Posle Sretenja se i dalje srećemo 1foto (BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIĆ)

Sretenje je ove godine imalo mnogo više značenja od pukog Dana državnosti. U tom danu mogli smo da prepoznamo simbolične, metafizičke, kosmičke i ljudske preobražaje.

Simbolično se tog dana susreću zima i proleće, vreme stagnacije i umrtvljenosti i vreme koje nagoveštava novo rađanje i buđenje životnih ciklusa. Metafizička spoznaja nas je usmerila da osetimo i poverujemo u neku novu dimenziju, van postojećeg vremena i prostora. Kosmički diskurs ukazuje na ontološki princip prapočetka kad se iz haosa pomaljao organizovani život. LJudski preobražaj smo doživeli kad smo u sebi prepoznali druge i u drugima sebe.

Svako ko je tog dana stigao u Kragujevac doživeo je vanvremeno i natčulno iskustvo koje će kao dragocenost čuvati u sećanjima i prenositi ih onima koji dolaze. Posle višedecenijskog hoda od jedne ka drugoj nesreći, od jednog ka drugom zločinu, izjedani lažima i ponižavani mentalnim terorom devijantnih bića, osetili smo da iz svog tog kala i blata polako isplivavamo na čvrsto tlo.

Mladi ljudi, autentično slobodni, neopterećeni ružnim iskustvima i istorijskim predrasudama, oslobodili su našu svest od osećanja beznađa. Dočekivani su kao oslobodioci, tako su kvalifikovani i na taj način su slike naše sadašnjosti upoređivane sa slikama iz prošlosti, na kojima su slično izgledali ondašnji ljudi u susretu sa ratnim pobednicima. U srpskom društvu se pojavila neka vrsta socijalnog fenomena, jer se za tri meseca dogodila mentalna revolucija.

Studentske poruke stigle su gotovo do svakog naseljenog mesta. Imenica student više ne označava osobu koja stiče znanje na visokoškolskim ustanovama, već je postala reč koja leči, podstiče lepa osećanja i budi nadu. Ljudi su otkrili blagodeti zajedništva, osećanje solidarnosti i lepotu davanja i primanja. Probudio se primarni princip ljudskog bića kroz potrebu za pravdom.

Lepotu susretanja nastavili smo da negujemo svakodnevnim međusobnim kontaktima. Susreću se Beograđani širom grada, susreću se ljudi iz banatskih sela dočekujući studente iz Zrenjanina na putu za Vršac. Susreću se Bačvani i Sremci dok se građani Centralne Srbije spremaju za novi, veliki susret u Nišu.

Svi smo na ulicama gradova i sela preplavljeni osećanjima radosti ali i neizvesnosti. Ovu nadošlu plimu optimizma i rešenosti da se izbavimo iz višegodišnjeg mraka, Aleksandar Vučić naziva obojenom revolucijom. Vidi i oseća da se događa nešto veliko i njemu neprihvatljivo, idealizovana slika o sebi kao nadbiću nekako se zamutila. Javio se strah i razrušio primarno krhke granice svesne instance, pa su njegove verbalne ekspresije postale zastrašujuće.

U obraćanju svojim privedenim pristalicama u Sremskoj Mitrovici lako je bilo prepoznati da je potpuno izgubio samokontrolu. To su osetili i mnogi prisutni koji su došli „da podrže našeg predsednika“ jer su izostala skandiranja i uzvikivanje njegovog imena. Nije ih obradovala egzaltirana konstatacija da je pobedio „obojenu revoluciju“ i da će sve koji je pokreću „uništiti svud po svetu“.

Sumanuta izjava kao karakteristika grandiozne narcisoidnosti, jednog od simptoma njegove dezintegrisane ličnosti, jasno nam je stavila do znanja da se od njega ne može očekivati nikakav razumni potez. Nekad je govorio da čita Vebera a ponaša se kao da iz ruku ne ispušta Makijavelijegog „Vladaoca“ i Gebelsove preporuke za manipulaciju masama. Verovatno razmišlja da ništa ne preduzima, već da čeka, sa uverenjem da će se jednog dana svi umoriti i polako gubiti veru u moguće promene.

Za to vreme će isprobavati odlučnost prosvetara, jer su već otpočele prijave roditelja Ustavnom sudu, zbog ugroženog prava dece na obrazovanje. Moguće je da će i na fakultetima organizovati grupe studenata i profesora željnih da „predaju i polažu ispite“ koji bi se sukobili sa studentima i profesorima u blokadi. Moguće je da mu je na repertoaru čitava paleta gadosti i podlosti, jer je za takve aktivnosti verziran.

Ma šta smislio i ma kako se ponašao mi, probuđeni građani Srbije, znamo i verujemo da niti smemo niti može da stanemo. Imamo pravo na pravdu i dostojanstven život. Zbog toga ćemo nastaviti da se susrećemo i povezujemo velikim idejama, istrajnošću, ljubavlju i poštovanjem. Drugo oružje nemamo, a mislim, i da nam ne treba.

Autorka je neuropsihijatrica iz Vršca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari