Klovn iz kanalizacije 1EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Ljudskost se izgleda vraća kući. Ako se uopšte seća da je živela u Srbiji. Studenti i studentkinje, naime, prošle nedelje su oslobađali gradove, sela i varošice na maršu od Beograda do Novog Sada.

Poput partizana koji donose novi dah slobode, ljudi su ih dočekivali cvećem, hranom, pićem, zagrljajima i suzama-radosnicama. U Novi Sad su ušli po uzoru na rohanske jahače koji jurišaju prema hordama Mordora ispred Minas Tirita.

Svi su ih gledali kao da ih je samo nebo poslalo, dok ih je iza leđa pratila jedna prodiruća svetlost pred kojom se i oni najgnusobniji nisu mogli sakriti. I to je ono što je očigledno u ovoj zemlji bilo potrebno – oslobođenje od straha.

No, svi otprilike znamo za klovna Pennywisea iz romana i filma „To“, američkog pisca Stivena Kinga. Za one neupućene: to je čudovište iz dubokog kosmosa, koje se nastanilo u jednom manjem mestu u Sjedinjenim Američkim Državama, prerušeno u klovna, proždire decu, živi u kanalizaciji i hrani se ljudskim strahovima. E sada, kakve to veze ima sa našom pričom, pitaće neki tip sa Novog Zelanda?

Klovn iz kanalizacije 2
Nikola Krstić Foto: privatna arhiva

Pa, upravo naš predsednik Srbijatrije Aleksandar Vučić je najsličniji tom klovnu, godinama unazad se hrani ovozemaljskim zebnjama, najintimnijim fobijama, praveći od naših života najgadnije moguće košmare. On i njegovi apostoli iz pakla godinama priređuju jedan te isti karneval strave & užasa koji parališe ljudske umove i pravi od njih kašaste, zombificirane sledbenike.

Njihovoj stoglavoj aždaji kojoj su kandže krvave još od Vukovara, Srebrenice i Račka, te više ne sme da juriša na okolne zemlje zbog svoje slabašnosti, od 2012. je odlučila da proždire živote zatvorenika ovog kazamata. Zato su svi narodi sa jugoslovenskih prostora ustali, izašli na ulice i dali nedvosmislenu podršku hrabrim, mladim ljudima ove zemlje da se jednom za svagda obračunaju sa mračnim volšebnicima.

Vladajuća garnitura, naravno, putem svojih propagandnih glasila se upravo i pita – kao, nije joj jasno – zašto se toliko ljudi iz okolnih zemalja brinu i podržavaju studente i studentkinje, sakrivajući istinu da su upravo oni, dok su njihovi krvoločni oci Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj vladali ovom zemljetinom, jedni od najodgovornijih za počinjena mnoga zla nad nesrpskim, ali i srpskim stanovništvom.

A danas, A. Vučić, koji je provalio caku, ukoliko dovoljno ponizno sagne glavu nad moćnijima – bilo da su iz Vašingtona, Pekinga, Moskve ili Brisela – sve će mu biti dozvoljeno, te nastavlja isto to da radi samo u drugačijem maniru.

I tu nema nikakve mistifikacije, niti su u pitanju iluminati i masoni, već je on postao jedna produžena ruka svetskih korporacija i konglomerata, ali i jako dobar ortak svih onih kojima je potreban otvoren put za prevoz oružja, narkotika i belog roblja.

Kako bi mogao sve to da isporuči, a da pritom održava i sopstvenu vlast, moć i uticaj, morao je da hrani i svoje kerbere, bašibozuke i kicoše, koji su, svedoče istraživačke priče KRIK-a, BIRN-a i CINS-a, ovih dana sve gladniji i gladniji. I upravo na tom temelju uterivanja straha do poslednjih rupica našeg društva, uspeo je da uzdigne ovo carsto zla, koje se održava od Osme sednice i Miloševićevog Gazimestana, na jedan sasvim novi nivo ludila.

Međutim, bedemi se drmaju i to poprilično jako. Pored dvorskih propagandista poput Dragana J. Vučićevića, Nebojše dr Krstića & Dejana Vukelića, upregnuti su i dubokodržavni intelektualci poput LJiljane Smajlović, Zorana Ćirjakovića, profesora Čedomira Antića, Milan Brdara i Slobodana Antonića, ali, neka im neko kaže, džaba im trud – kada ovaj cunami je veći i od njihovih života i govorancija.

Sve one priče o antisrpskom lobiju, da nam neko radi o glavi, da je sve ovo maslo Zapada, Albanaca, ustaša, Vatikana i ostalih tisućugodišnjih neprijatelja ovog napaćenog, jelte, naroda, sada se slama kao talas o stenu.

Zato, pravi pokazatelj da smo stigli do samog kraja balade – upravo su mala mesta koja ustaju, a za čija imena, ruku na srce, možda nismo ni čuli. Jer, baš su ona bila večni simbol straha od lokalnih kabadahija i odmazde ukoliko se usprotiviš carskoj kruni.

Međutim, to je sada prošlost. Studenti i studentkinje probijaju sve zapušene kanale i pore ovog društva, stigli su čak i do Madone.

I da se samo vratimo na Kingovog klovna iz kanalizacije; njega su uspela da unište upravo ona deca, koja su ga preživela, pa kada su odrasla, shvatila su da je potrebno da prestanu da ga se plaše da bi ga pobedila, stoga su sav svoj strah usmerila nazad ka njemu.

I upravo taj strah koji je on godinama sejao, vratio mu se kao bumerang i u potpunosti ga razorio.

Autor je slobodni novinar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari