Zadružna Srbija - od Trivanke do Jovanova 1Foto: Privatna arhiva

Nenad Marinković Gastozz imao je samo jedan cilj – da iskoristi svoju životnu priču napuštenog deteta, nesrećno prekinute ljubavi i tek započete Youtube karijere, kako bi pobedio u svom prvom rijaliti takmičenju.

Pored reputacije koja ga je pratila, na putu do pobede promenio je više žena nego majica. Od tuširanja sa Macom Diskrecijom, preko bazena sa Tijanom Ajfon, do ispod pokrivača sa Natašom Šavijom. Uspeo je. Pobedio je!

Ružica Veljković je na vreme shvatila da nikada neće dostići popularnost originalnih Modelsica i da moderno vreme traži nešto brže, jače i bolje. U skladu sa sloganom, razotkrila je svoje probleme sa alkoholom i lekovima, neuspešne pokušaje samoubistva i traumatski pobačaj posle nasilja u porodici. Isplatilo se. Pobedila je!

Dalila Mujić, bosanska „glumica i starleta“, bila je autsajder u svakom rijalitiju u kojem je okušala svoju sreću. Ipak, naučila je da ni pisana, ni izgovorena reč ne stižu tako brzo da publike kao scene iz spavaće sobe sa prigušenim svetlima, bez bubica i bez odeće. Dvocifreni broj veza i vezica, usputnog seksa i muškaraca za jednokratnu upotrebu omogućio joj je isto toliki broj naslovnih stranica nedeljno. Uspela je. Pobedila je!

Jelena Trivan je bila mlada nada demokratske Srbije. Obrazovana, agilna, nepokolebljiva. Želela je da rušenjem Miloševića sebi izgradi političku karijeru koja bi joj otvorila nove horizonte. Na njenu sreću, uvidela je da promena vlasti 2012. godine znači i resetovanje njenog života. Nije to smela da dozvoli. Od portparolke naivca postala je provereni direktorski kadar Vučićevog režima i druge usne Srbije koje izgovaraju sve ono što Veliki brat od nje zatraži. Uspela je. Pobedila je!

Nebojša Bakarec nikada nije nailazio na razumevanje (ili po Vacićevom neologizmu – nije bio razumen) u matičnom DSS-u za svoje nekonvencionalno ponašanje na javnoj sceni. Slikanje sa isukanim mačem, pokazivanje koloritnih tetovaža, reklamno doniranje kože unesrećenom dečaku sablažnjavalo je salonske konzervativce. Ali, i on je posle početka „zlatnog doba“ osetio da je vreme klasičnih i ozbiljnih političara napokon prošlo, pa je uz samomotivacionu poruku „ako mogu Neša Slina, Đuka Bizon i Auuuuu Atlagić, mogu i ja“, zakoračio na pozornicu sa novom ulogom i novim kostimom. Nije mu smetala ni leptir mašna, ni novi outfit, ni dugogodišnja saradnja sa prokaženim žutim lopovima. Stao je ispred kamere, kao ispred drveta mudrosti i ispustio iz sebe svu mržnju koju je godinama taložio u sebi. Znao je šta narodu fali i uspešno se pretvorio u oruđe koje će ljudima ciljano obesmisliti i ogaditi politiku. Uspeo je!

Milenko Jovanov nikada Kikindu nije prihvatio kao svoj krajnji domet. Da je zaista dečko koji obećava pokazao je tokom previranja u DSS-u, kada je hrabro podržao Sandu i pomogao joj da stabilizuje stranku posle neočekivanog povlačenja Koštunice. Tada se probio do vrha pokrajinske organizacije udarajući levim krošeom Pajtićeve vojvođanske separatiste, a desnim Vučićeve kosovske izdajnike. Ali, kao što Slobodanu Miloševiću (sic!) u legendarnom filmu Miloša Radivojevića udarac u glavu menja i ponašanje i život, tako je i sadašnji potpredsednik SNS-a doživeo spasonosno prosvetljenje i počeo da vrišti o Heterlendu, Razvojnoj banci i šefici narko-mafije. Umesto da bude u izolaciji ili diskvalifikovan, produkcija ga je unapredila. Uspeo je!

Danas kada šarlatani govore o nauci, kriminalci o moralu, a kurve o poštenju, Maja Gojković se ostrvila na preletače. Osoba koja je politički promiskuitetnija od Gastozza i Dalile zajedno, prevrtljivija od Vesića i Ničića, ima dovoljno drskosti da se poziva na izbornu volju i poslovnik!

Kako sve to prolazi? Kombinacijom šoka i apsurda!

Teslin muzej daćemo nekoj tamo. EPS-om će rukovoditi provincijski roštiljdžija. BEMUS će organizovati ružičasti urednik i hitmaker cajki. Ta serija šokova parališe javnost koja, posle perioda desenzibilizacije, u stanju katatonije postaje nemi posmatrač u teatru apsurda.

A naši junaci sa početka priče?

Oni znaju da su uspeli da uđu u cirkus ispupčenih ogledala u kojem sve njihovo izgleda veće nego što zaista jeste. I uloge i ambicije i honorari. I to je politička scena zadružne Srbije.

Jer šta bi bila Trivanka da se ne lomata na Vučićevom trapezu? Samo obična srednjoškolska profesorka sa neispunjenom željom da izađe iz anonimnosti. Šta bi bio Bakarec da nije navukao šarenu periku i klovnovski nos? Samo iritantni egzibicionista koji se u poznim godinama nije pomirio sa svojom tužnom sudbinom. A Milenko Jovanov da nije obukao kostim cirkuske jahačice i da korbačem ne mlati po opoziciji? Samo banatski šibicar koji preko oranica uzalud traži svetla velikoga grada.

Zato se nemojte čuditi ni drugom kosovskom boju, ni REM-ovom obrtanju igrice. Jer biste u skupštini uskoro mogli da čujete poznati Zmajev glas kojim urliče repliku „Neš nadame!“ ili viralno objašnjenje kako je srpski grb dvoglavi ORO ili da je dobitna kvalifikacija za predsednika bilo čega u Srbiji hiljade i hiljade sklekova.

Autor je član Glavnog odbora Demokratske stranke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari