Posle Nikšića 1

To što je njegova Demokratska partija socijalista posle gotovo trideset godina izgubila vlast u rodnom mu gradu Nikšiću za crnogorskog predsednika Mila Đukanovića ne znači, kako je kazao, lični politički kraj.

Đukanović se hvata za slamku da je koalicija na čelu sa DPS-om osvojila najveći broj mandata u lokalnoj skupštini, ali to je slaba uteha.

Posle istorijskog poraza na parlamentarnim izborima u avgustu prošle godine, trend pada DPS-a nije zaustavljen.

Novim porazom će projekcije o konsolidaciji tokom više decenija vladajuće stranke i o njenom povratku na vlast izgubiti na uverljivosti.

Đukanović je, s druge strane, u pravu da gubitak vlasti u Nikšiću, kao i u celoj Crnoj Gori, ne znači njegov odlazak.

On ostaje predsednik Crne Gore do sledeće godine kada mu ističe mandat, a ima pravo da se kandiduje za još jedan.

Ukoliko njegovi politički protivnici ne odaberu rivala koji mu može dostojno parirati, ima sve šanse da pobedi. Ali ni u tom smislu Đukanović nije neprikosnoven: iako je na prethodnim izborima pobedio već u prvom krugu, njegov glavni rival osvojio je više od 30 odsto glasova.

Analitičari se slažu i da Aleksandar Vučić u Nikšiću nije postigao uspeh kakvom se nadao.

Politička opcija koju on podržava i koja je imala svu moguću podršku Srpske napredne stranke i medija – baš kao da se glasalo u Požegi ili Šapcu, a ne u gradu u inostranstvu – nije prošla u skladu s očekivanjima.

U labavim vezama u vladajućoj koaliciji Crne Gore tas je malo pretegao sa „identitetske“ na demokratsku stranu.

Srpski nacionalizam i stvaranje podela među građanima nisu naišli na toliko plodno tlo u Crnoj Gori i centri moći u Beogradu su se s takvom kampanjom zaigrali, kao što su se, iako to ne žele da priznaju, Đukanović i DPS opasno preračunali sa prvobitnim zakonom o slobodi veroispovesti i crnogorskim nacionalizmom koji su, bili okidač za previranja koja su dovela do promena.

Sledeće iskušenje su izbori u Herceg Novom 9. maja i sada izgleda da nema nikakve sumnje da će se kampanja odvijati u sličnoj atmosferi.

Jeste da mu je Nikšić bio posebno važan, ali zna se da Aleksandar Vučić ne trpi opoziciju. Uveliko ne više samo u Srbiji, već dokle god može da dopre njegov, „srpski“ svet. Bez snažnijeg profilisanja nove demokratske opcije Crnoj Gori preti opasnost od zaglavljivanja u tom svetu, od dugotrajnijeg povratka u prošlost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari