Tragična sudbina pesnika Ivana Gorana Kovačića 1Foto: Wikipedia/Enciklopedija Leksikografskog zavoda 3 (Helio-Lage), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1967.

Pesnik koji je svoju tragičnu sudbinu opevao u pesmi „Moj grob“ i napisao čuvenu poemu „Jama“, kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, u Drugom svetskom ratu, život je izgubio od ruku četnika 1943. godine.

Ivan Goran Kovačić jugoslovenski je pesnik, pisac, esejista, kritičar, prevodilac, novinar i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Rođen je 1913. godine u Lukovdolu od majke Ruže, koja je bila jevrejskog porekla, i oca Ivana koje je bio Hrvat.

Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a kasnije se školovao u Karlovcu i Zagrebu.

Već kao gimazijalac je počeo da objavljuje književne radove u časopisima i listovima.

Studije je započeo na Filosofskom fakultetu u Zagrebu i tada sa dvojicom prijatelja 1932. godine objavljuje prvu zbirku pod naslovom „Lirika“, ali ubrzo zatim napušta fakultet.

Kao student filozofije na Zagrebačkom univerzitetu, sarađivao je u časopisima sa jasnom levičarskom orijentacijom.

Pored poezije Kovačić se bavio i prozom, esejistikom i kritikom. Prevodio je sa nekoliko jezika i imao je zavidnu književnu i jezičku kulturu.

Godine 1936. štampao je knjigu novela „Dani gnjeva“.

Progresivno opredeljen, Goran je već 1942. godine zajedno sa poznatim hrvatskim pesnikom Vladimirom Nazorom, stupio u redove partizana.

Poznatu poemu „Jama“ napisao je dok je bio u partizanima kao sećanje na Srbe koji su bačeni u kraške jame oko Livanjskog polja.

„Poslednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u slepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nage oči su nam boli.“

Nju je prvi put čitao ranjenicima Prve proleterske divizije glumac Vjekoslav Afrić.

Već sredinom jula 1943. godine Ivana Gorana Kovačića su u selu Vrbnica, u blizini Foče, ubili četnici. Nepojmljivo tragično su se obistinile njegove reči iz pesme „Moj grob“.

„U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim urlik vuka, crnih grana šum.
Ljeti vječni vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupni brijeg.“

Kovačiću u čast, od 1964. se svake godine u njegovom rodnom mestu Lukovdolu, u Gorskom kotaru, održava pesnička manifestacija „Goranovo proljeće“.

Tokom pesničke manifestacije dodjeljuju se nagrade „Goranov vijenac“ (od 1971. godine) i „Goran za mlade pjesnike“ (od 1977. godine).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari