Srbija na raskršću 1Foto: Privatna arhiva

Na ovim prostorima postoji sklonost da se tek najavljeni događaji unapred proglašavaju istorijskim.

U vreme Vučićeve vlasti, njegovi „istorijski uspesi“ množe se fascinantnom brzinom – „zlatno doba“, nove fabrike, autoputevi, jedna pruga, „nikad veća stopa rasta u istoriji“…

Tako je i sa izborima – mnogi od njih u poslednjih 30 godina, glorifikovani su kao istorijski.

No, istoriju treba ostaviti istoričarima i njihovim budućim istorijskim istraživanjima koja će se tek sprovoditi jednog dana, sa neophodne vremenske distance, a nama preostaje da se bavimo svakodnevnim životom i bliskom budućnošću.

Ipak, ne može se poreći da su izbori koji se nalaze pred građanima Srbije 3. aprila zaista sudbonosni.

Posle 10 predugih godina vladavine SNS-a, koliko god se aktuelan režim upinjao da pokaže suprotno, gotovo u svakoj oblasti života beleži se hod unazad.

Civilizacijske i kulturološke vrednosti koje forsira režim, preusmerile su našu državu, ionako krhke demokratije još uvek u izgradnji, u smeru regresa, a sa njom i čitavo društvo.

Prema izveštaju Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu podršku (IDEA) iz 2021. godine, Srbija se nalazi među 10 zemalja u svetu sa najvećim padom demokratije i, prvi put posle 20 godina, više nije u kategoriji demokratija nego hibridnih režima.

U izveštaju IDEA, primećeno je da Srbija nazaduje još od 2013. godine, a da je hibridni režim postala 2020. godine te da je, između ostalog, tokom ovog perioda, vladajuća SNS „ograničila i diskreditovala civilno društvo i uvela ograničenja slobode medija“.

Osim Srbije, IDEA je registrovala još samo dva hibridna režima u Evropi – Rusiju i Tursku, dok se kao autoritarni režimi navode Belorusija i Azerbejdžan.

Iako je zapaženo pogoršanje demokratije i u nekim članicama EU – pre svih u Mađarskoj, Poljskoj i Sloveniji, koje se naročito ispoljilo tokom pandemije koronavirusa, 39 evropskih država se i dalje vode u kategoriji demokratije.

Iako je Srbija formalno još uvek „na evropskom putu“ – šta god to značilo, pregovori o pristupanju naše zemlje EU vrlo sporo napreduju, a tokom poslednjih godina došlo je do potpunog zastoja.

Ovo nije iznenađenje, jer se politika Vučićevog režima – suprotno zvaničnim dokumentima i proklamovanim ciljevima, u praksi zasniva na sasvim drugačijem sistemu vrednosti od evropskog.

Izostanak pravne države, institucije koje su svedene na kulise, sprega države i mafije, kriminalne afere koje sustižu jedna drugu bez razrešenja, ogromna korupcija i medijska manipulacija, kao i svaka vrsta ugrožavanja sigurnosti građana, nespojive su sa evropskim vrednostima.

Kroz prorežimske medije – a to su svih pet televizija sa nacionalnom frekvencijom, skoro sve lokalne televizije i gotovo sva štampa – osim dva dnevna lista, tri nedeljnika i uz izuzetak dve televizije, građanima se nudi paralelna slika stvarnosti.

Sa naslovnih stranica tabloida, koji su kao udarna pesnica režima redovno istaknuti u prvim redovima na svakom kiosku, uz svakodnevan trud na izgradnji kulta Aleksandra Vučića i predsednika Rusije Putina, građani se redovno zastrašuju ratovima, sukobima sa susedima, izmišljenim atentatima na predsednika države i najneverovatnijim lažima, a pre svega vodi se beskrupulozna desetogodišnja hajka na opoziciju i njene lidere.

Pored toga, konstanta je kreiranje proruskog javnog mnjenja što se nastavlja čak i u vreme agresije Rusije na Ukrajinu, uprkos tome što gledamo stravične scene razrušenih ukrajinskih gradova, njihovu srednjovekovnu opsadu, hiljade mrtvih i višemilionske izbeglice iz ove nesrećne zemlje.

U trećoj deceniji 21. veka, u Srbiji je na delu nedopustiv civilizacijski i moralan pad.

Šta nam je činiti, kako Srbiju spasti iz ponora nad kojim se nalazi, kako sačuvati makar poslednje ostatke države kao takve, ima li šanse da se vratimo normalnom životu pre nego što svi zajedno potonemo u sunovrat bez mogućnosti povratka?

Prilika je pred nama – na izborima 3. aprila, građani će glasati da li žele da žive u slobodi ili strahu; u demokratiji ili režimu koji sve više podseća na despotiju orijentalnog tipa; hoćemo li iznova graditi institucije ili ćemo se pomiriti sa vladavinom jednog čoveka i njegovog okruženja u službi krupnog kapitala, najčešće sumnjivog porekla i uz faktičko ukidanje Ustavom zagarantovane podele vlasti; možemo li se izboriti da obrazovanje, znanje, kompetencija, kultura i poštenje najzad odnesu prevagu nad neznanjem, korupcijom, lažljivošću, bahatošću i primitivizmom koji su pod vlašću SNS-a postali dominantni u svim sferama društva; hoćemo li se uspraviti kao hrabri i časni ljudi, ili ćemo i dalje pristajati na manipulaciju, ponižavanje, zastrašivanje, potkupljivanje i svakodnevno vređanje inteligencije sa najvišeg mesta u državi; da li ćemo uspeti da se izborimo za čist vazduh, zdravu vodu i zemlju – što se jedino u Srbiji postavlja kao krucijalno pitanje u 21. veku, ili ćemo dopustiti da nas i dalje truju?!

Pitanja je mnogo – sve je već rečeno i poznato, ostaje nam još da pronađemo izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo već dugo.

Ovih 10 proteklih, mučnih godina za većinu građana Srbije, upućuju nas na samo jedan odgovor: treba izaći na izbore u što većem broju, uzeti olovku u ruke i zaokružiti život.

Ne lažan „mir“ iza koga stoji stvarni nemir, niti lažnu „stabilnost“ koja počiva na istinskoj nestabilnosti i podelama, a naročito ne lažnog Mesiju, jer takav ne postoji! Izborna ponuda je raznovrsna, svaki birač može za sebe da pronađe odgovarajuću opciju, ali je važno da se prethodno suoči sam sa sobom, sa realnim životom svoje porodice i svog okruženja, kao i da pokuša da prepozna u kakvom društvu stvarno živimo.

Odluku treba da donese svako iz dubine svog bića, bez pritisaka i da prihvati odgovornost za svoj glas.

Forsiranje naopakih vrednosti tokom poslednjih 10 godina koje nam je doneo SNS, uz teško nasleđe koje Srbija nosi usled krvavog raspada Jugoslavije i ratova devedesetih, dovelo je do toga da danas živimo u bolesnom društvu što je pogubno za naše živote, ali je još opasnije za podizanje i vaspitanje naše dece i budućih generacija.

Da bi uopšte opstala, Srbiji je hitno potrebna promena – iz korena.

Da li će tako i biti, zavisi od svih građana sa pravom glasa.

U Srbiji je moguće živeti normalno, kao što se živi i u drugim evropskim državama.

Za ozdravljenje Srbije – do izborne pobede na svim nivoima 3. aprila!

Autor je član Glavnog odbora Demokratske stranke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari