Mesto odakle se vidi ceo svet 1

Nacionalnim parkom Kopaonik je proglašen 1981, a iako je gostima najzanimljiviji zimi jer je najpoznatiji ski-centar u Srbiji, ova planina i celo zaštićeno područje imaju mnogo toga da ponude posetiocima tokom cele godine.

Park počinje na visini od oko 800 metara, a završava se planinskim grebenima međusobno povezanim visokim prevojima, nad kojima dominira najviši Pančićev vrh (2.017 metara).

„Kopaonik je naš najpoznatiji zimski centar, koji u toku zime, sa svojih tridesetak staza, nudi izvanredne uslove za uživanje u skijanju, po najnovijim svetskim standardima. Planina i nacionalni park imaju mnoštvo lokacija koje vredi obići. Prelepi pejsaži i sveži planinski vazduh su samo jedan od razloga zašto ljudi posećuju planinu Kopaonik“, kaže za Danas Suzana Komatović, šefica službe prirodnih vrednosti u NP Kopaonik.

Glavna aktivnost na planini u toku leta jeste pešačenje, a da biste upoznali lepote Kopaonika i uživali u netaknutoj prirodi sa puno iznenađenja i doživljaja, treba, kako kaže, u pratnji obučenog vodiča, prošetati obeleženim pešačkim stazama sve niz staze i bogaze.

Zanimljivu i jednostavnu rečenicu koja puno kaže izgovorio je, ističe ona, jedan seljak vodeći po Kopaoniku čuvenog naučnika, zemljopisca i svetskog putnika iz pretprošlog veka Feliksa Kanica.

Pošto ga je doveo na Pančićev vrh kazao mu je „Eto, gospodine, sa ovog mesta se vidi ceo svet.“

Kopaonik ljubiteljima pešačenja brojne staze, među kojima i 15 kilometara dugu stazu Metođa, koja je narodno svetilište Kopaonika, čudotvorni izvor sakriven u vrletima Brzećke reke.

„Metođe je prirodni rezervat u okviru NP Kopaonik karakterističan je po nekoliko fitocenološko različitih smrčevih i bukovih zajednica, vegetaciji stenjaka kao i po velikom broju retkih i reliktnih biljnih vrsta“, ističe Komatović.

Pešačka staza koja vodi do vodopada Jelovarnik duga je devet kilometara i za nju je potrebno pet do šest sati hoda.

Vodopad Jelovarnik se formira od Jelovarskog potoka koji izvire u podnožju Nebeskih stolica, na visini od 1.670 do 1.740 metara i kaskadnog je tipa a u vreme velikih padavina se pretvara u jednu celinu.

Vodopad je prirodni spomenik, visok 75 metara i od puta do njega je jednostavno doći zahvaljujući izgrađenim stepenicama i mostovima pod gustim krošnjama drveća brdske bukve i javora.

Nešto kraća je staza Nebeske stolice koja prolazi kroz predele Ravnog Kopaonika i delom kroz dva prirodna rezervata Suvo Rudište i Duboka.

Stazom koja vodi preko talasastog grebena obraslog travom, niskom klekom i borovnicom dolazi se do arheološkog nalazišta Crkvine, gde je podignuta bazilika posvećena Sv. Prokopiju, zaštitniku rudara.

Prema podacima na Nebeskim stolicama se živelo i u ranijem periodu, u III i IV veku o čemu svedoče građevine južno od crkve, kao i nalazi novca, keramike i nakita iz vremena Dioklecijana i Konstantina.

Kopaonik nudi i šetnju stazom Jankove bare, dugom 12 kilometara, i obraslom gustim četinarskom šumom, ali i Rvatske bačije, gde se od centra iz naselja Konaci kreće ka severu i usput nailazi na monolitne granitne Markove stene.

Markirana staza dalje vodi nizbrdo do staze za smučarsko trčanje i Samokovske reke, gde postoji još jedna pečaška staza koja vodi kroz kanjon reke koja prolazi korz dva rezervata prirode – Samokovsku reku i Kozje stene.

Ovom stazom spojena su dva najpoznatija izletišta na Kopaoniku: Kadijevac i Đorov most, a najatraktivniji pogled je sa jednog manjeg uzvišenja, u donjem delu staze, i to na strme litice Kozjih stena.

Kozje staze su najduža i teška staza za pešačenje, duga 10 kilometara, uz uspone i do 850 metara.

Staza vodi obodom stena gde su sa jedne strane predeli na kojima rastu smrča i jela i predivna polja vresa dok su sa druge strane strme litice impresivnog izgleda.

„U stenama možete videti i upoznati se sa nesvakidašnjim graditeljskim podvigom koji je, između dva svetska rata, načinio srpski seljak-inženjer Dragoljub Mijatović iz podkopaoničkog sela Žutice. Da bi obezbedio vodu za piće i navodnjavanje, preusmerio je tok kopaoničke reke Samokovke, kroz kanal koji je u dužini od 19 kilometara prokopao kroz planinu. Najatraktivniji deo, dug jedan kilometar, uklesao je direktno u litice zvane Kozje stene na oko 1.500 metara nadmorske visine“, ističe sagovornica Danasa.

Hidrološki spomenik prirode

Tu je i Semeteško jezero, najveće urvnisko jezero na zapadnoj strani Kopaonika za koje geolozi tvrde da nastalo pre više miliona godina od lednika. Kružnog je oblika, prečnika 60 metara i uvek ima isti nivo, a vodom se snabdeva iz podvodnih izvora, i manjim delom iz dva izvora iznad jezera. Zbog velike širine i dubine podvodnih izvora, koji na središnjem delu jezera prave levak, praktično je nemoguće izmeriti dubinu. Mnogi ronioci su pokušavali, ali se nisu usuđivali da zarone dublje od 15 metara, zbog jakih vodenih struja, koje vuku u dubinu kao i zbog smanjene vidljivosti usled biljnog obraštaja. Prosečna temperatura vode je 10 stepeni, u julu i avgustu do 20 stepeni.

Na jezeru su se formirala ploveća ostrva na kojima ima rastinja i drveća. Kad duva vetar, ostrva se kreću po jezeru. Zbog ovih plovećih ostrva jezero je proglašeno za hidrološki spomenik prirode, a turistička atrakcija je plovidba po jezeru na ovim ostrvima, uz pomoć vesla.

Priča se da su se nekada na ovom jezeru okupljale vile i da se noću ponekad čuje glas neke vodene nemani, koja prestrašuje slučajne prolaznike. Zbog toga, čim bi se smrklo, svi bi odlazili svojim kućama i dobro zaključavali vrata i prozore strepeći od nemani. Međutim, pošto se sve ređe oglašava, meštani su se ipak oslobodili straha. Drugi pak smatraju da se radi o nekoj retkoj vrsti žabe ili ptice.

Kako niko ne zna kad je i kako nastalo Semeteško jezero narod je ispleo zanimljivu legendu o tome. Naime, nekakav pop upregao je konje i spremio se za vršidbu na sam dan Svetog Ćirika (Ćirila), a meštani uplašeni tim postupkom upozoravali su popa da ne valja. Pop im je odgovorio: „Neka Sveti Ćirik – ćireče, a ja moram da vršem“. Legenda kaže da se tada odjednom otvorila zemlja i da se na tom mestu stvorilo jezero u kome su nestali žito, konji i neverni pop.

Šta i gde

Nacionalni park Kopaonik zaštićeno je područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja u I kategoriji zaštite. Površina je 11.969,04 hektara. Prostire se na najvišim i najočuvanijim delovima planine Kopaonik, koja se uzdiže u središnjem delu južne Srbije, na teritoriji opština Raška i Brus. NP Kopaonik su Kozje staze, Metođe, vodpad Jeovarnik, Nebeske stolice, Rvatske bačije, Jankove bare, Smeteško jezero, Kanjon Samokovske reke…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari