Čedomir Antićfoto (BETAPHOTO/MEDIJA CENTAR BEOGRAD)

U odgovoru na moju reakciju Čedomir Antić demonstrirao je da je falsifikator i autor koji nije savladao glavna pravila formalne logike. Svoj odgovor on počinje lekcijom meni i redakciji Danasa da mu je „neprijatno da ukazujem na razliku između najdugotrajnijeg prekida nastave od nacističke okupacije i veće štete od one koja je učinjena nacističkom okupacijom“.

Ta interpretacija mog tumačenja njegove citirane izjave je grubi falsifikat jednog kvaziintelektualca koji nastoji da moju kritičku opasku na volšeban način predstavi kao moj stav da su studentske blokade načinile veću štetu od one koju su nacisti učinili svojom okupacijom Srbiji. Dragi moj falsifikatore, i u vašoj izjavi i u mojoj parafrazi, reč je o šteti načinjenoj univerzitetu, i samo univerzitetu. Vašom laži prisiljen sam da vam, kao detetu, objasnim postepeno da je smisao moje parafraze i smisao vaše ctirane izjave istovetan. Dakle, ako od vremena nacističke okupacije BU nikad nije toliko dugo bio zatvoren i potpuno, onda je tom univerzitetu načinjena šteta (a šta bi moglo biti drugo?). Iz te izjave proizilazi nužno da za vreme nacističke okupacije BU nije bio toliko dugo zatvoren i potpuno. Ako je tako, onda nužno proističe da je za vreme nacističke okupacije tom univerzitetu načinjena manja šteta, bar iz te perspektive gledano. Ovaj moj zaključak je egzaktan sa stanovišta formalne logike kao što su iz matematičke konvencije dva plus dva jednako četiri.

Kroz čitav Antićev tekst provejava, nekad između redova nekad otvoreno, pokušaj da omalovaži moju intelektualnu biografiju. Navodno predstavnik pristojne Srbije, kao što uvek iznova ponavlja njegova ikona Aleksandar Vučić, on kao prvo diskvalifikuje moralno sve koji su ličkog porekla, što govori o njegovom moralnom profilu. Kao što se zna, Lika je dala veliki broj intelektualaca kojima Antić po svom stvaračkom opusu nije ni do članaka. Naravno, ovde ne mislim na Nikolu Teslu. Verovatno on odobrava najveće savremeno etničko čišćenje u operaciji Oluja. Kao drugo, on insinuira da mi je general Divjak bliski rođak, tj. da sam sklon izdajstvu. Dotični Divjak nije ni u kakvom srodstvu sa mojom užom i širom porodicom. Obavestio bih ga da je on rođen u Nišu.

Pokušaj da se omalovaži moja intelektualna biografija: Odgovor profesoru Čedomiru Antiću 1
Foto: Medija centar

Inače, posle 5. oktobra lično sam napisao mali milion novinskih članaka, kolumni, davao intervjue u gotovo svim štampanim i elektronskim medijima. Sada objavljujem samo u nezavisnim antirežimskim medijima, za razliku od njega koji može da objavljuje gde god hoće. Tek pre nekoliko dana gostovao je na jednoj od centralnih emisija RTS-a „Oko“, gde su oni koji podrže studentski pokret u staljinističkom maniru cenzurisani. Ma kako ko ocenjivao taj pokret, on je već dve godine u prvom planu u javnoj sferi, a za javni agitprop kao da ne postoji. Naravno, „slobodnomislećem“ intelektualcu prof. Antiću to nimalo ne smeta. NJemu smeta što sam napravio lapsus u vezi sa datumom najmasovnijeg skupa održanog u Beogradu, ali kukavički izbegava da oceni Vučićevu izjavu da su na hiljade i hiljade ljudi različitog uzrasta i statusa, uključivši ogroman broj lekara, simulirali zvučni top. Zato što se panično boji svog gospodara, s jedne strane, a s druge strane, jasno mu je da ne bi ostalo ni „i“ od intelektualca kada bi branio ovu naučnu fantastiku u koju niko iole razuman ne bi poverovao.

Kad je reč o mom stvaralačkom opusu, sasvim je sigurno da sam jedan od najplodnijih naših teoretičara. Broj mojih studija objavljenih u prestižnim međunarodnim časopisima i zbornicima sa međunarodnih konferencija održanih u inostranstvu, nesumnjivo je daleko veći od Antićevih. Dakle, nesumnjivo je da sam kao „prostački“ Ličanin poznatiji u svetu od ovog u svetu manje-više anonimnog konvertita. To se egzaktno može dokazati. Dva puta su me institucije koje na to imaju zakonsko pravo predložile za člana SANU, a treći put sami članovi te ustanove. Prof. Filozofskog fakulteta Radivoje Kerović me je u svojoj knjizi „Ogledi o srpskim filozofima“ (Banja Luka, 2020) uvrstio među najveće srpske filozofe u periodu pre i posle Drugog svetskog rata: tu su NJegoš, Petronijević, Justin Popović, Mihailo Đurić i drugi.

Najžalosniji je pokušaj g. Antića da mi pripiše da vodim računa o visini njegovih honorara zato što sam se lično našao u besparici. Zavist – to je moj motiv. Međutim, razočaraću vas; finansijski sam obezbeđen do smrti. Preveo sam više od 60 knjiga sa engleskog i nemačkog u vremenu kada sam za stranicu dobijao 12 evra. Uz to, bavio sam se akcionarstvom gde sam poveliki novac zaradio. Mene više nikakvi honorari ne interesuju.

I na kraju, najviši patriotski nalog je rušenje Vučića koji paradiranje patriotizmom koristi kao „pogonsko gorivo“ za održavanje na vlasti koja do sada u našoj istoriji nije toliko ojadila srpski narod. Pljačka vlastitog naroda je jedina njegova ideologija. Zato pozdravljam sve one koji se beskompromisno bore protiv ovog režima, nezavisno kojoj su ideologiji skloni. Moj duboki naklon i Teodoroviću i Lomparu.

Autor je počasni predsednik Međunarodne filozofske škole

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari