Milošević i njegovi zločini 1Foto: Miroslav Dragojević

Zbog svih budućih generacija, mi Srbi, ateisti i pravoslavci, kao i svi oni drugih konfesija kojima je SPC ukinula pravo da se osećaju Srbima, morali bi jednom za svagda da raščistimo s tim ko je najveći politički zločinac u našoj istoriji. Po meni kao autentičnom Srbinu što se kaže „sa dna kace“, nikakve dileme nema. To je Slobodan Milošević.

On je uništio dve države u kojima su živeli Srbi, a njegovi naslednici uništavaju i srpsku naciju. Parola: „Ako mi Srbi ne znamo da radimo, znamo da se bijemo“, izrečena na Gazimestanu kod Prištine povodom obeležavanja 600 godina od Kosovske bitke, opsenila je više od 90% Srba. „Sloba sloboda“ postao je novi srpski Vožd.

Svi su mislili Milošević ruši komunizam. Bila je to prva velika zabluda u vezi sa njim. Naime, te 1989. godine u novembru srušen je Berlinski zid kao simbol podele sveta na komunizam i kapitalizam.

U decembru ubijen je rumunski komunistički diktator Nikolae Čaušesku. A Mihail Gorbačov, poslednji predsednik prve zemlje komunizma Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), uveo je tu državu u perestrojku, odnosno ponovnu izgradnju. Sve bivše jugoslovenske republike, osim Srbije, krenule su istim putem, uvodeći višestranački sistem i organizujući izbore za republičke parlamente.

Jedino je Milošević te 1990. lansirao parolu da srpski narod voli svoju Komunističku partiju. Višestranački izbori u Srbiji održani su tek na kraju godine kada je načelnik Službe državne bezbednosti Jovica Stanišić, od Saveza komunista i Socijalističkog saveza stvorio SPS i osnovao nekoliko tzv. opozicionih stranaka.

Tako je „Sloba sloboda“ na višestranačkim izborima potvrdio epitet srpskog Vožda. Na ruku mu je išla i činjenica da su u svim republikama pobedile stranke nacionalističke orijentacije.

Uzalud je poslednji premijer Vlade SFRJ Ante Marković u Parlamentu molio nacionaliste, pre svega srpske i hrvatske, da se ne svađaju, da nam Evropa i Amerika opraštaju dugove i daju bespovratne milijarde dolara za tzv. tranziciju. Marković je srušen ali ostala je njegova izjava: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Evrope“.

Kada je u Beogradu došlo do antikomunističke pobune 9. marta 1991. Milošević izvodi tenkove na ulice i izjavljuje: „Komunisti su krvlju došli na vlast, krvlju će je braniti“. Ubrzo posle toga kreće u navodnu odbranu Srba koji su po njegovom uputstvu, podigli tzv. Balvan revoluciju u Kninskoj krajini.

Bilo je i onih koji su upozoravali da se „Knin brani u Beogradu“ ali uzalud. „Sloba sloboda“je već napravio sporazum sa liderom hrvatskih nacionalista Tuđmanom o podeli Bosne i razbijanju Jugoslavije.

Za one koji se u to vreme nisu ni rodili ovo je kratka istorija slobizma.

– Artiljerija Jugoslovenske narodne armije u kojoj su ostali samo srpski i crnogorski vojnici, gađa Dubrovnik, Zagar i Zagreb. A Hrvatska vojska ruši Mostar.

– Ideološki zaslepljeni komunistički generali tipa Kadijevića i Mladića Vukovar sravnjuju sa zemljom, a Sarajevo godinama drže pod opsadom i neprekidno bombarduju.

– Međunarodna zajednica uvodi sankcije skraćenoj Jugoslaviji, odnosno Srbiji i Crnoj Gori. To kao da je još više razjarilo „Balkanskog kasapina“, kako su Miloševića nazvali zapadni mediji. U Hrvatsku i Bosnu šalje paravojne jedinice predvođene najvećim kriminalcima kao što je bio Arkan. Oni pljačkaju i ubijaju civilno stanovništvo. Četvorogodišnji rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini završen je najvećim zločinom nad civilima u Evropi posle Drugog svetskog rata – genocidom u Srebrenici.

– Inflacija i piramidalne banke izvlače građanima i poslednje devizne rezerve. Živi se od šverca i snabdeva na buvljim pijacama.

– A monstruozno ubistvo Ivana Stambolića, čoveka koji ga je uveo u politiku, najbolji je dokaz kakav je Milošević zlikovac bio.

U međuvremenu njegova supruga Mira Marković, uz pomoć Službe, osniva novu čisto komunističku partiju pod imenom Jugoslovenska udružena levica (JUL). Bila je to prethodnica današnje SNS, odnosno stranka bez ikakvog programa, sa jednim jedinim ciljem – odbrana vlasti po svaku cenu.

Priča mi čovek koji je u to vreme organizovao njenu posetu Indiji, da ga je „Baba Jula“ ubeđivala da će komunisti ponovo pobediti u Rusiji i obnoviti SSSR, odnosno da parola „Amerika i Engleska biće zemlja proleterska“ nije mrtva. Mog prijatelja nije ubedila ali je zato njen suprug Milošević podlegao čarima žene „sa cvetom u kosi“ i pod njenim uticajem odlučio da Srbiju i Crnu Goru odvoji od zapada i usmeri ka Rusiji.

Posle Dejtonskog sporazuma 1995. godine kojim su okončani ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, krenuo je u poslednju ratnu avanturu, u proterivanje svih Albanaca sa Kosova, da bi tamo naselio Srbe oterane iz Hrvatske.

To su on i Tuđman proglasili „humanitarnim preseljenjem“. Usledili su pregovori u Rambujeu gde mu je međunarodna zajednica ponudila ulazak trupa UN koje bi sa srpskom vojskom i policijom uspostavile red na Kosovu.

Odbio je ponudu i nastavio da proteruje i ubija Albance. A kada mu je američki pregovarač Holbruk rekao da će SR Jugoslavija biti bombardovana ako ne prekine rat na Kosovu, odgovorio je: „Bombardujte, Srbija se saginjati neće“.

I danas tom zločincu koji je razbio dve države i iz Srbije izneo milijarde i milijarde naših dolara i maraka, njegovi sledbenici hoće da podignu spomenik. A njegova supruga je od tog novca živela kao kraljica u Moskvi a njihov sin Marko Milošević i danas glumi plejboja u Rusiji.

Ovih dana na društvenim mrežama pojavila se slika bombardovane zgrade Generalštaba u Beogradu uz komentar: „Spomenik američko – srpskom prijateljstvu“. Ne dragi moji neobavešteni Srbi, Američko-srpsko prijateljstvo datira od 1881. kada su ministar inostranih poslova Kraljevine Srbije Čedomilj Mijatović i američki diplomatski predstavnik Judžin Skajler potpisali trgovinski sporazum, prvi na Balkanu koji je bio na snazi i za vreme Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ, SFRJ i SRJ, sve do Miloševićevog idiotskog i inadžijskog: „Bombardujte“.

Zato je Slobodan Milošević najveći politički zločinac a njegovi naslednici koji danas propagiraju nekakvo bratstvo sa Rusijom i antiamerikanizam, najveći izdajnici srpskog naroda u političkoj istoriji.

Ova istinita priča zapravo je moj „Šesti“ oktobar nastao dvadeset dve godine posle „onog“ Petog.

Autor je novinar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari