EU, cilj koji izmiče 1

Počelo je pre desetak godina sa „zamorom od proširenja“ po prijemu Bugarske i Rumunije, nastavilo se sa svetskom ekonomskom krizom, potom je duboko uzdrmano izbegličkom, da bi, konačno, Rusija, Bregzit i Tramp doveli do prave ošamućenosti sadašnje Evropske unije i neizvesnosti njenog daljeg razvoja.

Bili smo došli do paradoksalne situacije u kojoj su pojedine zemlje kandidati bili veći „proevropljani“ od država osnivača Evropske unije.

Prirodno je da se i to menja. Poslednjih godina je, bez sumnje, Crna Gora bila kandidat koji je sa najvećim entuzijazmom išao ka EU. Ta država i dalje zna bez ikakve zadrške šta joj je prioritet, od svoje evroatlantske vizije nije odustala – ali EU, kako je izjavio predsednik Milo Đukanović, ponekad se čini „kao pokretni cilj koji sve više izmiče kako mu se približavamo“.

Đukanovićeva izjava pomalo je iznenađujuća jer, kako i sam navodi, ranije je izvodio optimističke zaključke – to doduše čini i dalje ističući kako je Crna Gora prva sledeća članica EU – da bi sada govorio kako su „globalna kretanja i problemi sa kojima je suočena EU učinili … ne toliko da splasne evroentuzijazam u regionu, koliko su ojačale antievropske snage i koliko su se aktivirale neke treće zemlje u kojima možda neki u našem regionu vide alternativu EU“. Crnogorski predsednik nije precizirao na koga je mislio.

Razumljiva je frustracija u Podgorici jer Crna Gora ide vrlo jasnim putem otkako je pre 12 godina obnovila svoju nezavisnost. Čvrsto je, od početka, opredeljena za EU, u pregovorima je otvorila najveći broj poglavlja; iskazivala je svoju lojalnost strogo sledeći spoljnu politiku EU čak i onda kada se to od nje nije očekivalo ili bar ne u tolikoj meri – na primer kada je reč o Kosovu i Rusiji. Rešava bilateralne sporove, postala je članica NATO.

Srbija, ma koliko se sada njeni lideri, a ranije isto tako bivši, trudili da je predstave proevropskim cvetom regiona, nema tako jasnu opredeljenost kao Crna Gora; ima ozbiljan spor u vezi s Kosovom, leluja u spoljnoj politici, ne više samo između EU i Rusije. Tu je sada još najmanje i Kina. Bosna i Hercegovina tapka u mestu godinama, Makedonija taman što se rešila Gruevskog – odnedavno i on nje zahvaljujući članici EU – gleda u „pokretni cilj“.

Neizvesnost se nastavlja. Izbori za Evropski parlament na proleće će je možda ublažiti – pitanje u kom pravcu. Neće proći mnogo do narednih predsedničkih u SAD, naznaka smirenja odnosa sa Rusijom apsolutno nema. „Region“ može i treba da se trudi, kao Crna Gora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari