Zatiru kulturu 1

Nakon dugogodišnjeg propadanja, prekjuče je, u centru Kragujevca, u Karađorđevoj ulici, srušena kuća u kojoj je, u prvoj polovini 60-ih godina 19. veka, živeo Đura Jakšić, najznačajniji pesnik srpskog romantizma i znameniti slikar.

Kuća Đure Jakšića koja se duže od dve decenije urušavala i vremenom postala ruglo u najužem kragujevačkom gradskom jezgru, prekjuče je, prema ranijoj odluci lokalnih vlasti, srušena bagerima. Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu svojevremeno je predlagao da se kuća u kojoj je Đure Jakšića živeo, proglasi za spomenik kulture, ali je Republički zavod tu inicijativu odbio uz obrazloženje da taj objekat „nema potrebnu umetničku niti istorijsku vrednost“. Na mestu srušene kuće Đure Jakšića trebalo bi da bude izgrađen novi objekat, po uzoru na šumadijske kuće XIX veka, u čijem bi jednom delu bila sačuvana uspomena na život i delo Đure Jakšića, u vreme dok je službovao u Kragujevcu. U gradskom budžetu je, navodno, za to namenjeno oko 15 miliona dinara.

Poslednje godine (1865. i 1866.) svog službovanja u Kragujevcu, Đura Jakšić je, kao učitelj, proveo na mestu Lipar, na razmeđu šumadijskih sela Gornja i Donja Sabanta, na kojem je i napisao dve najlepše pesme srpskog romantizma – „Na Liparu“ i „U ponoć“. Na tom mestu je danas manastir „Sveti Đorđe“, iz čije porte je, odlukom crkvenih vlasti i uz prećutnu saglasnost tadašnje gradske vrhuške, pre desetak godina uklonjena bista Djure Jakšića, koja je tu, prethodno, stajala decenijama unazad. U isto vreme, opet uz sadejstvo crkvenih i gradske vlasti, ugašena je i kulturno-prosvetna manifestacija „Liparski dani“, kojom su evocirane uspomene na Đuru Jakšića i njegovo stvaralaštvo. Od prekjuče, u Šumadiji i Kragujevcu, osim jedne kragujevačke osnovne škole koja nosi njegovo ime, i kojoj, zbog sve manjeg broja učenika, takođe preti gašenje, nema više nijednog objekta koji svedoči da je jedan od najznamenitijih srpskih umetnika živeo i stvarao ovde.

Ali, rušenje kuće u kojoj je živeo Đura Jakšić nije jedini primer apsolutne nebrige lokalnih i državnih vlasti prema kulturno-istorijskom nasleđu u šumadijskoj i prvoj srpskoj prestonici. U Kragujevcu, naime, zastrašujućom brzinom propada i nestaje Knežev arsenal, industrijsko i kulturno istorijsko nasleđe od neprocenjivog nacionalnog značaja. Knežev arsenal je centralni prostor nekadašnje Topolivnice (potonjeg Vojnotehničkog zavoda), najstarijeg i do 1941., najznačajnijeg industrijskog kompleksa na Balkanu i znatno šire, sa brojnim objektima građenim u stilu industrijske gradnje Zapadne Evrope, s kraja 19. i početka 20. veka.

U Kragujevcu, odnosno Kneževom arsenalu tako se i bukvalno urušava zgrada upravnika Vojnotehničkog zavoda, građena u belgijskom stilu. Propada i Palta „kod sata“, odnosno Stara upravna zgara VTZ-a, građena u istom stilu. Urušava se i razvlači pogon VTZ-a „Čaurnica“, u kojem je 1884., u prisustvu kralja Milana Obrenovića i kraljice Natalije, zasijala prva sijalica u Srbiji. U neveselom je stanju i Muzej „Stara livnica“, jedinstvena muzejska ustanova u Evropi čiji eksponati svedoče o početku i razvoju srpske industrije …U Kragujevcu propada još mnogo objekata koji predstavlja nacionalno kulturno-istorijsko blago, i o kojem ama baš niko godinama, pa i decenijama unazad ne vodi računa.

Kad je ono pre dva meseca, preciznije 6. maja, na Đurđevdan, obeležavano 200 godina od proglašenje Kragujevca za prvu prestonicu moderne Srbije, čime je označen i početak definitivnog oslobađanja Srbije od vekovne tuske vladavine, predsednik Aleksandar Vučić je toga dana otputovao u Istanbul, u posetu predsedniku Turske Erdoganu. U Kragujevac nije posao ni izaslanika. Toliko o odnosu države prema kulturno-istorijskom nasleđu od neprocenjivog nacionalnog značaja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari