Kad porodica ima dva automobila i nijednu knjigu 1

Nedavno predstavljanje romana Čeda Nedeljkovića „Tamo ili ovamo“ upamtiću ne samo po izvanrednoj posećenosti i raspravi o književnoj vrednosti dela nego i po jednom pokrenutom pitanju socijalne prirode.

Reč je o tzv. utilitarnom realizmu iskazanom kroz dilemu TAMO (ako može i zapadnije od Zapada) ili Ovamo (biti u rodnoj grudi): ništa neobično jer sa tom dilemom već dugo živimo.

No tu pojavu treba šire posmatrati kao društveni fenomen koji se duboko ukorenio i određuje ponašanje u svim, a naročito u gornjim društvenim slojevima. Nije to onaj utilitarizam koji su utemeljili Bentam i Mil i koji se zasniva na principu – dobro je ono što je korisno svima nego egoistički koji polazi od načela dobro je ono što je korisno meni.

No, bez obzira na to o kakvoj je korisnosti reč ona kao moralni princip ne može se olako prihvatiti. Sokratu je, na suđenju, bilo korisnije da se odrekne svoga učenja i ode u izgnanstvo, ali je on ispio otrov od kukute, izabrao smrt kao etički ispravno rešenje.

Svedoci smo sve izrazitije težnje za gomilanjem materijalnog obilja, pomodnih nastojanja da se oblačimo kako diktiraju modni arbitri, da kopiramo Pariz i London i tako dokažemo vlastito bogatstvo. Dosta je porodica koje imaju dva automobila i nijednu knjigu.

Od Fromovog biti ili imati ostalo je samo ovo drugo, jer duh (biti) očigledno teško izdržava u neravnopravnom dvoboju.

Navedene asocijacije pobuđuje Nedeljkovićev roman. Jovica, pobednik na više prestižnih takmičenja i olimpijada je odličan student na Kolumbija univerzitetu i, pri kraju studija, angažovan je da bude saradnik na zahtevnom projektu poznatog instituta.

Vest da je on uspešan tamo izazvala je sučeljavanje u porodici ovamo. Otac misli da sin treba da ostane u obećanoj zemlji u kojoj su stvarali Ajnštajn i Frenklin i u kojoj će najbolje prodati ono što zna i ume.

Majka, deda, baka i sestra misle srcem i traže da se vrati, jer „đe je zrno klicu zametnulo, onde neka i plodom počine“. I tako su budućem doktoru matematičkih nauka u Ameriku stigle dve oprečne poruke.

Žene najčešće određuju sudbinu muškaraca, a njegova devojka, takođe studentkinja na Kolumbiji, misli da je otac njenog momka suvo racionalan i da njegov savet odluči kako je tebi najbolje zvuči sebično.

Ne smeš da postaneš pohlepni, egocentrični i samodovoljni individualac jer sreća je samo ono što se deli sa drugima.

Šta čovek dobija ako u Americi postane bogataš, odseda u najskupljim hotelima, letuje u egzotičnim mestima, ima privatni avion, ide na važne prijeme, objavljuju mu slike po novinama.

Ništa, stekao je imetak, a izgubio sebe. I u Americi najkrupniji finansijski medvedi pate od bogataške depresije i traže psihijatrijsku pomoć.

I zaista tvrdnja da treba ostati u obećanoj zemlji, jer tamo su karijeru stvarali Tesla i Pupin danas sve manje drži vodu. Planeta je sada jedno seoce, tačno onako kako je predvideo Maršal Makluan.

Ako danas napišete pismo i na koverti navedete samo ime i prezime, bez ikakvih drugih podataka o adresi, ono će stići onome kome je upućeno samo u šest koraka. U doba informatičkog prevrata najvažniji procesi se odigravaju u glavi stručnjaka, a spolja se samo materijalizuju, a za to nije neophodna Amerika, ni Zapad.

Znanje je kapital daleko važniji od novca. Kinezi stvaraju tehnološka čuda bez Amerike.

I da zaključim kako sam i počeo: ne treba sebično juriti za materijalnim bogatstvom, treba obogaćivati duh.

Autor je dugogodišnji direktor Matematičke gimnazije u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari