Đinđićeva vizija i Vučićevi putevi: Lični stav Dragice Stanojlović 1foto EPA/SRĐAN SUKIEPA/SRĐAN SUKI

Prošlo je dve decenije i još jedna godina od kada su streljali premijera Srbije Zorana Đinđića. Pred vratima Vlade pao je pokošen pucnjima sa obližnje zgrade. Prekinut je život čoveka koji je verovao da Srbija, uz njegovo i angažovanje većine građana može da izraste u organizovanu, na zakonu i pravu zasnovanu državu.

Za svoj plan i program oporavka imao je deklarativnu podršku saradnika, i neskrivenu sumnju, nerazumevanje i neprihvatanje većine stanovnika države.

Iskreno i predano, sa uvek prisutnim entuzijazmom, pokušavao je da dopre do te većine, i motiviše ih da razumeju istorijsku šansu koja im je pružena kako bi se pokrenuli i uložili sopstvenu energiju u veliki poduhvat.

Nije uspeo.

Na svom vizionarskom putu bio je pretežno sam. Uložio je život u ideju i izgubio.

Izgubila je većina nas koji smo mu verovali i podržavali ga.

Đinđićeva vizija i Vučićevi putevi: Lični stav Dragice Stanojlović 2
Dragica Stanojlović Foto: Privatna arhiva

Nestala je nada koju je pokrenuo optimizmom, mudrošću i velikim ličnim angažovanjem.

Ostali smo zatečeni, zbunjeni, razjedinjeni i malodušni. Povukli smo se i ostavili brisani prostor u koji su nahrupili svi oni protiv kojih se borio i na čija zlodela je upozoravao.

Njegove vizije su zamenjene populističkim „forama i fazonima“ koje su zamaglile i izmenile percepciju svih onih koji mu nisu verovali niti su ga razumeli.

Bilo im je lakše da poveruju u prazna obećanja no da se prihvate ozbiljnog posla.

Bajkovite skaske samohvalisavca u ulozi prvog potpredsednika vlade, premijera i predsednika, prijale su infantilnim i od razuma odvojenim žiteljima. Zdušno su ga podržali jer je hvalio njihovu hrabrost, razboritost, nepokolebljivost i patriotizam.

Dok je uzdizao sebe a njih hipnotisao nesuvislim pričama, bez značajnijeg otpora je uspeo da sebi podredi ekonomski, državni i društveni sistem.

Veštim manipulacijama i beskrupuloznim intervencijama prisvojio je državu i sve njene resurse, a društvo doveo na ivicu civilizacijskog opstanka.

Od Đinđićeve vizije o prosperitetnoj državi, u kojoj je zakon iznad svakog pojedinca, a svaki pojedinac svestan svog suvereniteta i odgovornosti za zajednička dobra, stiglo se do Srbije ogrezle u kriminalu, korupciji i bezakonju.

Đinđić je zastupao ideju da institucije treba da su nezavisne i da se na njihovom čelu nalaze najstručniji i najsposobniji ljudi.

Sadašnji uzurpator veruje da jedino on ume i sme da odlučuje, a da ljudi na rukovodećim funkcijama od kvalifikacija treba da poseduju jedino poslušnost.

Đinđićeva vizija Srbije, kao poštovane članice Evropske unije, zamenjena je Srbijom, nikad daljom od ove zajednice, o kojoj čelnici države govore sa podsmehom, nipodaštavanjem i mržnjom.

Đinđić je verovao u saradnju i ravnopravne odnose sa međunarodnim institucijama. Aktuelni predsednik veruje u njihov novac i sopstveno pravo da ih obmanjuje odlaganjem preuzetih obaveza.

Lične slobode i prava građana bile su osnovni postulati oko kojih je Đinđić gradio svoju politiku. Vođa današnje Srbije se užasava samosvesnog i slobodnog građanina i smatra ga neprijateljom.

Proteklih dvadeset godina kretali smo se od Đinđićeve demokratske države do Vučićeve – država, to sam ja.

Dve decenije smo se batrgali po civilizacijskom bespuću da bismo stigli do Pambukovice, sela nadomak Uba, čiji su žitelji, navodno, pretili blokadom puteva i štrajkom ako ih ne poseti vrhovno srpsko biće.

Sa najdražim gostom je stigla još jedna „nacionalna veličina“, Milorad Dodik. Uz zagrljaje i pečene prasiće Vučić im je potvrdio da su mu oni draži od bilo koga iz te Unije.

Dodik je (duhovit kakvim ga je Bog dao) zamerio domaćinima što nisu pronašli onih 19 odsto meštana koji nisu glasali za Vučića, jer „ne pomaže demokratija već Vučić koji je gradio put“.

Ova zastrašujuća izjava izrečena u formi, ko bajagi, šaljive pretnje nedvosmisleno nam je pokazala gde smo stigli na našem demokratskom putu.

Opskurna ličnost predsednika srpskog entiteta Bosne i Hercegovine izrekla je upozoravajuću istinu: nema demokratije tamo gde su Vučićevi putevi.

Autorka je lekarka iz Vršca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari