Šta to od javnosti krije predsednik SANU? 1Foto: Narodna televizija

Predsednik SANU akademik Vladimir S. Kostić krajem 2016. poslao mi je kao sekretaru Odeljenja društvenih nauka (ODN) zahtev da se izjasnim o njegovim predlozima vezanim za proceduru izbora novih članova SANU (u novembru 2018; izbori za nove čelnike SANU su na proleće 2019).

To sam u januaru 2017. i učinio uputivši dopis Odeljenju (koje ga je usvojilo). U tom dopisu insistirao sam pre svega na kvalitetu (i izvornosti) naučnog (i umetničkog) dela kandidata, a o čemu će se birači najbolje obavestiti ako procedura njihovog izbora, od samog početka, ne samo u završnom delu – posle izbora u odeljenjima – bude transparentna (objavljeno u zborniku: Sporovi o budućnosti Srbije i SANU, drugi deo, str. 65-69), verujući da su informisanost i transparentnost teme koje ne izazivaju podele i svađe, oko kojih je najlakše postići saglasnost i koje bi trebalo da su najmanje interesno opterećene.

Međutim, prevario sam se. To je u vrhu SANU protumačeno vrlo usko i tendenciozno kao moje protivljenje unapređenju dopisnog člana Aleksandra Đ. Kostića u redovnog, Predsednikovog miljenika, štićenika (i poverenika) u ODN. I krenula je kampanja protiv mene koja je rezultirala mojim pučističkim smenjivanjem sa dužnosti sekretara ODN u junu 2017. O tome je javnost povremeno obaveštavana, uprkos naporima NN lica da se informacije o tome cenzurišu. U julu i avgustu 2018. (inicirana napisom potpredsednika SANU akademika Zorana Popovića) debata na tu temu rasplamsala se na stranicama Politikinog subotnjeg Dodatka.

Toj debati (u kojoj me je Aleksandar Đ. Kostić više puta pominjao u vrlo negativnom kontekstu) 29. avgusta 2018. pokušao sam („nevoljko“, kako sam to naznačio u propratnom pismu urednici Dodatka) da se pridružim sledećim dopisom („Jednom falsifikator, uvek falsifikator“): „U seriji napisa objavljenih u letnjim mesecima na stranicama Politikinog dodatka KUN o falsifikatorskim postupcima dopisnog člana SANU prof. dr Aleksandra Đ. Kostića, višekratno se pominje i moje ime. Povodom teksta ‘Falsifikator i zaštitnici’ Slobodana Divjaka (KUN, 4. avgust 2018) u (smušenoj i protivrečnoj, a koja ništa ne demantuje) Reči na reč pod naslovom ‘Tendenciozne mistifikacije’ 18. avgusta dopisni član Aleksandar Kostić me optužuje da od februara ove godine (‘iz nesumnjive malicioznosti’) zasipam organe SANU i javnost ‘nizom neistina’ (dakle: lažem) o prevarnim postupcima A. Đ. Kostića. Da bi mogao da me zbog toga tuži sudu, morao bi da pročita moju knjigu, tvrdi on. A knjige nigde nema: ‘Po svemu sudeći, reč je o fantomskoj knjizi koja se deli istomišljenicima, a zatim instrumentalizuje u napadima na Akademiju i pojedince’.

Ostavljajući po strani Kostićev pretenciozni iskaz: ‘Akademija to sam ja!’, želim da obavestim A. Đ. Kostića da ‘fantomsku knjigu’ Sporovi o budućnosti Srbije i SANU: Šta i kako dalje? Drugi deo: Istina i sloboda, prir. Č. Ocić, ISTER 21 i 4SE, Beograd 2018, može da kupi u knjižari 4SE u Kralja Milana 56, 1. sprat. S delom te knjige (str. 132-166: Muva orala volu na rogu stojeći: slučaj dopisnog člana Aleksandra Đ. Kostića) A. Đ. Kostić je već upoznat, tako da očekujem da vrlo brzo dobijem poziv od suda po njegovoj tužbi. Lično mislim da bi Kostiću – ako mu nije cilj da se dalje lično bruka, da dalje urušava već razvaljeno Odeljenje društvenih nauka i srozava ugled SANU – bilo najpametnije da povuče ostavku na mesto zamenika sekretara Odeljenja društvenih nauka sa sve denuncijantskim (i na moj račun klevetničkim) obrazloženjem te ostavke. Ako to ne uradi u razumnom roku, biću prisiljen da u cilju zaštite ličnog integriteta (a i odbrane izvornih vrednosti SANU od soroševaca, privatizatorskih ‘eksperata’ i inih infiltratora) koristim sva raspoloživa sredstva (uključujući i sud). Dosad sam strpljivo na sve moguće načine pokušavao da se rešenje slučaja A. Đ. Kostića nađe u okviru SANU, ali to nije dalo nikakav rezultat, jer je A. Đ. Kostić imao snažnu podršku i zaštitu u onim Akademijinim strukturama koje su upravo zadužene za zaštitu zakonitosti.“

Urednica Dodatka odbila je da objavi ovaj moj dopis pa sam bio prinuđen da se pozovem na Zakon o štampi pridružujući se Peticiji 16 uglednih intelektualaca koji su zahtevali da se moj tekst objavi. Zahvaljujući profesionalizmu i osećanju odgovornosti za javnu reč redakcije Danasa ta Peticija je nedavno u ovom listu obelodanjena. Po mom mišljenju, time se znatno doprinelo borbi za širenje polja informacija relevantnih za javnost. Jer, u dopisu A. Kostića od 18. 8. 2018. za javnost nisu značajne ni njegove žalopojke zbog tobožnjeg proganjanja, ni lažna briga za moj naučni renome, ali je značajna činjenica da je on počinio krivično delo falsifikovanja i da ta stvar nije rešavana unutar organa SANU. Štaviše, on je (radi demonstraciji moći) unapređen u glavnog arbitra o tome ko će postati novi član SANU u ODN. Naime, on je potpisnik svih (24) mišljenja o kandidatima za ovo Odeljenje (u 17 slučajeva zajedno s akademikom Kostom Čavoškim, a u 7 slučajeva udružen s akademikom Tiborom Varadijem). Na osnovu tih mišljenja 4 člana ODN ojačana s 5 članova Odeljenja istorijskih nauka izabrali su pet kandidata za izbornu Skupštinu koja treba da se održi početkom novembra (i u ovom slučaju kao i u slučaju glasanja za predlog izbora A. Đ. Kostića za redovnog člana, svi glasački listići su uništeni). Možda će nekoga zanimati kako se i u pisanje „referata“ o kandidatima upleo slučaj komedijant: naime, verovatno usled premorenosti savesnim čitanjem svih knjiga i članaka kandidata, autor referata je (pretpostavljam bez saglasnosti kandidata) promenio pol kandidata, pa tako u nekoliko slučajeva kod muških kandidata u zaključnom delu Mišljenja stoji: „kandidatkinja“(!?). Verujem da je ta greška naknadno ispravljena i da se ne nalazi u („široj“) dokumentaciji o kandidatima izloženoj javnosti u Biblioteci SANU. Tu je na uvid stavljena dokumentacija samo onih kandidata koji su prošli na glasanju u odeljenjima. Ostaje otvoreno pitanje zašto nije izložena dokumentacija svih kandidata (ili stavljena na sajt SANU, jer su kandidati bili u obavezi da svu dokumentaciju dostave Akademiji u digitalnom vidu).

Čemu tajnovitost: šta to SANU ima da krije od javnosti? Da li neregularnosti u izbornom procesu? Da li uticaj lobija? Umesto izlaganju celokupne dokumentacije (sa sve zapisnicima sa skupova odeljenja i neformalnih „druženja“) IO P SANU se obraća javnosti saopštenjima u kojima opštim mestima „demantuje“ (inače neoborive) činjenice i brani „dostojanstvo“ SANU od malicioznih i tendencioznih napadača koji „ruše“ Akademiju. Pri tome se demonstrira takva enormna netrpeljivost prema mišljenjima koja se razlikuju od mišljenja vrhovništva Akademije (pre svega njenog predsednika) – ne daj Bože, da je reč o nekoj kritici – da to poprima groteskne razmere. Ilustrovaću to samo jednim primerom: na moj poziv na dijalog iznet u intervjuu pod naslovom „Ubili su Boga, sada ubijaju čoveka“ (Pečat od 7, e-izdanje Večernje novosti od 8. 9. 2018), Predsednik SANU je odgovorio tajnim raspisom („isključivo za internu upotrebu među članovima SANU“ stoji u gornjem desnom uglu ove okružnice upućene svim članovima SANU, osim – meni). Kada sam uputio molbu da mi se taj dopis dostavi kako bih na njega mogao (javno) da odgovorim ustanovio sam da mi se sva moja elektronska pošta upućena članovima SANU i u njoj zaposlenima, vraća s obrazloženjem – „rejected“. Iskreno mi je žao (i mnogo se izvinjavam) što nemam pohvalan odnos prema „liku i delu“ predsednika SANU. Laudacije prepuštam drugima: „Ima pravo predsednik SANU, verovatno najveći srpski živi intelektualac, doktor Vladan Kostić. Budućnost je najskuplja srpska reč. Budućnost, a ne Kosovo. Razumemo se? Iskreno se nadam.“ (Dragan J. Vučićević, Informer Šhttp://www.nspm.rs/hronika/dragan-j.-vucicevic-buducnost-je-najskuplja-srpska-rec-a-ne-kosovo.htmlĆ)

Šta se tu može? Similis simili laudet.

Autor je redovni član SANU

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari