Svi naši lideri 1

Drugi hladni rat je hibridna agresija totalitarnih režima na liberalnu demokratiju, na novim ideološkim, ekonomskim i tehnološkim postavkama.

Rusija, Kina i njihovi globalni partneri zasad koriste „meku moć“, uz sporadične akte oružanog nasilja (Ukrajina) ili regionalne pretnje (kineska podrška Severnoj Koreji). Još uvek nema one strepnje od Armagedona, koja je ispunjavala vreme i odnose prvog Hladnog rata. Da li se povampirio komunizam (mada se pojam licemerno izbegava), koji bi trebalo da je nestao nakon pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza i ulaska Kine u Svetsku trgovinsku organizaciju? U izvesnom smislu jeste. Slični su i sistemi, i akteri i njihove logike.

Savremeni totalitarni kolektivizam prodire u dubine samih sistema liberalne demokratije. U odsustvu cenzure, zahvaljujući slobodi javne debate ili trolovanju bazičnim vrednostima i manipulacijama socijalnim frustracijama, sve do kontroverzi migrantske krize, populizam postaje jednostavan, masovno prihvatljiv odgovor na složene izazove. Pred kojima je liberalna demokratija spora, neodlučna ili nedovoljno efikasna (i u smislu primene sile). Totalitarni režimi (BRIC itd.) dobijali su, posredno, legitimitet i u zapadnjačkim kritikama „neoliberalizma“ ili pohvalama manijaka poput Ćavesa i Madura. Ekstremna levica i desnica zajedno pozivaju na socijalnu pravdu, antielitizam i ekonomsku autarhiju. Ali je za pojavu populističkih lidera, koji razaraju demokratiju, institucije i zdrav razum, ključna koruptivna sprega sa službama stranih totalitarnih režima i domaćim konzervativnim snagama.

Okolnosti u kojima je raskrinkana ruska podrška pobedi Donalda Trampa potvrđuju da se Drugi hladni rat ne odvija isključivo duž jasnog razgraničenja Istoka i Zapada, komunizma i demokratije, kapitalizma i ekonomskog kolektivizma, religije i sekularizma. Trampovi pokušaji rušenja američke demokratije, i njegova lična podrška Putinu pretnja su demokratiji i vladavini prava u globalnim razmerama. Napad na američku demokratiju računa i na odsustvo jedinstvene spoljne i bezbednosne politike EU koja nije uspela da ostvari jedno široko demokratsko liderstvo. Štaviše je nemoćna u svome neposrednom susedstvu. Tramp ciljano napada NATO. U pravno-vrednosnom smislu Višegradska grupa je već napustila EU, koristeći isključivo evropske benefite. NJihovi lideri bliži su realizaciji Putinove ideje o obnovi sovjetske imperije nego evropskom načelu prava i sloboda. Verovatno je pitanje dana kad će politička ubistva, od Putinove, postati opšta evropska praksa.

Istraga koju je poveo aktuelni specijalni savetnik pomoćnika državnog tužioca Robert Miler (tada u svojstvu direktora FBI 2001-2013), već je dovela do presuda najbližim Trampovim saradnicima. U njihovim koruptivnim mrežama dalje će se tragati za spregama s neprijateljskom agenturom. Američke institucije, one na koje predsednik trenutno ne može da neposredno utiče, ponovo su uporišta slobodnog sveta. Jedno od ključnih otkrića sudskog procesa Polu Manaforu, Trampovom izbornom menadžeru, upravo je 60 miliona dolara koje je zaradio podrškom proruskim kvislinškim snagama u Ukrajini.

Evropski poredak narušen je upravo onim domino efektom koji je bio centralna tema svetske politike na klimaksu prvog Hladnog rata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari