Haotično upravljanje krizom 1

U Republici Srbiji je 15. marta proglašeno vanredno stanje.

Samo nekoliko nedelja pre toga Vučić i Nestorović, pulmolog sa jakom željom da se dodvori vlasti, uveravali su nas da se radi o „najsmešnijem virusu u istoriji“ i da „žene mogu u šoping u Milanu“, kao da su turističko putovanje i kupovina svakodnevni deo našeg života.

Neodgovorne izjave su delom i razlog za nezavidnu situaciju u kojoj se danas nalazimo, dok strepimo za naše zdravlje i zdravlje bližnjih, ali i da li ćemo imati posao i krov nad glavom u nadolazećim mesecima.

Studenti i studentkinje koji žive u studentskim domovima u Beogradu i Novom Sadu su nažalost već iskusili šta znači biti izbačen na ulicu u veoma kratkom roku.

Nakon što je objavljeno da se zatvaraju škole i fakulteti od 16. marta, studente je u kasnim popodnevnim satima istog dana sačekala vest da je doneta odluka da se moraju privremeno iseliti iz studentskih domova u Beogradu i drugim univerzitetskim centrima.

Odluka je glasila da studenti moraju (samo) da se isele do 18 časova sledećeg dana, 17. marta, kao i da svi objekti (uključujući menze) prestaju sa radom. Uz komentarisanje i negodovanje na društvenim mrežama, studenti su se iselili iz domova širom Srbije.

Većina je otišla kući u druga mesta, dok je manjina ostala u Beogradu i Novom Sadu kod rodbine ili prijatelja.

Nakon nedelju dana od iseljavanja studenata, vest se proširila društvenim mrežama da će se Studentski grad u Beogradu koristiti za lečenje osoba zaraženih korona virusom.

Zvanično obaveštenje je stiglo 24. marta i u njemu je Ustanova Studentski centar Beograd pozvala studente da iznesu svoje stvari do četvrtka, 26. marta, do 14.časova. U kontekstu policijskog časa od 17h, nepostojanja međugradskog prevoza i preporuke da se ostane kod kuće, mnogi studenti su došli u Beograd po svoje stvari.

Iseljavanje tolikog broja ljudi u tako kratkom roku prosto ne može da prođe bez gužve, što znači da su i studenti i njihovi roditelji izloženi povećanom riziku.

Hronologija ovog slučaja je važna kako bismo uvideli da jasnog plana i protokola nema.

Odluke se bukvalno donose od danas za sutra, što je u nekim okolnostima opravdano, ali ne i kada takva odluka može više štete da nanese po zdravlje ljudi nego koristi. Niko od studenata pre iseljavanja iz domova i odlaska u druge manje gradove u Srbiji nije bio testiran.

A svi znamo da su resursi bolnica u manjim mestima mahom katastrofalni te posledice oboljevanja ljudi u tim gradovima mogu biti drastične.

Na ovaj način se duplirala šansa za eventualno širenje zaraze u Srbiji u nedelju dana, jer se ista situacija ponovila. Studenti i studentkinje su se selili dva puta iz studentskog doma.

Prvi put kada im je rečeno da isti prestaju sa radom, a drugi put kada su morali da se vrate u Beograd da isele svoje stvari, jer je izvršena prenamena studentskih centara. To bi značilo da su duplirali odlaske iz Beograda u druge gradove svojim kućama.

Potencijalno širenje zaraze se moglo izbeći. U Beogradu je danas pregršt praznih hotela i sličnih smeštajnih kapaciteta. Zašto vlast nije pozvala hotelijere da ustupe sopstvene resurse i pomognu državi i našem društvu, dok se suočavamo sa pandemijom?

U uslovima zdravstvene i sada već ekonomske krize teret posledica i borbe ne sme biti samo na običnim građanima i građankama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari