plažaLanterna, plaža: foto: Shutterstock/pixel83

Na samom severu Jadrana, tamo gde se more više ne ponaša kao razglednica, već kao pozornica istorije i politike, Trst skriva jednu od svojih najneobičnijih tajni.

Plaža La Lanterna, poznata i pod lokalnim imenom Pedocin, poslednja je plaža na ovom moru – i u čitavoj Evropi – koja i dalje fizički razdvaja muškarce i žene.

Zvuči kao relikt prošlih vremena, ali u Trstu, gradu večnih kontradikcija, ovaj zid i dalje stoji, i to ne kao prepreka, već kao institucija.

Betonski zid visok više od tri metra deli peščanu obalu na dve jednake polovine.

S jedne strane sunčaju se muškarci, s druge žene i deca do dvanaeste godine.

Između njih – mir, tišina i gotovo neobjašnjiva nostalgija. Zid nije tu zbog konzervativne regulative niti zbog nečije potrebe za kontrolom, već zato što su ga građani tražili da se vrati.

Nakon što je srušen sredinom 20. veka, lokalna zajednica je pokrenula inicijativu da ga ponovo izgrade. Za mnoge žene u Trstu, ovaj zid predstavlja retku zonu slobode, mesto gde mogu da se skinu u toples, da se okupaju bez nelagode, da pričaju, sunčaju se i smeju bez prisustva muških pogleda.

Za muškarce – prostor mira, kartanja i prijateljskih nadmetanja u stonom tenisu.

La Lanterna funkcioniše jednostavno.

Ulaz je simboličan, nešto više od evra.

Dva ulaza vode do dve obale: jedan za žene i decu, drugi za muškarce. I to je to. Bez pompe, bez prevelike organizacije, bez potrebe da se objašnjava ili opravdava. A opet, upravo ta jednostavnost čini da mesto nosi gotovo ritualnu snagu.

Oni koji nisu iz Trsta često dolaze sa čuđenjem, neki i s podsmehom, ali retko ko odlazi ravnodušan. La Lanterna ne pokušava da se dopadne svima.

Ona nije moderna ni Instagram-friendly. Ona je stvarna – ona postoji uprkos vremenu koje se upinje da sve ujednači, da sve bude isto, pristupačno, prepoznatljivo.

A Trst, kao da nikada nije pristao da bude deo tog trenda.

Iza ovog zida proteže se grad koji je decenijama bio između – između država, jezika, identiteta.

Trst je mesto u kome se susreću italijanski, slovenački i srednjoevropski duh.

Ovde se kafa ne pije, već se doživljava; ovde se na svakom ćošku može naići na tragove austrougarske arhitekture, balkanske melankolije i italijanske teatralnosti.

Poslednja plaža na Jadranu na kojoj zid deli muški i ženski deo 1
Trst, foto: Mariano Garcia / Alamy / Profimedia

Kako do plaže

Od plaže je lako stići do samog centra. Trg Unità d’Italia, jedan od najlepših mediteranskih trgova, samo je nekoliko minuta hoda dalje. Tu je i dvorac Miramare, savršeno zaleđen u vremenu, s pogledom na pučinu. A ako vas zanima svakodnevni život Tršćana, onda treba sesti u neki od starih kafea uz rivu i pustiti grad da vam se obrati sam – šumom jezika, mirisima mora i dimom cigareta.

La Lanterna nije samo plaža. Ona je priča o tome kako prošlost može postati budućnost, ako se tretira s poštovanjem. Nema mnogo mesta na Jadranu koje vas mogu podsetiti da sloboda ne mora uvek izgledati isto. Nekad ona nosi kupaći kostim iz ’80-ih, sedi u senci sa knjigom u ruci, i ne mari za to da li je „in“.

Zato, sledeći put kad pomislite da ste sve videli – zaputite se u Trst. Tamo vas, s druge strane zida, čeka sasvim drugačija obala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari