića i zapadnog nakovnja. „Mora da se Vučić osećao kao Geteov Faust: dve duše u jednim grudima, jedna zaljubljena u Putina, druga pragmatično-zapadna, htele su da se razdvoje“, piše dalje Ivanji.

Nemačka šefica diplomatije Analena Berbok je sredinom marta došla u Beograd, i  Vučiću delovala kao „ženski Mefisto“, tražeći „čitavu dušu srpskog predsednika“, piše MDR.

„Kratko i jasno: Krajnje je vreme da zemlja koja teži članstvu u EU bez pardona osudi Vladimira Putina zajedno sa evropskim partnerima. Sigurno su Vučić i Berbok vodili neprijatan razgovor. Srpski predsednik je izvesno čeznuo za Angelom Merkel, koja je upadljivo pokazivala razumevanje za prijateljstvo sa Putinom i Vučićevu autokratsku vladavinu“, navodi se u tekstu.

Podseća se da je Srbija glasala za tri rezolucije UN kojima se osuđuje ruski napad, ali da je „Vučić hitno poslao izvinjavajuće signale u pravcu Moskve: Srbija je mala, a pritisak je bio preveliki. Da, Srbija osuđuje povredu teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali ne, Srbija se ni pod kojim okolnostima neće priključiti zapadnim sankcijama protiv Rusije“. I to je isprva zadovoljilo Putina.

Ivanji u svom tekstu navodi da su izbori u Srbiji potom održani u senci rata u Ukrajini, te su tri proruske opozicione liste ušle u parlament, a Socijalisti su prošli bolje nego što su se nadali.

„Srpska napredna stranka je postala žrtva sopstvene propagande koju su glajhšaltovani mediji godinama širili: ton je vazda bio proruski i antizapadni, jer Zapad i NATO su, kako se govorilo, bombardovali Srbiju i otcepili Kosovo. Iza tog narativa stajalo je nešto drugo: Zapad je kritikovao Vučića zbog manjka medijskih sloboda i pravne države, pa je populistički autokrata raspaljivao antizapadno raspoloženje“, navodi MDR.

„Ako je Vučić u Analeni Berbok video Mefista, onda su mu troje Amerikanaca, koji su ga obišli prethodne sedmice, sigurno izgledali kao tri jahača apokalipse“, piše dalje o poseti američkih senatora Beogradu.

„Kad se izostavi diplomatsko pakovanje, poruka senatora je glasila da će Srbija biti deo demokratskog ili nedemokratskog sveta. Ili ste sa nama ili ste protiv nas.“

U tekstu se zaključuje: „Pod pritiskom EU i SAD je Srbija izgleda konačno stigla na raskrsnicu. Jer, i iz Moskve polako stižu prvi iznervirani tonovi.“

Bečki list Kurir primećuje zaokret na stranicama beogradske bulevarske štampe. Ponovljeno Putinovo poređenje slučaja Kosova i delova Ukrajine koje bi da otcepi proglašeno je kao „zabijanje noža u leđa“ Srbije.

„Odavno nije tajna da su tabloidi najače oružje propagandne mašinerije Aleksandra Vučića“, piše austrijski Kurir. „Preko njih je reizabrani predsednik Srbije poručivao kolegi Vladimiru Putinu da ga neće ostavljati na cedilu ni u borbi protiv (skoro) celog sveta. (…) Sada je izgleda okrenut drugi list.“


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari