Predsedniče, spasite činčile! 1

Davne 2009. godine u Srbiji je usvojen Zakon o dobrobiti životinja. Sve odredbe Zakona su stupile na snagu izuzev člana 7. tačka 37. kojom se zabranjuje držanje, reprodukcija, uvoz, izvoz i lišavanje života životinje isključivo radi proizvodnje krzna i kože, koji će se primenjivati počev od 1. januara 2019. godine.

Marta meseca 2015. odnekud se iznedrio Nacrt Zakona o izmenama i dopunama Zakona o dobrobiti životinja. Oko 50 organizacija civilnog društva je tražilo da se nacrt povuče. Vodeći u borbi da se zabrana uzgoja činčila za potrebe krzna ukine bio je Marijan Rističević, predsednik Odbora za poljoprivredu, šumarstva i vodoprivredu Skupštine RS. Obimna je to materija za smestiti u nekoliko stubaca.

Zbog bolesti jednog od glavnih koordinatora pregovora, a onda i zbog uobičajene rekonstrukcije Vlade RS sve je utihnulo, na žalost, jer je sve krenulo boljim putem po životinje. U tih nekoliko meseci pregovora-borbe sa nadležnima u Državi Srbiji i lično sam učestvovala kao zakonski zastupnik Udruženja Help Animals.

I tada su počele moje noćne more. Najmanje jednom nedeljno sam sanjala, tada, premijera Aleksandra Vučića znajući da je njegova poslednja. Opsednuta pokušajem da dođem do njega (što dobro zna njegov tadašnji i sadašnji šef Kabineta g-din Ivica Kojić) da mu dokumentujem, i u ime drugih Udruženja, da država Srbija nema apsolutno nikakvu korist od odgajanja činčila i da mu dokumentujem jedino moguće, održivo i sistemsko rešenje problema napuštenih pasa i mačaka. Sve sam ja to pisala njegovom šefu kabineta, i ne samo ja, ali…Nema šanse.

Snovi su nestali nakon godinu dana jer vreme čini svoje.

Poznato je svim onima koji me poznaju da sam opsednuta jedinim mogućim sistemskim održivim rešenjem problema napuštenih pasa i mačaka – sprečavanje razmnožavanja vlasničkih pasa i mačaka o trošku lokalnih samouprava.

Na žalost, ničim izazvan sem potrebom da zaposli neke snajke, kao iz vedra neba pojavio se Marijan Rističević sa pričom o uzgoju činčila na 30. sednici Odbora za poljoprivredu održanoj 5. juna 2018. godine. I, naravno pričom o Nacrtu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o dobrobiti životinja i usklađivanju sa Zakonom o stočarstvu.

Vi dragi građani treba da znate da smo jedina država na planeti Zemlji koja je činčile uvrstila u stoku i da imamo stočni fond čunčila. O snovi moji kud me to vodite, kuda ovu jadnu zemlju vodite. Mnogo jadnu i napaćenu i sad će nas gušenje činčila u gasnim komorama spasiti.

A da vrag nije odneo šalu shvatilo se kada je državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede počeo da poziva na sastanke predstavnike neprofitnih organizacija koje se bore za prava životinja, a u vezi izrade gore pomenutog nacrta Zakona.

I moji snovi vaskrsnuše. Ponovo kreće potraga kako doći do Predsednika, jedinog čoveka koji uslišuje molbe građana Srbije. Je li uslišio molbu jednog građanina da mu sagradi put od kilometar i 30 metara. Građanin mu se zahvaljivao, ali dobri Predsednik Srbije mu odgovori: „Država postoji zbog vas“.

I u snu mi se javilo da će sledeće godine biti referendum o kosovskom pitanju, nakon čega će biti organizovani izbori na svim nivoima I da nema nikakvog razloga da se menja Zakon o dobrobiti životinja, jer će njegova primena ponovo morati dugo da čeka na svoj red.

Zašto bi se menjao Zakon o dobrobiti životinja baš do kraja godine, samo zato da ne bi stupila na snagu zabrana uzgoja životinja radi proizvodnje krzna?

Neka sačekaju sa izmenom do 3. januara 2019. godine!

U tom slučaju će dokazati da ne menjaju zakon samo zbog interesa jednog preduzeća, nekoliko porodica koje sa slašću jedu činčile na roštilju prethodno ugušene u gasnoj komori i odrane. O nebesa smilujte se toj ženi koja u tom gušenju činčila uživa.

Hrvatska je to zabranila još 1. januara 2017. Citiram njihov zakon:

Zabranjeni postupci u svrhu zaštite životinja

Članak 5.

(1) Zabranjeno je životinje usmrćivati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu i bolestima protivno odredbama ovoga Zakona.

(2) Zabranjeno je:

  1. uzgajati životinje u svrhu proizvodnje krzna

I Hrvatska uvodi mere koje se Srbiji predlažu od 2009. godine i da je Srbija imala sluha više ne bi bilo napuštenih pasa i mačaka. Citiram deo iz Hrvatskog Zakona koji je stupio na snagu:

Način kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca

Članak 20.

Zabranjen je uzgoj kućnih ljubimaca, osim ukoliko je uzgoj prijavljen pri nadležnom

ministarstvu i uzgajivač posjeduje rješenje nadležnog tijela.

Članak 21.

Posjednik je dužan držati pod kontrolom razmnožavanje kućnih ljubimaca i spriječiti

svako neregistrirano razmnožavanje.

Članak 22.

Na području ŠJLSĆ propisuje se trajna sterilizacija kao obvezan način kontrole

razmnožavanja pasa i mačak osim u slučajevima kada:

– je posjednik uzgajivač pasa ili mačaka te ima rješenje o registraciji uzgoja

nadležnog tijela

Dragi predsedniče Srbije Aleksandre Vučiću, minimum milion ljubitelja životinja, najugroženija i najveća ljudska manjina u Srbiji, Vas moli da ovaj put, kao za onaj kilometar i 30 metara puta, preuzmete i nešto pozitivno iz najbližeg komšiluka. Dozvolite da svi mi postanemo dobri momci. Na kraju krajeva Vi to treba da potpišete. Vi odlučujete o svemu što živi ili neće živeti u Srbiji. Vašim naslednicima (ne političkim) ostavićete u amanet da ste potpisali-odobrili na primer: ubijanje životinja zbog nošenja tuđe kože ili da, ne daj bože, Nacrt Zakona predvidi ubijanje napuštenih pasa i mačaka kao način rešenja problema.

Autorka je predsednica Udruženja Help Animals

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari