Ove godine 11. februara navršio se vek od rođenja narodnog heroja Rifata Burdževića Trša. Datuma i godine rođenja setili su se samo retki. Čak nije ni pomenut u školi koja nosi njegovo ime. Dan škole se obeležava u drugoj polovini maja, kada se u Novom Pazaru održava Festival stvaralaštva mladih.


A ime Rifata Burdževića u Novom Pazaru nosi najstarija osnovna škola, najduža centralna gradska ulica, Regionalni fond za stipendiranje studenata i nacionalna nagrada, koju Bošnjačko nacionalno veće (BNV) u tehničkom mandatu dodeljuje pojedincima ili institucijama za doprinos u oblastima javnih delatnosti, politike, ljudskih prava i širenje ideja multietničkog i multikulturnog društva.

Predsednik BNV u tehničkom mandatu Esad Džudžević kaže da Rifat Burdžević Tršo nije zaboravljen i da će stogodišnjica njegovog rođenja biti obeležena u sklopu proslave Dana Sandžaka – 20. novembra.

– On ovde ne može da ima spomen-tablu, jer je rođen u Bijelom Polju, ali to mora da se uradi i mi sada o tome razgovaramo sa Bošnjačkim nacionalnim savetom u Crnoj Gori, naglasio je Džudžević.

Za Seada Biberovića, programskog koordinatora nevladine organizacije „Urban-in“, ovakav odnos prema istoriji je „najužasnija posledica svih događanja u poslednjih dvadeset godina“.

– Poremećen je sistem vrednosti političke elite u Srbiji, koja zbog svojih dnevno-političkih potreba zloupotrebljava nacionalna osećanja i to ide sve do koketiranja sa fašizmom. Samo u tom kontekstu osvedočeni fašista, koga je odlikovao Hitler, kakav je bio Aćif Bljuta, može da bude „popularniji“ od osvedočenog antifašiste, koji je u borbi protiv fašista dao život. Nažalost, Rifata Burdževića Trše sećaju se samo starije generacije koje su vaspitavane i odrasle u vreme kada je antifašizam bio jedna od glavnih ideja koje su promovisane u bivšoj Jugoslaviji, ocenjuje Biberović.

Zibija Dervišhalitović Šarenkapić, direktorka Kulturnog centra Damad, ističe da se ovog narodnog heroja „sećaju svi oni kojima je njegovo delo u mladosti bilo uzor“.

– Bošnjacima se dešava izjednačavanje odnosa prema prošlosti u skladu sa trendovima u Srbiji koji profašističku i antifašističku prošlost izjednačavaju. Dešava se tiho odricanje od svoje antifašističke prošlosti i bošnjačkog naroda. Na primer, vidljivija je afirmacija profašističkih elemenata iskazanog kroz lik Aćif-efendije i potiranje i zamagljivanje onoga po čemu smo bili sa drugim jugoslovenskim narodima i sa antifašističkom Evropom, ističe direktorka KC Damad.

U istoj ravni sa saradnikom okupatora

Osvedočeni borac protiv fašizma, Rifat Burdžević Tršo rođen je u Bijelom Polju u Crnoj Gori. Poginuo je kod Mrkonjić grada u BiH 1942. godine. Predsedništvo AVNOJ-a ga je dve godine kasnije proglasilo narodnim herojem. Kada je pre dvadesetak godina krenulo prebrojavanje po nacionalnoj osnovi, bošnjački prvaci su ga prigrabili u svoju nacionalnu istoriju i krenule su političke kvalifikacije da je njegovim ubistvom „otpočela tragedija sandžačkog naroda“ i „da nije ubijen Sandžak ne bi izgubio autonomiju“. Prošle godine njegova fotografija se našla među 20 najznačajnijih ličnosti iz bošnjačke istorije. U istoj ravni bila je i fotografija Aćifa (Bljute) Hadžiahmetovića – Aćif-efendije, upravnika Novog Pazara u Drugom svetskom ratu, koji je streljan zbog saradnje sa okupatorom.

Afirmacija Aćif-efendije

Afirmacija Aćif-efendije je, u jednom segmentu, i iskaz : „ako mogu oni, možemo i mi“, bez obzira na to što je pristup dugoročno štetan po narod, smatra Zibija Dervišhalitović Šarenkapić i dodaje da po ovom pitanju među Bošnjacima nema nikakvog unutrašnjeg dijaloga, „te sve što se čuje i radi jesu stavovi pojedinaca iza kojih stoje neke političke partije“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari