Zašto je Rusija utihnula na balkanskom frontu? 1Foto: EPA-EFE/ SHAMIL ZHUMATOV POOL

Ruska invazija na Ukrajinu značajno je proširila opseg spoljnopolitičkih instrumenata koje Kremlj smatra prihvatljivim za upotrebu.

Dok ruska vojska bombarduje ukrajinske gradove i pretvara ih u ruševine i namjerno ostavlja ljude bez grijanja i struje na niskim temperaturama, teško se može očekivati da će Moskva pokazati humanost u drugim međunarodnim pitanjima. Kremlj je spreman da zanemari cenu svojih najrazornijih akcija ukoliko one unaprede njegov cilj u Ukrajini, ali Rusija je čudno tiha na zapadnom Balkanu. Zašto?

Zapadni Balkan se često smatra lakom metom za Moskvu. Blizu Evropske unije i večno nestabilan, taj region takođe održava značajne veze sa Rusijom. Čini se da je ta kombinacija pogodna prilika za Kremlj da tamo izaziva probleme kako bi odvratio pažnju i resurse Zapada sa pružanja pomoći Ukrajini, pišu Vijesti.

Međutim, devet meseci nakon početka rata, čini se da se Moskvi ne žuri da iskoristi tu priliku. Usred novog porasta tenzija u većini balkanskih država, Rusija uglavnom stoji po strani, držeći se svojih prethodnih taktika i narativa, kao da 2022. nije preokrenula geopolitiku i geoekonomiju šire Evrope.

Na prvi pogled, oprez Kremlja deluje protivno zdravom razumu, ali manje ako bolje pogledamo dugotrajna ograničenja politike Rusije u regionu, koje je rat dodatno zategao.

Kontrast između agresije Moskve u Ukrajini i uzdržanosti na Balkanu proizilazi iz njene snažne zavisnosti od balkanskih političara. Direktno prisustvo Rusije u regionu uvek je bilo ograničeno, ali njenu vidljivost i uticaj revnosno pojačavaju brojni lokalni akteri.

Njihova agenda se malo razlikovala od ruske: i jedni i drugi su se trudili da zakoče proevropske reforme, iskoriste antizapadno raspoloženje i pothranjuju međuetničke sukobe. Ti zajednički interesi su ih učinili prirodnim partnerima koji su preuveličavali svoj afinitet da bi međusobno jačali uticaj.

Ipak, bez obzira na to koliko istrajno su se neki balkanski političari predstavljali kao lojalne pristalice Rusije, oni su ostali primetno autonomni u svojim akcijama. Bilo je dobrodošlo pretvaranje Moskve da je glavna kada se njeni prioriteti poklapaju sa prioritetima njenih lokalnih saveznika, ali teško da je bila u poziciji da pravi jednostrane promene u zajedničkoj agendi.

Lokalni saveznici možda igraju ulogu bezobzirnih prorurskih radikala, ali je u stvarnosti njihov radikalizam uglavnom fingiran i usmeren isključivo na opiranje bilo kakvoj promeni koja bi mogla da ugrozi njihovu vlast i privilegije.

Značajne reforme i konačno rješavanje balkanskih sukoba predstavljali su realniju pretnju, ali su i Rusija i njeni regionalni saveznici shvatili da bi ih previše opasna politika mogla dovesti u nevolju izazivanjem mogućeg odgovora Zapada. Zato su se držali statusa kvo umereno sprovodeći svoj radikalizam: da spreče pozitivnu promjenu, pre nego da podstaknu negativnu.

Čak i ako je rat promenio računicu podstičući apetitit Moskve za destabilizacijom, to nije slučaj sa njenim ključnim balkanskim saveznicima. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, lider bosanskih Srba Milorad Dodik, proruski političari u Crnoj Gori itd., i dalje čuvaju svoj trenutni privilegovani status i nemaju želju da ga ugroze zarad geopolitičkog avanturizma Moskve. Čak i ako Kremlj rizikuje pokušavajući da ih prisili, taj pokušaj će se verovatno izjaloviti jer će lokalni saveznici jednostavno prkositi bilo kakvom pritisku Moskve.

Međunarodna reputacija Rusije je već uništena. Najmanje joj je potreban još jedan ponižavajući udarac koji bi razotkrio koliko je zapravo mali njen uticaj na balkanska dešavanja čim se mimoiđu njeni i prioriteti njenih saveznika. Stoga ne čudi što Moska više voli da se drži starih pravila svoji regionalnih saveza čak i ako se taj stav ne podudara potpuno sa njenom novom ratobornom agendom.

Rat je takođe promenio proces donošenja odluka u Moskvi i potkopao njenu sposobnost da vodi aktivnu spoljnu politiku na više frontova istovremeno.

Predsednik Vladimir Putin, vrhovni autoritet Rusije za sva međunarodna pitanja, postao je čak nepristupačniji i nerado deli svoje planove sa podređenima ili im prepušta inicijativu. On je takođe postao nestalan i nepredvidiv u svojim odlukama ostavljajući ruski državni aparat da nagađa koji bi mogao biti sledeći korak predsednika.

Ovakva stanje stvari uveliko onemogućava autonomno delovanje na nižim nivoima ruskog spoljnopolitičkog establišmenta, uključujući deo koji je odgovoran za zapadni Balkan. Stručnjaci za Balkan u Moskvi strahuju da bi neželjeni novi poduhvati mogli biti u sukobu sa očekivanjima predsednika i dovesti ih u nevolju.

Oni će pre ići na sigurno i pratiti isprobane instrukcije, bez obzira na to koliko zastarelo sada deluju. U međuvremenu, malo je verovatno da će se nove direktive materijalizovati u skorije vreme, pošto se čini da je ruski predsednik u potpunosti zaokupljen invazijom na Ukrajinu.

Kao rezultat toga, ključni pokretač trenutne ruske politike na zapadnom Balkanu je rastuća bojazan da bi rat u Ukrajini mogao da podstakne Zapad da primeni brza rešenja za balkanske sukobe i potpuno eliminiše Rusiju iz regiona. Neki veliki neuspeh u Srbiji ili Bosni i Hercegovini skrenuo bi Putinovu pažnju na balkanska pitanja, izlažući predsjednikovom bijesu one koji su zaduženi za region. Da bi to sprečili, oni izbegavaju iznenadne poteze i nadaju se da će regionalni partneri Rusije i dalje moći da podnesu sve veći pritisak Zapada i sačuvaju status kvo.

U tom smislu, Rusija nastavlja da ponavlja svoju punu podršku Vučićevom nepopustljivom stavu prema Kosovu i uputila je pravovremeni poziv Dodiku da poseti Kremlj kako bi mu pomogla da bude ponovo izabran za predsednika Republike Srpske. Međutim, Moskva je očigledno odlučila da bude manje aktivna u regionu i prepusti lokalnim saveznicima da snose teret otpora Zapadu.

Imajući u vidu samovoljnost mnogih Putinovih nedavnih akcija, nije garantovano da ruski lider u nekom trenutku neće smisliti neku novu geopolitičku šemu čija meta će biti ranjivosti Zapada na Zapadnom Balkanu. Međutim, zasada ima više nagoveštaja scenarija inercije, pri čemu se Rusija oslanja na tvrdoglavost lokalnih političara da joj pomognu da spase obraz u regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari