Indeksi stvarnosti: Neke slike se ne mogu izbrisati 1foto FoNet

Studenti su u blokadi. I, istovremeno, u pokretu.

Ljudi ih podržavaju bezrezervno i svesrdno.

Jedan sam od mnogih koje je duh mladosti izvukao iz hibernacije i dovukao među studente.

Dve su misli odredile moje viđenje protesta. Prvo, ovo je prelepo, možda isuviše da bi bilo istina. Drugo, istina je, ali ovo je nadstvarnost, nadrealizam.

Da parafraziram Luisa Bunjuela: Golim okom vidimo jabuku, ali pogledamo li je pod mikroskopom, videćemo sasvim drugačiji svet – nadrealizam. Onu stvarnost koja, zapravo, jedino postoji.

Realizam izmišljamo.

Kako u celini sagledati stvarnost koja je pred nama?

Pogodili ste, nemoguće je. Treba uraditi što jeste moguće – prepustiti se trenutku, podržati mlade ljude, naučiti od njih, biti bolji, pozitivniji. Kroz promenu u nama, postići ćemo promenu na nivou čovečanstva, kako je to Bodler opisivao. Promena od lošeg ka dobrome oličena je u ovom studentskom protestu.

Nesumnjivo.

Stoga treba pamtiti, beležiti, zapisivati.

Neke slike se ne mogu izbrisati.

Stara Pazova.

Noćivanje na veštačkoj travi fudbalskog stadiona u Inđiji, usred zime.

Solidarnost.

Megafoni.

Mladi, stari i izgubljeni su ujedinjeni.

„Buka u modi“.

Ljubav.

Muka u „body“.

Kragujevac.

Ah, da, realizam. Tačno je, ono što još uvek nazivamo vlašću neće da ode. Rešeno je da ostane tu gde jeste. Isuviše dugo je ovde. Nastavlja da glumi.

Koga to još zanima.

Mladi obrazovani ljudi su odlučili da žele život u svojoj domovini. Nisu poverovali u laž da je borba za pravdu uzaludna.

Znaju da ih je nemoguće poraziti. Jednostavno: za razliku od nas, uzeće sve što im pripada.

Jedva čekam.

Autor je likovni umetnik iz Beograda i jedan od organizatora Festivala kratke priče Kikinda Short.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari