"Pregovarač" i njegovi pomagači 1Foto: EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Kakav je to pregovarač koji sve daje i koji je svojim kontinuiranim popuštanjem navikao i navukao protivničku stranu i zapadne medijatore da se u pregovorima, o ma kakvoj temi da je reč, od njega, po difoltu, očekuje da donosi bolne i po Srbe štetne ustupke, istovremeno ih predstavljajući kao svoje genijalne pobede.

Pri tome sam precizno navodi naše neprijatelje da nas napadnu tamo gde smo najslabiji, kako bi pred sopstvenim narodnom lakše opravdao svoje poraze.

U tom popuštanju protivničkoj strani on ide toliko daleko da nam se čini da kada bi kosmetski Albanci od njega zatražili da im, na primer, da i Kragujevac, on ni tada ne bi apriori odbacio takav njihov zahtev kao nerazuman, već bi posle kraćeg negodovanja i patetičkog zapomaganja po medijima objasnio srpskoj javnosti da moramo da sednemo da razgovaramo sa Albancima i da vidimo šta je najviše što možemo od toga da izvučemo.

Onda bi Albancima kao kompromis ponudio pola Kragujevca, ili kao još genijalnije rešenje, ponudio bi im Kraljevo u zamenu za deo Kragujevca, jer je Kraljevo manji grad, pa bi i štetu, koja se nanosi Srbiji, mogao da prikaže kao manju. Istovremeno bi njegovi analitičari i eksperti dobili zadatak da na režimskim kontrolisanim medijima, zbunjenoj srpskoj javnosti, predstave takav njegov potez kao genijalan i kao još jednu našu pobedu od recimo 6:0.

Posle bi se svima hvalio kako je time uspeo da sačuva mir i da zadovolji sve strane. Pre svega sebe samog, što je zadržao vlast, zatim, zapadne izaslanike što su njihovi pritisci ponovo urodili plodom, Albance što je njihov blef ponovo upalio i što se čude što su dobili više nego što su realno očekivali.

I na kraju, srpsku javnost, koja anestezirana preko medija, može da nastavi da mirno spava.

Mnogi podržavaoci Vučićeve politike prema Kosovu i Metohiji su bili sigurni da on ima nekakav tajni kec u rukavu i da je samo pitanje dramatičnosti trenutka kada će ga izvući i u poslednjem trenutku spasiti celu stvar, ali kada su, sa davanjem brojnih ustupaka Albancima, preko pozivnog broja, energetskog sistema, sudstva, carine, saobraćajnih tablica i dr., primetili su da se njegov rukav svakim ustupkom sve više skraćuje i da je mu je otkinut do ramena, žalosno primećujući da čak i da ima nekog keca, više nema gde da ga sakrije, pa se sve glasnije mogu čuti povici „car je go“.

Da bi prikrio svoje neuspehe u pregovorima, neprestano plaši srpsku javnost da su njegovi glavni prioriteti da sačuva mir i po svaku cenu izbegne rat, jer ne želi da srpskim majkama vraća decu u kovčezima, misleći na srpske vojnike.

Svesno izbegavajući činjenicu da profesionalni srpski vojnici nisu deca i da se svi oni, koji imaju više od 18 godina, tretiraju kao punoletni radno i vojno sposobni građani. Kao što je neko dobro primetio, to bi bilo isto kao kada bi se u državi pojavila neka opaka zarazna bolest a ministar zdravlja zauzeo čvrst stav da ne želi da angažuje svoje lekare na lečenju naroda, jer ne želi da se neko od njih zarazi i smrtno razboli i da ga takvog vrati majci.

A i jedni i drugi, mislim i na vojnike i na lekare, školovali su se i obučavali da bi pomagali svom narodu i položili su zakletve zbog toga. Naravno da niko ne želi rat, ali srpstvo očajnički vapi za malo dostojanstva.

Čini se da se i povodom eventualnog prihvatanja nemačko-francuskog plana za uređenje odnosa Srbije i „Kosova“, polako zahuhtava ista medijska propagadna po već oprobanom receptu pripremanja srpske javnosti da prihvati plan, kao nešto što se ne sme odbiti, jer će, u protivnom, ceo srpski narod zadesiti „strašna katastrofa“.

Naravno, orkestrirana kampanja i ovoga puta najpre počinje sa Televizije PINK, čija voditeljka jutarnjeg programa proziva Srbe sa Kosova i Metohije koji su prodali zemlju pa došli u Beograd da glume da su jadni i da im treba pomoć a istovremeno gaze preko svih da bi ostvarili svoj cilj.

Tačno je da je jedan deo kosmetskih Srba dobro unovčio svoja imanja i sa dobijenim novcem obezbedio sebi zavidan stambeni smeštaj, luksuzan auto i kupio radna mesta.

Njima se i sam ne ponosim. Ali, da li voditeljka zna da su oni možda samo želeli da liče na nju, kako bi se lakše uklopili u novu sredinu i bili prihvaćeni od materijalističkog sveta, kome ona pripada i koji upravo televizija na kojoj radi, propagira i njime truje srpski narod.

Autor je stanovnik Orahovca, Kosovo i Metohija

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari