Slučaj holandske PvdA kao rizik za Šulca i SPD 1

Dolazak Martina Šulca na čelo SPD-a krajem februara delovao je kao da je smena Angele Merkel moguća.

Kandidat koji nije učestvovao u nemačkom političkom životu, nije pretrpeo štetu od velike koalicije i biografije bliske radničkom biračkom telu, delovao je kao dobitna kombinacija. Međutim, po poslednjim merenjima rejtinga, SPD će na izborima proći sa tek nešto više od 20% i sa verovatno najgorim rezultatom na saveznim izborima od osnivanja. Angela Merkel će sa druge strane, kao koalicione partnere verovatno odabrati Zelene ili liberalni FDP, a duel Merkel-Šulc je pokazao da i ponovna „velika koalicija“ postoji kao ozbiljna mogućnost. U toj velikoj koaliciji se krije jedan od najvećih razloga potencijalno lošeg rezultata SPD-a na ovim izborima, a nova takozvana „svadba slonova“ može dovesti ovu partiju u sličnu situaciju sa holandskim PvdA.

Slučaj holandske laburističke partije PvdA bi trebalo da bude lekcija za svaku evropsku partiju levog centra. PvdA (Partij van de Arbeid) je od 1946. bila jedna od dve najjače partije u Holandiji sa rezultatima od 20% do 35% na svakim izborima. U drugoj polovini 90ih se sa Vimom Kokom na čelu uspešno adaptirala novim okolnostima i pomerila umereno ka centru. Na izborima 2012. je uz dinamičnog mladog lidera Diedrika Samsoma zamalo pobedila osvojivši 25% naspram 26% desnocentrističkog VDD-a Marka Rutea. Na redovnim izborima u martu ove godine, partija pada na 5,7%. Odgovor na pad na blizu 1/5 glasova od prethodnih izbora se krije u „velikoj koaliciji“ sa umereno konzervativnim partnerom VDD. Narodna partija slobode i demokratije (VDD) je ideološki fleksibilnija partija koja se nalazi između konzervativizma i liberalizma i po potrebi ide ili blago u desno ili nazad ka centru. Zahvaljujući blagom pomeranju u desno, pobedila je na ovim izborima desnog populistu Vildersa i preživela je mandat obeležen ekonomskom stagnacijom, masovnom imigracijom i štednjom.

NJen progresivniji i levi koalicioni partner očigledno nije. PvdA je glasala za sve fiskalno konzervativne zakone, štednju u oblasti zdravstva i nije uspela da ispuni obećanja iz kampanje. U praksi se sprovodila politika premijera Rutea koja je bila realističnija i nepopularnija. Završni ishod je da je Rute uprkos tome pobedio, jer je to i donekle obećao biračima, a da je PvdA doživela neverovatan istorijski pad. Na račun pada popularnosti ove partije koja je bila „catch all“, u parlament je 2017. ušao doslovce ko god je hteo i ko god je bio bar malo politički levo od centra. Urbani glasači su glasali za socijalliberalne Demokrate 66, levlji za socijaliste, penzioneri za partiju penzionera „50plus“, ekolozi za Zelene, a poslanike dobijaju i Partija za prava životinja i partija manjina „Denk“. Od stranke koja obuhvata najveći broj levih glasača, velika koalicija je napravila sedam minijaturnih partija koje se bave uglavnom jednom konkretnom temom i teško mogu da se ikada ujedine. Trebalo bi napomenuti i da holandski izborni sistem nema cenzus i da zahvaljujući tome su „kombi stranke“ dodatno motivisane da izlaze na izbore.

Iako je nemački politički sistem stabilan i za ulazak u parlament je partiji potrebno 5%, odnosno nešto iznad 2 miliona glasova, sličan scenario se može dogoditi ako se ponovi koalicija CDU-SPD. Ponovno davanje legitimiteta ordoliberalnoj i konzervativnoj dogmi kroz novi savez, može da SPD svede ispod psihološke granice od 20%, podigne četiri ostale relevantne partije iznad 10% i potencijalno uvede još nekoga u Bundestag. Takav scenario je možda i najnepovoljniji za građane Nemačke, jer bi stvorio predominantnu vladajuću partiju, razbijenu opoziciju i potencijal da ojača ekstremno desna Afd.

Iz navedenih razloga, SPD bi trebalo zarad dugoročne koristi da odbije novu koaliciju sa CDU i da pokuša da pronađe svoj novi identitet i program u opoziciji. Velika prednost partije je duga klupa za rezerve i mogućnost da u slučaju nesposobnosti Šulca da reformiše partiju, uvek se može naći solidna zamena. Na raspolaganju su ekonomski kompetentni i popularni gradonačelnik Hamburga Olaf Šolc, premijerka landera Rajna-Palatinat Malu Drajer ili harizmatična premijerka Mekelenburga-Zapadne Pomeranije Manuela Švezih. U slučaju da se partija odluči za pristup bliži socijalliberalizmu, tu je i dinamični finansijski vunderkind Karsten Šnajeder iz Tiringije. Partija u opoziciji sigurno neće propasti, pošto to FDP nije i posle 4 godine van Bundestaga, a veća joj je šansa da ne završi kao holandska PvdA i da se spremi za buduće izborne cikluse.

Autor je programski direktor Novog trećeg puta

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari