Računi za telefon, iliti operacija "Kartel": Koje opcije ostaju korisnicima nakon poskupljenja računa? 1foto Miroslav Dragojević

Sva tri operatora u Srbiji u približnom vremenskom opsegu rešila su da podignu cene usluga za mobilne telefone. Tako je velikom broju postpejd korisnika sa martom stigao i uvećan račun za telefon, a neke će isti scenario sačekati u narednom periodu.

Iako su građani navikli da im iz meseca u mesec troškovi rastu, težini konkretnog slučaja dodatno doprinosi aspekt da mnogi od njih nisu bili pripremljeni na iznenadni, dodatni trošak.

Prva ravan problema ogleda se u činjenici da nisu svi operateri adekvatno obavestili korisnike o promenama koje će nastupiti, već putem sajta, sitnih slova na prethodnom računu, a najređe SMS porukom.

Samim tim, značajan broj građana nije stigao da iskoristi pravo raskida ugovora bez plaćanja penala, što im zakon grantuje ako to urade u roku od 30 dana.

Druga instanca odnosi se na maltene istovremeno poskupljenje u Mts-u, Jetelu i A1, što potrošače smešta u začarani krug, pružajući im samo iluziju izbora. Drugim rečima, ako se korisniku ne dopadaju novi platni uslovi Mts-a, prelazak u Jetel ili A1 postaje opcija koja se stavlja pod upitnik, jer usluge i kod tih ponuđača poskupljuju.

Tako ispada da je jedina opcija da građani izbegnu poskupljenje raskid ugovora, prelazak na pripejd ili ostanak bez broja telefona. Stoga se stručna javnost i korisnici pitaju da li je jednostrana odluka mobilnih operatera kartelski dogovor za koji cenu neminovno plaćaju potrošači.

Dodatnu nervozu među korisnike uliva i to što uprkos svakodnevnom spamovanju različitim promotivnim SMS porukama od strane operatera, pojedine firme nisu se udostojile da ih o poskupljenju obaveste lično, na isti taj način.

Da stvar bude gora, nejasno ostaje i zbog čega je usledilo naprasno menjanje cena s obzirom na to da se ugovori sklapaju na relativno kratak vremenski rok.

Računi za telefon, iliti operacija "Kartel": Koje opcije ostaju korisnicima nakon poskupljenja računa? 2
Kristina Bondžulić; Foto: Peđa Đerković

I dok čep sa akumuliranog nezadovoljstva deo potrošača skida pred radnicima u poslovnicama ili kol centrima, veliki broj njih vari činjenicu da živi u zemlji gde su prepušteni sami sebi.

Telefonima umreženi sa ostatkom sveta, još jednom ostaju odsečeni od njega, granicama koje ne kroji zakon, već sve češće zanemarivanje istog.

Nije zgoreg podsetiti da uvećanje računa za 200-300 dinara nekome predstavlja mizeran trošak, kao neuzimanje metalnog kusura u radnji, ali ni da nekom drugom ovaj iznos znači najneophodnije namirnice za jedan dan.

Zato se otvara pitanje do koje mere kompanije i (ne)poslovanje institucija imaju nadmoć nad svakodnevnim životom ljudi koji ih svakodnevno finansiraju, i pod čijim blagoslovom se produbljuje jaz između bogatih i siromašnih.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari