
Ovaj tekst koji nastaje nakon neuspelog skupa SNS-a u Nišu, ali uspelog jajarenja po niškim ulicama i sokacima možemo da započnemo sa nekoliko pitanja:
– Zašto su velike policijske snage ogradile ceo kvart u užem centru Niša zbog stranačkog skupa?
– Zašto su se funkcioneri SNS-a od naroda ogradili metalnim ogradama?
– Zašto su nezadovoljnim građanima pokazivali srednji prst?
– Zašto je gradonačelnik dobio jaje, ako SNS ima stabilnu većinu u Nišu i niškom parlamentu?
Odgovor je prost, a datira još od juna meseca prošle godine kada su, pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima, naprednjaci, socijalisti i jedan rusofil nakalemili 31 odbornika i minimalnu većinu u lokalnoj Skupštini.

Opozicija i dalje ima 3.500 glasova više, ali SNS ima većinu. Tome treba dodati i otimačinu na samoj konstitutivnpj sednici uz nezapamćeno silovanje poslovnika i zakona. A šlag na torti bilo je noćno ustoličenje Dragoslava Pavlovića u fotelju gradonačelnika.
Od tada SNS suštinski nema većinsku podršku u Nišu i to znaju i sami naprednjaci. Ipak, njihovi malo važniji stranački drugari su hteli baš tu da se okupe – u Nišu, u Oficirskom domu, u jeku studentske pobune i posle sumnje da je pre nedelju dana na mirne građane u Beogradu pucano iz zvučnog topa.
Dok su ih čekali ovi niški, nižerangirani su narodu pokazivali srednji prst čim bi ušli u ograđeni park opasan Žandarmerijom koji je dosta podsećao na Ćacilend 2.
Na kraju, glavešine naprednjačke među kojima su Ana Brnabić, Miloš Vučević i Darko Glišić nisu došle, a okupljeni su pušteni da pešaka idu kući prolazeći pored razjarenog naroda.
Tada je i Pavlović dobio jaje. Ono simbolično predstavlja potvrdu njegove tragedije koja traje svega nekoliko meseci. Takođe, to je jaje koje sublimira patnju i ćutanje Nišlija svih 13 godina.
Vreme u kojem je naprednjačka kamarila uzurpirala sve javne institucije i preduzeća. Od njih napravila partijske prćije. Sublimira sav lopovluk svih garnitura naprednjaka od 2012. naovamo. On jeste oličen kroz Draganu Sotirovski i Nenada Stankovića Gusku, ali gde je tužilaštvo da se pozabavi i ranijim godinama?
Ćutale su Nišlije, ali više neće. I to se upravo i desilo na niškim ulicama u prohladnoj prolećnoj noći.
Sam Pavlović je u tragediju uplivao onog dana kada je pristao da sa pokojnim Palmom u predizbornoj kampanji na Bulevarskoj pijaci jede kobasice. Kada je pristao da položi zakletvu posle sednice za koju je i sam znao da je upitno legalna.
Kada je po televizijama pričao kako je posle studentskog protesta u Nišu bilo puno pijanih koji su se javljali Hitnoj pomoći.
Kada je pristao na silovanje demokratije sednicama parlamenta od po pet minuta. Kada je lažnim ćacima čestitao put u Beograd i tamo ih poslao kombijem javnog preduzeća.
Autor je novinar iz Niša
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.