Mađarski narod nećemo prepoznavati u likovima zločinaca 1Foto: FoNet/TV FoNet

Mada su me zdravstvene okolnosti sprečile da danas stojim između vas na novosadskom keju, još se snažnije i usrdnije pridružujem vašim molitvama za one koji su te zime, mnogo hladnije nego što je ovogodišnja, nestali ispod dunavskog leda.

Pri tom veoma dobro znam da su molitve koje uznosimo potrebnije nama nego njima koji su postradali, jer su oni upisani u Knjigu večnosti, Knjigu besmrtnog života i sede s desne strane Oca Koji je na nebesima i neprestano mu se mole za nas.

Budući da sam odrastao u Čurugu, među prvim stvarima koje sam čuo, a da se nije odnosilo na užu porodicu, i što sigurno nisam tada u potpunosti shvatio, bile su priče o takozvanoj raciji.

Pričalo se eufemistički, sa nekom vrstom nasilnog deminutiva, na način svesnog ispiranja pameti da bi se planirani i sprovedeni pogrom nad srpskim narodom, zajedno sa našom braćom Jevrejima i našom braćom Romima u Južnoj Bačkoj umanjio, delimično sakrio, a naposletku i zaboravio.

Ali način na koji sam u Čurugu stekao ta prva saznanja o stravičnom ubijanju, jer nikada niko od mojih najbližih ili od komšija i drugih meštana, nije govorio o bilo kakvom revanšizmu, u dobroj meri su odredila moj lični identitet, moj način života, kao i način života i razmišljanja mnogih mojih vršnjaka.

Otuda su iz Čuruga potekli mnogi pravoslavni sveštenici, pa i nekoliko episkopa Srpske pravoslavne crkve.

Zbog toga se, kao i naši pod led bačeni preci koji sede sa desne strane Oca, i mi, sveštenici Čuružani, molimo za sve, molimo se za naše sunarodnike, za naše pretke, ali se molimo i za sve druge, naše susede, bez obzira na to koje su vere i koje su nacije. Molimo se za mir, za međusobno praštanje i ljubav.

Kada dođe januar, odmah po prazniku radosti, praznovanju Rođenja Hrista Spasitelja, praznujemo i prvu nevinu žrtvu, prvomučenika, arhiđakona Stefana.

Tako je to mudrost života, tako je to mudrost Crkve Hristove uredila.

A tako se i u našoj Bačkoj, uz radost Božića, sećamo i nevino postradalih žrtava januarskog pogroma.

Svakog januara, nama koji smo rasli sa svešću o pogromu nad našim narodom u južnoj Bačkoj, rečima Čurug, Žabalj, Mošorin, Šajkaš, Lok, Đurđevo, Vilovo, Gardinovci, Gospođinci, Temerin, Titel, Novi Sad, Srbobran, Stari Bečej, dodajemo i Jasenovac, Mathauzen, Aušvic, Treblinku, Bergen-Belzen, Dahau, Majdanek. Razlika je samo u trajanju i demonskoj produktivnosti ubica.

Druge razlike nema. Ali, kao što je Sveti arhiđakon Stefan prvomučenik pred svoje stradanje video nebesa otvorena i Gospoda Hrista kako sedi s desne strane Oca, tako su ga videli i naši preci.

I kao što je Sveti arhiđakon Stefan prvomučenik dok su ga kamenovali molio Hrista Boga: Gospode, nemoj im ovo uračunati u greh, tako činimo i mi danas i uvek ćemo činiti.

Mi, znači, pamtimo, ne zaboravljamo, ali praštamo. Tako nas uči i sam Gospod naš kada se sa krsta moli Bogu Ocu: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade!

Mi, pravoslavni Srbi nikada nećemo mađarski narod prepoznavati u likovima zločinaca Janoša Tota, Geze Batorija, Đule Zomborija, Mikloša Nađa, Šandora Kepira – nego ga prepoznajemo i volimo kroz besmrtne likove junaka kao što su Pal Teleki i Endre Bajči Žilinski, Lajoš Dunfalavi i Andor Molnar, koji su spasli Kovilj, Maćaš Fazekaš i Ištvan Virag, koji su spasli Nadalj, i svih onih koji su spasli živote suseda u Budisavi, Bačkom Gradištu i drugim mestima.

Nadamo se da će uskoro o ovom zločinu nad nevinim civilnim stanovništvom Novog Sada i Južne Bačke đaci u školama moći da uče iz svojih istorijskih udžbenika i da će posle osamdeset godina od masakra nad golorukim i nezaštićenim stanovništvom Bačke puna istina konačno biti dostupna svima. Negovanje kulture sećanja kao ključne tačke našeg identiteta je naša obaveza i prema postradalim precima i prema budućim naraštajima.

Neka je večni pokoj svim nevinim žrtvama pogroma u Novom Sadu i južnoj Bačkoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari