
Sedi ispred ulaza u prostorije REM-a i čeka da je primi Aleksandar Vučić, koji je, navodno, rekao da je zainteresovan za njen slučaj. Književnik iz Vršca, Dragi Bugarčić, obratio se ovom istom čoveku, otvorenim pismom preko dnevnika Danas. Obaveštava ga da se u Vršcu decenijama skriva istina od javnosti o streljanim ljudima, žrtvama odmazde koja se dogodila 1944. godine. Ubijeni ljudi su pokopani na stočnom groblju, i taj necivilizacijski čin nije dobio svoj civilizovani obrt.
Niko od predstavnika lokalne samouprave (ne samo aktuelne) nije imao odgovornosti i hrabrosti da na mestu gde su pokopani ljudi postavi spomen- obeležje. Verovatno da Maja Pavlović i Dragi Bugarčić znaju da je ovo geografsko područje, označeno kao Srbija, ovako zbrljano, haotično i shizofreno, između ostalog i zbog toga što je na njenom čelu taj isti Aleksandar Vučić. Sedam godina je sistematično, lukavo i podlo, predano radio da država postane njegovo vlasništvo. Uspeo je u svom monstruoznom naumu i preuzeo na sebe sve prerogative države.
Zbog specifične strukture ličnosti koju odlikuje ekstremna narcisoidnost, sklonost ka senzacionalizmu, potreba da sve i svakog kontroliše i nesavladiva želja da svakodnevno glumi u više uloga u kojima je glavni akter, nije u stanju da adekvatno testira realnost. Ovakav sklop i društvene pozicije koje je, kršeći Ustav, sebi obezbedio, doveli su do urušavanja državne strukture, gubitka kohezivnih snaga društva i tragičnih događaja u kojima propadaju ljudi, prirodni i ekonomski resursi. U ulozi božanstva koja mu najviše prija, okružen je masom bezvrednih, slavoljubivih, vlastoljubivih, beskrupuloznih, amoralnih, i svim socijalnim devijacijama opterećenim ličnostima. Zaduženi su da hrane njegovo samoljublje i za to nagrađeni titulama, položajima i neograničenom slobodom da prisvajaju sve što zažele. U takvoj patološkoj konstelaciji položaj pojedinca je doveden do granice poništenja individualnosti i fizičkog uništenja.
Zbog čega, onda, ljudi koji su postali žrtve ekstremizma i zločinačkog antisocijalnog delovanja okupatora, očekuju pomoć i pravdu od tih istih okupatora? Jadan od mogućih odgovora leži u očajanju. Dugotrajni teror, poniženje, podsmeh razumu, nipodaštavanje, obmane i laži najpre izazivaju bes i želju za otporom. Ako se ova osećanja sudare sa nemogućnošću pravičnog ishoda, slabe mentalne odbrambene snage, ustupaju mesto osećanju bespomoćnosti. Blokiraju se racionalni elementi misaonih procesa, logično zaključivanje gubi podršku voljnih dinamizama, pada vitalni elan i raste očajanje. Ono je iscrpljujuće i ugrožavajuće. Ličnost teži razrešenju, ali ne poseduje neophodne kohezivne snage. Zbog toga menja način rezonovanja i kreativnog zaključivanja uslovljavajući jednu vrstu mentalne prečice koja simplifikuje misaoni proces. Sa tog nivoa se tamničar percipira kao oslobodilac, a uzurpator prava na pristojan život kao onaj koji će da mu da smisao.
Lek protiv očajanja je grupa čije članove povezuje zajednički cilj, pozitivne ideje, vera u zajedništvo i odvažnost da se istraje. Možda Maju Pavlović ne bi ophrvalo očajanje da je dvadesetak novinara zajedno sa njom otišlo kod premijerke da je upita zašto nije ispunila data obećanja. Pošto ih najverovatnije ne bi primila, svi zajedno je trebalo da ostanu ispred njenog kabineta dok se zahtevi ne ispune. Podrške nije bilo, ako se ne računa, (a ne bi trebalo da se računa) prisustvo ljudi iz protestne kolone „1 od 5 miliona“. Došli su da viču: „Ua, REM!“ i “ Majo, izdrži!“. Bezosećajno i nepristojno su se fotografisali sa Majom, i onda otišli svojim kućama, ostavljajući je samu i bespomoćnu tokom duge noći i dolazećeg dana. Očajanje.
Autorka je nezavisna odbornica u Skupštini grada Vršca i lekarka neuropsihijatar u penziji
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Kakav šamar, još da ima obraza u Srbiji da ga prim!.Nemo neko mene da prozove, jer moja borba sa Srbima traje od 1970. Nije mi padalo naum da gladujem, jer znam da bi me ostavili da umrem. Majo, draga, spašavaj svoj život, ne očekuj od NITKOVA da te usliše zahtev. Oni znaju samo za silu i prisilu jer su umno na nivu primtivnih plemena.
Apsolutno se slazem sa Vama g-dine Nikola,ali ako smem da dodam,a dacu sebi za pravo -citat“spasavaj svoj zivot,ne ocekuj od NITKOVA da ti uslise zahteve“,i dodao bih da je to i za ocekivati od ovih psihijatrijski prepoznatljivih samo uslovno receno ljudima,ali me zabrinjava nedostatak podrske (osim pasivne)svih onih udruzenja,novinarskih organizacija, nevladenih antirezimskih organizacija koje se oglase i javno podrze Maju, a zatim sednu i nastave svoj bedni zivot(u istom trenu su zaboravili Maju), pa je se sete samo u svrhu sopstvnog samoreklamiranja.
E…. A sta cete?! Valjda su godisnji odmori, pa nema ko… Vise se ne cudim nicemu i ni od koga ne ocekujem nista. Otupelost uzima maha…
zašto toliku suvišnu količinu reči
upotrebiti za jednostvno i direktno
mafija drži sve pod kontrolom!
i ondak idedu reči koje sve to
prikazuju!
gimnastiku smrti
prisutnoj u vojvodini….
Apsolutno se slazem sa Vama g-dine Nikola,ali ako smem da dodam,a dacu sebi za pravo -citat“spasavaj svoj zivot,ne ocekuj od NITKOVA da ti uslise zahteve“,i dodao bih da je to i za ocekivati od ovih psihijatrijski prepoznatljivih samo uslovno receno ljudima,ali me zabrinjava nedostatak podrske (osim pasivne)svih onih udruzenja,novinarskih organizacija, nevladenih antirezimskih organizacija koje se oglase i javno podrze Maju, a zatim sednu i nastave svoj bedni zivot(u istom trenu su zaboravili Maju), pa je se sete samo u svrhu sopstvnog samoreklamiranja.
U potpunosti se slazem sa Vama g-djo Dragice.Juce sam komentarisao tekst g-dina Matica iz ANEM-a, a danas tekst udruzenja zena, koji samo retoricki daju podrsku Maji sa meni neprihvatljivim utiskom(mozda se varam) da podrsku daju samo kao kurtoazni oblik podrske.Zelim Vam sve najbolje.
Izdrži Majo. Haha, ha. Bojim se da će opet da se poigraju s njom. Ne bi bilo loše da joj se pridruže i drugi oštećeni koji bi nastavili sa gladovanjem do rešenja svih muka.
I zašto samo oštećeni, mogu da se pridruže i oni koji će tek biti oštećeni, a biće ih, itekako. Svima će nam doći glave šizofreničari ako se u otporu ne udružimo.
Nije ona „nesrećna“ autorko, ona je heroina! Za nas, umesto svih nas!
Диктатура у Тунису је пала после очајничког протеста малог уличног продавца који се спалио. Код нас килостери шеткају и чекају да се нешто деси.