Kako se topio led u Olimpijskom selu 1 EPA/MATTEO CORNER

Dok su, na upravo završenoj Zimskoj olimpijadi, kamere zumirale savršene piruete, munjevite spustove i lica okupana suzama sreće, u Olimpijskom selu se odvijala još jedna disciplina. Ona nije bila u zvaničnom programu, u njoj nije bilo sudija ni medalja – ali, sudeći po statistici, konkurencija je bila ozbiljna.

Francuska štampa je ovih dana brujala o podatku koji je nadmašio i najoptimističnije procene organizatora: 10.000 prezervativa potrošeno je za samo tri dana, i to od 2.900 sportista! Zalihe su zato morale hitno da se dopunjuju, i to u pravilnim vremenskim razmacima!

Ako su sportisti bili brzi na stazi, izgleda da ni u privatnosti nisu zaostajali. Zimske igre možda važe za „hladnije“, ali atmosfera u selu očigledno je bila sve samo ne ledena.

Kako se topio led u Olimpijskom selu 2

Kratka istorija olimpijske strasti nam kaže da priča nije od juče, jer deljenje prezervativa na Igrama nije nikakav novitet. Sve je počelo na Letnjim olimpijskim igrama u Seulu 1988, kada su organizatori prvi put uveli ovu praksu kao deo kampanje za bezbedno seksualno ponašanje i borbu protiv HIV-a. Ideja je bila preventivna i edukativna – ali je ubrzo postala i simpatična tradicija.

Na Letnjim olimpijskim igrama u Sidneju 2000. zalihe su morale da se dopunjuju usred takmičenja. Očigledno je australijsko sunce dodatno podiglo temperaturu.

Letnje olimpijske igre u Londonu 2012. donele su oko 150.000 komada – logistička operacija gotovo ravna organizaciji maratona.

A onda je stigao apsolutni šampion: Letnje olimpijske igre u Rio de Žaneiru 2016, sa čak 450.000 prezervativa. Statistika koja je obišla svet brže nego najbrži sprinter.

U tom svetlu, 10.000 komada za tri dana u Kortini zvučalo je kao obećavajući start i izvesno je da je ova zima bila „toplija“ nego što je to termometar pokazivao.

Posebnu pažnju izazvala je američka lugerka Sophia Kirkby, koja je potpuno otvoreno poručila da bi volela da pronađe partnera tokom Igara. Internet je reagovao po očekivanom scenariju: stotine poruka, ponude za bliski susret prve vrste, digitalni buketi cveća – ali i nezaobilazni zluradi komentari, jer internet nikada ne propušta priliku da bude moralni sudija.

Ipak, iza viralne epizode krije se nešto mnogo važnije. U svetu u kojem sportiste često doživljavamo kao mašine za medalje, Sophia je jednostavno podsetila: i šampioni imaju srce. Sa tremom. Sa željom. Sa potrebom za bliskošću.
I dok se pravi završni saldo, broje medalje i analiziraju stotinke, ne treba da zaboravimo da iza svakog postolja stoji srce koje kuca – nekad od napora, nekad od treme pred start, a nekad od pogleda preko stola u menzi Olimpijskog sela – najvećeg studentskog doma na svetu.

Možda 10.000 komada za tri dana neće završiti u zvaničnom biltenu, ali hoće u onoj neformalnoj, ljudskoj statistici, koja nas podseća da sportisti nisu samo himne, zastave i nacionalni projekti od krvi, mišića i discipline, već mladi ljudi sa sasvim običnim leptirićima u stomaku – koji se smeju, flertuju i zaljubljuju između dva takmičenja.

I ako se ove zime u Cortina d’Ampezzo nešto zaista topilo, to nije bio samo sneg – već led između ljudi. A u vremenu u kojem svet obara neke mnogo mračnije rekorde, možda i nije loše da se negde obara rekord – u ljubavi.

Autorka je novinarka

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari