Novo krojenje Balkana (ne) donosi rat 1Foto: EPA/ FEHIM DEMIR

Da li bi novi plan podele teritorija na Balkanu, koji se pripisuje slovenačkom premijeru Janezu Janši, vodio novim ratovima i stvaranju etnički čistih, autoritarnih država, ili bi doneo mir i razrešenje krize u regionu, mišljenja stručnjaka za istoriju i regionalna pitanja su podeljena.

„Non-pejper“ odnosno radni dokument koji je navodno sačinio slovenački premijer Janez Janša izazvao je buru reakcija širom regiona jer predlaže prekrajanje granica – ujedinjenje Kosova i Albanije, dezintegraciju Bosne i Hercegovine mirnim putem, pri čemu bi srpski deo Kosova dobio  specijalni status po modelu Južnog Tirola, a veći deo Republike Srpske bio pripojen Srbiji.

Dok su iz Vlade Slovenije ranije poručili za Danas da „nemaju nikakav komentar na temu takozvanog non-pejpera“, u regionalnoj javnosti polemika je već otvorena.

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov ocenjuje u razgovoru za Danas da se radi o „opasnoj ideji“ Boruta Pahora i Janeza Janše, kakva se i ranije mogla čuti na ovim prostorima – sličnu podelu predlagao je i Timoti Les, bivši britanski diplomata, podseća Popov, koji je zagovarao tezu „da mira na Balkanu neće biti dok se ne stvore etnički čiste države“.

Popov smatra da je zabrinjavajuće što planovi za „fragmentaciju ostataka Jugoslavije“ sada stižu iz Slovenije – države koja treba da preuzme predsedavanje Evropskoj uniji.

– Ovo je sada podignuto na viši stepen jer dolazi iz zemlje koja treba da predsedava EU, i zato je jako zabrinjavajuće što Brisel nije odreagovao već dopušta da ovakve ideje ulaze u opticaj. Svako prekrajanje granica u predvorju Evrope stvorilo bi države koje ne bi bile kompatibilne sa EU, takve etnički čiste države mogu da postanu samo autoritarni režimi, nalik na ove u Sloveniji i Mađarskoj, naglasio je Popov.

On ističe da bi podela koja se navodi u „non-pejperu“ odgovarala Srbiji jer bi se „lakše progutala ideja o nezavisnom Kosovu“ ako Srbija dobije deo Republike Srpske i podseća da je i sam Milorad Dodik u više navrata zagovarao slično rešenje. Najveći problem je, po oceni Popova, što to nije moguće sprovesti mirnim putem.

– Ovakvo prekrajanje granica moguće je samo na mirovnim konferencijama – koje se održavaju posle ratova. Ko god kaže da je ovo moguće izvesti mirnim putem ili je zlonameran ili naivan, a ne verujem da su zvaničnici Ljubljane toliko naivni, naveo je Popov.

Istoričar Milivoj Bešlin ocenjuje za Danas da je jedini cilj pokušaja dovođenja u pitanje suvereniteta i granica većine država Zapadnog Balkana – provociranje novog rata na Balkanu.

– Janšin papir, odnosno navodni plan slovenačkog ultradesničarskog premijera je važan korak u provociranju novih sukoba na Balkanu. Podsećam da je i prema odredbama jugoslovenskog federalizma, ali i prema odlukama Badinterove komisije iz 1991. i 1992. Jugoslavija mogla da se razdruži ne dovodeći u pitanje granice republika, odnosno federalnih država – članica. Time je proces disolucije jugoslovenske države okončan, naglašava Bešlin.

On iznosi sumnju da bi se „malena“ Slovenija usudila da se „samo iz svoje glave“ ovako „opasno“ igra sa mirom na Balkanu, već da iza stoga stoje veći interesi – Rusije ali i režima u Srbiji.

– Ima indicija da se iza ovoga krije intencija Putinovog režima da uđe u novu prekompoziciju i Evrope i postsovjetskog regiona. Za sada znamo pouzdano da je „probni balon“ veoma uspešno lansiran. On će dati krila režimu Aleksandra Vučića da nastavi politiku regionalne destabilizacije i pritiske na susedne države, pre svega Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu u cilju stvaranja tzv. srpskog sveta, o čemu njegovi najbliži saradnici otvoreno i bahato govore u javnosti.

Istoričarka Branka Prpa kaže za Danas da se ovde ne radi o „idejama o Balkanu“ već o ideji podele Bosne i Hercegovine koja je aktuelna poslednjih 150 godina i isključivo je proizvod sukoba između srpske i hrvatske strane.

– To je politička priča koja traje od druge polovine 19. veka i u osnovi ima samo jedan motiv – podela teritorije u najkrvavijem obliku. Neću se upuštati u Janšine motive, insinuacije da Mađarska stoji iza toga i da li će gubitak Kosova biti kompenzovan Republikom Srpskom. Poenta je da je to farsična reinterpretacija starih političkih sukoba i odnosa Srbije i Hrvatske u kojima permanentno strada treća strana – muslimani u BiH, ističe Prpa.

S druge strane, ima i onih koji smatraju da bi „non-pejper“ mogao da predstavlja model za prevazilaženje krize na Balkanu, poput Dragomira Anđelkovića, istoričara i analitičara.

– Slovenci su uvek geopolitički postupali obazrivo, nastojeći da izbegnu negativne posledice po sebe. Otuda, i sadašnji slovenački nezvanični predlozi za stabilizaciju stanja na Zapadnom Balkanu pre su testiranje stavova po tom pitanju usaglašeni sa nekim relevantnim zapadnim središtima moći nego što se radi o autentičnoj inicijativi Ljubljane, kaže Anđelković za Danas.

On dodaje da je sadašnja geopolitička arhitektura Balkana neodrživa a jedino rešenje je da se proces raspada Jugoslavije završi.

– Velika Jugoslavija je razorena a mala BiH veštački se održava. Narušen je teritorijalni integritet Srbije a insistira se na nepovredivosti međa njene secesionističke pokrajine Kosova, koja je od strane zapadnih država promovisana u navodnu državu. Sve to je recept za dugotrajnu krizu, smatra naš sagovornik.

Anđelković ističe da bi navedenim pristupom „svi ponešto dobili, a ponešto i izgubili i niko ne bi bio potpuno frustriran“.

– Ako bi bio realizovan slovenački predlog, a to je ponavljanje onoga što već godinama zagovara britanski analitičar Timoti Les, Republika Srpska bi dobila nezavisnost ili bi bila suvereni deo dobrovoljne BiH konfederacije, koja ne bi imala potencijal da ugrozi Srbe i Hrvate. Ujedno bi sever Kosova bio reintegrisan u sastav Srbije, što bi uz davanje specijalnog statusa zonama oko ključnih srpskih manastira moglo da omekša pozicije Beograda u vezi sa ostatkom Kosova. Tako bi bio trasiran teren da se u značajnoj meri reši srpsko i albansko pitanje. Redefinisanjem BiH, završilo bi rešavanje i hrvatskog pitanja, dok bi islamizirani Srbi i Hrvati koji su usvojili novi bošnjački identitet po prvi put dobili svoju nacionalnu državu. Svima bi verovatno neko vreme delovalo da su dobili manje nego što žele i pripada im, ali svi bi dobili dovoljno da se novo stanje postepeno prihvati i zaživi. Samo tako je moguće obezbediti dugotrajni mir na Balkanu. Zato je slovenački predlog uistinu vredan pažnje, poručuje Anđelković.

Čedomir Antić, istoričar i predsednik Naprednog kluba, ocenjuje da su ideje iz dokumenta čiji je autor navodno Janez Janša „pravedne i demokratske“.

– Evropska ekonomska zajednica, odnosno EU i SAD bile su za podelu međunarodno priznate SFRJ, SRJ i Srbije. Nisu davale podršku njihovoj demokratizaciji, ali su zato podržale unitarističke nacionalne projekte Bošnjaka, Hrvata, Crnogoraca i Albanaca. Janšin predlog predstavlja dobrodošlu promenu te decenijama dugotrajne politike. Čini mi se samo da ovaj predlog dolazi kao simptom podela među evropskim političarima i moguće ga je iskoristiti za dalje pritiske i obespravljivanje srpskog naroda. Ukratko: Janša je premijer, a ne akademik, sa takvim predlozima državnici ne izlaze na taj način, već ih sprovode, ukazuje Antić.

Koncepti u vreme raspada SFRJ

Čedomir Antić precizira da je u vreme razbijanja SFRJ bilo više koncepata. „Prvi koncept je nedemokratske komunističke granice prihvatio za nepovredive, osim u slučaju SFRJ, SRJ i Srbije, drugi je tražio povratak na granice iz prošlosti: HDZ se zalagao za Banovinu Hrvatsku, SRS za granice dijalekata (Velika Srbija), a SDA za osmansku Bosnu iz 1875. godine, dok su Albanci zagovarali Hitlerovu Veliku Albaniju. Treći koncept je bio demokratski – etnička podela, stvaranje srpskih republika zapadno od Drine i podela Kosova i Metohije, što su zagovarali Dobrica Ćosić, SDS, SNSD. Četvrti predlog je bio zapravo Hitlerov i Musolinijev koncept ostvarenja svih nacionalnih težnji na štetu Srba i svođenje Srbije na okupiranu i podeljenu državicu, što su zagovarali ekstremisti sa raznih strana, kao i „druga Srbija“, kaže Antić.

Strani mediji i podsećanje

Nemački mediji u sadašnjim analizama ističu da je nove ideje o prekrajanju Balkana podstakao zvanični Beograd višegodišnjim tajnim pregovorima o razgraničenju srpskog i albanskog naroda, odnosno o podeli Kosova. Zvanični Beograd je uspostavio i tesnu saradnju sa Albanijom kroz regionalni projekat „mali Šengen“, što je pojedine podsetilo na ideju srpskih vlasti o Balkanskoj konfederaciji iz 90-ih, a to je da se umesto Jugoslavije kao saveza slovenskih naroda, napravi novi, zasnovan na geopolitičkoj bliskosti. P. D.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari