Radonjić o postizbornoj komunikaciji Đilasa i Vučića: Opalio je šamarčinu svim žrtvama ovog režima 1Foto: FoNet/Aleksandar Barda

Pre svega nije reč o postizbornoj komunikaciji između Aleksandra Vučića i Dragana Đilasa, jer izbori još nisu završeni.

U svakom slučaju, tom snishodljivošću ponizio je sve koji su glasali za njegovu stranku, ali pre svega je opalio šamarčinu svim žrtvama ovog režima. Cela kampanja koalicije koju je predvodio se zasnivala na kriminalu i korupciji ove vlasti, njihovoj autokratiji, bezočnosti i na kontinuiranom kršenju Ustava od strane predsednika Vučića. Ako je neko ogrezao u korupciji i kriminalu i kontinuirano krši Ustav, kako je onda moguće da je takav neko, po Đilasovim rečima, „predsednik svih građana“, kaže u razgovoru za Danas Ognjen Radonjić, profesor Filozofskog fakulteta, u odgovoru kako komentariše postizbornu komunikaciju Dragana Đilasa i Aleksandra Vučića. Radonjić dalje nastavlja:

„Da li je on predsednik porodici mučki ubijenog Olivera Ivanovića? Da li je on predsednik Aleksandru Obradoviću, koji je pod progonom samo zato što je otkrio neviđenu korupciju u oružanoj industriji pod okriljem naprednjaka? Da li je on predsednik Mariji Lukić, koja je prošla torturu naprednjačkog predatora? Da li je on predsednik Milanu Jovanoviću, kome su naprednjaci spalili kuću? Da li je on predsednik Staniki Gligorijević i njenoj porodici, od kojih je sakrio ključna dva minuta nesreće na naplatnoj rampi „Doljevac“? Da li je on predsednik Milomiru Milivojeviću, poginulom radniku u Namenskoj industriji Lučani? Da li je on predsednik poginulim i njihovim porodicama u aferi „helikopter“ ili preminulom radniku obezbeđenja u Savamali? Da li je on predsednik časnim policajcima Milanu Dumanoviću i Mladenu Trboviću, koji su prošli kroz pakao samo zato što su želeli da svoj posao obavljaju časno? Da li je on predsednik građanima koje je danima trovao samlevenim ljudskim mesom? Da li je on predsednik nezavisnim novinarima koji strahuju za svoju bezbednost? Podugačak je spisak i završiću ga sa pitanjem da li je on predsednik Borku Stefanoviću i Pavlu Grboviću, opozicionim liderima iz njegovih redova, koji su dobili batine samo zato što su protivnici ovog režima. Ne sporim mu privatno pravo da amnestira predsednika zbog zlodela učinjenih njemu, ali on svakako nema pravo da to učini u ime svih onih koji su glasali za koaliciju u kojoj se nalazi njegova stranka i svakako ne u ime žrtava ovog režima.

* Kako komentarišete izjavu Radomira Lazovića iz NDB da o ponavljaju izbora u Beogradu ne mogu da odlučuju dva čoveka?

– Ne mogu ni dva čoveka, ni petoro i desetoro ljudi. Ovo pitanje je definisano zakonom. Izbori nisu gotovi. Još se odlučuje o prigovorima GIK-u, nakon toga nadležan je Upravni sud. Ovako, ispada da je nacrtano GIK-u šta treba da radi. Na kraju krajeva, Dragan Đilas, Marinika Tepić i Aleksandar Vučić nemaju nikakve veze sa izborima u Beogradu. Ako njih neko treba da komentariše, to su isključivo ljudi koji su bili na čelu lista za Beograd. Dakle, postavlja se pitanje da li se Đilas pridružio Vučiću u uzurpaciji institucija zbog parčeta vlasti. Čini se da jeste, zbog čega mislim da je preporučljivo da ove moje reči shvati i kao kritiku i kao poziv da se trgne pre nego što se pridruži režimu u utapanju države i naroda. Ne možete da imate malo demokratije ili malo slobode. Demokratiju i slobodu ili imate ili nemate. Da se razumemo, opozicija i vlast treba da pregovaraju, ali pre svega o slobodi medija i tužilaštva. Sve ostalo su petparačke priče.

* Kako vidite spremnost saradnje sa „desnicom“ kako bi se oborila vlast Vučića u Beogradu?

– Izbori nisu gotovi, još se ne zna konačni raspored mandata. Umesto da se govori o izbornim nepravilnostima, govori se o tome ko ima vlast u Beogradu. Sad smo i mi kuvane žabe za pojedine lidere opozicije? U principu, dogovor sa strankama o vladanju u Beogradu mora se zasnivati na politici vođenja grada, a ne na ideološkim pitanjima. Kao da ni Boško Obradović to ne razume – kada govori o pomeranju spomenika Stefanu Nemanji, to pitanje je na mestu, ali pitanje murala Putinu je ideološko pitanje i ne sme se mešati sa činjenicom da su taj i mnogi drugi murali nezakoniti.

* Da li bi izbori trebalo da se ponove u celoj Srbiji ili samo u Beogradu, kako gledate na takvu postavku?

– Zašto bi se ponavljali izbori ako je moguće formirati većinu u Beogradu? Ali pre toga je neophodno razrešiti sve izborne nepravilnosti. Tek ako nije moguće formirati većinu, pristupa se ponovnim izborima. Sve ovo liči na pravljenje pogodbe kojom bi sa protokom vremena i medijskom propagandom trebalo sedirati glasače. Sasvim pravilno, mada verujem nenamerno, Đilas svoj predlog vezuje za ponavljanje izbora u Istanbulu. Naime, tamo je ponavljanje izbora bio protivzakonit akt predsednika Erdogana samo zato što nije bio zadovoljan rezultatima. Po istoj liniji, ovi Đilasovi medijski nastupi vode preskakanju nadležnih institucija kako bi se, naslućujem, na širem planu napravio dogovor sa Vučićem, čija se matematika izbornih rezultata nije poklopila sa željama – građani su bili odgovorni, izašli su na izbore zbog čega je izborna krađa bila ograničenog dometa. On je sada u nezavidnoj spoljnopolitičkoj situaciji i ne treba mu sada pružati ruku. Neka sam kusa čorbu koju je skuvao. Neka sam, sa svojim satelitima, uvede sankcije Rusiji. Na tom glasanju opozicija ne treba da se pojavi. U protivnom, Zapad će dobiti na strateškom planu to što želi, a ovde će se nastaviti sa diktaturom i ponekim sitnim ustupcima opoziciji. Sada je vreme da se stvari isteraju na čistinu, a ne da se Đilas pridružuje zaluđivanju naroda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari