Beležnica fiktivne psihoterapeutkinje 1Foto: Pixabay/geralt

U ovoj zemlji postoji zanimljiv fenomen: fikcija ume da izazove više nervoze nego stvarnost. To nije nova pojava. Znao je to još Radoje Domanović kada je izmislio Stradiju, jer stvarnu državu nije bilo pametno opisivati bez maske. Znao je i Branislav Nušić kada je pisao komedije o institucijama koje su bile toliko prepoznatljive da su se ljudi smejali, ali nikad nisu bili sigurni da li je to baš o njima.

Fikcija, dakle, nikada nije bila beg od stvarnosti. Ona je bila njen prevodilac.

I tako dolazimo do jednog neobičnog slučaja iz Srbije 2026. godine: fiktivni lik koji je uspeo da proizvede stvarne posledice.

Luida de Noctis nema diplomu. Nema licencu. Nema adresu.

Ipak, ima glas.

I upravo tu nastaje problem.

Jer u teoriji, psihologija nema zabranjene teme. Tako makar kaže prvi član Etičkog kodeksa psihologa Srbije: psiholog ne sme da zabranjuje raspravu.

Luida je, očigledno, tu rečenicu shvatila previše ozbiljno.

A, ozbiljno shvatanje pravila u sistemima koji vole nejasna pravila često se smatra provokacijom.

U svakoj profesiji postoje teme o kojima se ćuti. U politici možda najviše, ali mehanizam je svuda isti: ne zabranjuje se tema – zabranjuje se onaj ko o njoj govori.

Tema ostaje gde je bila.

Osoba nestaje.

Kada neko izmisli lik koji počne da imenuje ono o čemu se godinama govori samo u hodnicima, sistem reaguje predvidivo. Ne polemiše sa argumentima. Polemiše sa autorom.

Jer, tema sama po sebi nije opasna.

Opasan je glas koji je izgovori naglas.

Zabranjena tema, u ovom slučaju, zove se regulacija psihoterapije.

Pitanje je jednostavno: ko profitira od sistema u kome je regulacija maglovita, a odgovornost još maglovitija?

Odgovor je, naravno, mnogo komplikovaniji.

Ali, jedno je sigurno: istraživanje se uvek plaća određenom cenom. To znaju novinari. To znaju pisci. Izgleda da sada počinju da saznaju i psiholozi.

U međuvremenu, Luida de Noctis radi ono što fiktivni likovi rade najbolje: posmatra.

I uredno vodi beleške.

Pitanje je samo jedno.

Da li znate kome će jednog dana predati tu beležnicu – ili vas više brine šta je već zapisano u njoj?

Autorka je istraživačica saradnica, doktorantkinja psihologije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari