Madžar: Ako sve ostane na kreditima, češaćemo se po glavi 1Foto: FoNet/ Božana Pavlica

Samo dve nedelje nakon potpisivanja sporazuma o ekonomskoj normalizaciji u Vašingtonu, američka delegacija predvođena Ričardom Grenelom, specijalnim izaslanikom predsednika SAD za dijalog Beograda i Prištine, i uz njega izvršnim direktorom američke razvojne finansijske korporacije (DFC) došla je u Beograd da otvori kancelariju i pri tome obavi razgovore sa predstavnicima Kosova i Srbije.

Tokom trodnevnog boravka u javnost su izneti brojni projekti, planovi i ideje, potkrepljeni velikim brojevima poput onog da DFC ima na raspolaganju 60 milijardi dolara.

Najznačajniji deo sporazuma o kome se ovih nekoliko dana pričalo je infrastruktura, odnosno izgradnja takozvanog Auto-puta mira, od Niša do Prištine kojim bi se spojili auto-putevi Koridor 10 i auto-put Priština – Tirana kojim se povezuju Srbija i Albanija, odnosno luka Drač. Inače, ovaj projekat je star sedamdesetak godina, a prema rečima Gorana Rodića iz Građevinske komore, potiče još iz 1954. godine.

Za prvu deonicu puta Niš-Pločnik (blizu Kuršumlije) EU, odnosno EIB i EBRD su već odobrili sredstva, od čega je 40 miliona evra grant, a 185 miliona evra zajmovi, tako da je za finansiranje ostao deo od Pločnika do Merdara i dalje do Prištine.

Ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović istakla je da su u opticaju projekti vredni oko 3,7 milijardi evra.

Planira se i železničko povezivanje Niša i Prištine.

Mediji su izvestili da je Ministarstvo izašlo sa predlogom izgradnje i modernizacije još tri puta koja vode ka Prištini, od Raške do Kosovske Mitrovice, Ribariće-Zubin Potok i Bujanovac-Štrpce.

Ministarka je izjavila i da se govorilo i o železničkom povezivanju Srbije sa BiH, o auto-putu ka Rumuniji i brzoj saobraćajnici Sombor-Kikinda koja bi obuhvatila povezivanje i sa Mađarskom i Rumunijom.

„Već sledeće godine bi mnogi projekti mogli da budu spremni, posebno kad je reč o projektnoj dokumentaciji“, istakla je ona dodavši da se osim o kreditima razgovaralo i o donacijama i tehničkoj pomoći za izradu dokumentacije.

Drugi deo saradnje bi trebalo da budu krediti i garantna šema za kreditiranje mikro, malih i srednjih preduzeća od strane DFC-a.

I tu se pominju milijarde pa je ministar finansija Siniša Mali rekao da kada su predložili jednu milijardu dolara, od Amerikanaca dobili odgovor „razmišljajte o milijardama“.

U razgovoru sa privrednicima pominjana je izgradnja fabrike staklene ambalaže, vađenje litijuma, žensko preduzetništvo, agroturizam. U svakom slučaju, bar do javnosti nije stiglo ništa konkretno, iako je to možda i rano očekivati.

Za profesora Ljubomira Madžara pitanje je pre svega motivacije SAD-a da uđe u ove „heterogene i široko postavljene projekte“.

„Ne znam šta je to ovde interesantno njima za takvo angažovanje. Ipak, ako se nečeg ozbiljno late, Amerikanci to onda i sprovedu, za razliku od nekih drugih naroda. Ako pritisnu dovoljno, može iz ovog da se desi dosta toga dobrog i za nas“, ocenjuje Madžar.

Prema njegovom mišljenju, verovatnije je da iza toga stoji politički interes SAD-a da potisne uticaj Rusije i Kine na Balkanu.

„Izgradnjom puteva i železnice verovatno žele da bolje povežu Srbiju i Kosovo, da povećaju stabilnost i tako povećaju svoj, a smanje uticaj Kine i Rusije koje su dosta angažovane ovde na izgradnji infrastrukture.“

Što se tiče investiranja u privredu Madžar smatra da bi to mogle biti privatne investicije, što bi povećalo strane direktne investicije.

„Kada već nemamo svoje, to je drugo najbolje rešenje. Ako poslovni svet vidi mogućnost da ovde otvara pogone i da zaradi, to bi onda i nama bilo od koristi.“

Što se pak tiče finansiranja Madžar podseća da smo i od Kineza uzimali kredite, ne baš povoljne, a ako bi se i finansiranje DFC-a svelo na kredite, to bi možda „donelo poene političarima, ali bi se neko drugi češao po glavi kada se oni budu vraćali“.

Ipak Madžar zaključuje da je teško išta preciznije reći s obzirom da su svi projekti o kojima se razgovaralo još nedovoljno poznati.

Goran Rodić iz Građevinske komore ističe da će se auto-put Niš-Priština sasvim sigurno uraditi jer je to stari projekat, dok za ostale koji su spominjani tek treba videti šta će pokazati studije izvodljivosti.

„Videće da li se to isplati, jer ne daju Amerikanci pare džabe. Osim toga, ovo je Balkan, uvek postoji rizik da sutra neko blokira izgradnju nekog od tih puteva. Kada se radi o međunarodnom auto-putu, koji je još pod kontrolom Amerikanaca, to će se teže desiti. Pruga do Drača je dobra investicija, jer je korišćenje albanskih luka jeftinije nego crnogorskih pa bi se to moglo isplatiti našim izvoznicima“, ocenjuje Rodić.

On najavljuje i da će građevinci predložiti vladi integralno uređenje moravskog sliva, što je investicija od oko 700 miliona dolara.

„Naši političari samo gledaju puteve, ali mi ćemo se obratiti i Vladi i kreditorima sa ovim projektom koji bi trebalo da uredi vodotokove od ušća dve Morave do ušća Velike Morave u Dunav. Taj projekat bi trebalo da obezbedi u budućnosti dovoljno čiste vode za navodnjavanje i piće za tri miliona ljudi. Za to je već urađena studija pre desetak godina. Mali deo toga se radi u okviru Moravskog koridora“, kazao je Rodić.

I profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Milorad Filipović ne sumnja da su Amerikanci došli zbog svog interesa.

„Nisu oni tu došli zbog nas nego zbog sebe. Plašim se da bi najveći deo tih sredstava mogao završiti u američkim firmama koje ovde posluju. Očekujem da će auto-put Niš-Priština raditi neka od američkih kompanija, najverovatnije Behtel, koji je radio auto-put od Prištine do Tirane. Ne verujem da će Amerikanci obezbediti pare, a onda pustiti otvoren tender da posao dobiju kineske firme na primer“, napominje Filipović.

On ističe i da sa ekonomske strane nije siguran da ćemo dobiti mnogo, ali ćemo imati političku korist.

„Ipak je to signal američkim investitorima da je zemlja stabilna za ulaganje“, napominje on.

Kada se radi o kreditima za MSP, Filipović napominje da je razlika da li će sredstva ići direktno od DFC-a ili preko poslovnih banaka.

„Ako to bude direktno finansiranje fonda, to je odlično. To znači povoljnije kamate, duži rokovi, slabija obezbeđenja. Ali ako bude išlo preko banaka, to već imamo u vidu kreditnih linija EIB-a, EBRD-a… Tu banke ugrađuju svoje marže, kalkulišu svoj rizik i to onda nije tako povoljno“, zaključuje Filipović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari