Superhikova izdaja 1

Preksinoć sam u novim odajama Krokodila – smeštenog u Savamali radi lakšeg rušenja ako prekardaši – imao „sučeljavanje mišljenja“ sa Markom Vidojkovićem…

…koje je prošlo bez žrtava u ljudstvu i materijalu, kratkotrajno, mada jebitačno, varničenje između Marka i N.N. posetioca, koji je na „event“ bezbeli i došao da bi izazvao varničenje, deo je folklora i nije vredno pomena.

O čemu smo, dakle, Marko i ja pričali? O svemu i svačemu, ali sa različitih „pozicija“. Marko je mojoj malenkosti i cenjenom publikumu podastirao dokaze da ima itekakvog smisla glasati za Đilasa i Savez za Srbiju, jer da su oni „manje zlo“, ja sam pak uzvraćao da to svakako ima smisla – sve ima neki smisao – ali da zlo (za razliku od dobra) nema stepene poređenja i da su „gori“ i „najgori“ komparativ i superlativ prideva „rđav“ i „loš“, a ne „zao“.

Strogo uzev, drljave i loše politike nisu zlo u metafizičkom smislu te reči, ali mašćenje, laganje, korupcija i lopovluk još kako jesu, pa sam u tom smislu ustvrdio da u poretku stvari kakav je u Srbiji obavezan za sve, smena vlasti – ko god da bude On Vrhovni – neće iskoreniti ni jedno od zala koje vekovima pustoše Srbiju i to ne zato što je zlo neiskorenjivo, nego zato što niko od političkih persona dramatis nema računa da ga iskorenjuje, davno smo to apslovirali.

Nađite mi političku budalu koja se – ako je to opšteprihvaćeno i nekažnjivo, a u Srbiji jeste – umesto politikom kako Bog zapoveda, neće baviti „politikom“ koja mu donosi profit, znate valjda na šta mislim. No, dobro, dosta je bio metafizike, vratimo se u pustinju realnosti.

Dok smo u takozvanom bekstejdžu čekali početak „eventa“, Marko mi – ne bez izvesne uzibrećenosti – reče da Vučić namerava da sutra (tj. juče) objavi sat i dan u kome je jedan od lidera Saveza za Srbiju, Jeremić Vuko, primio 5.000.000 evra od Katara. Rekoh Marku da bih ja, da sam na Vučićevom mestu, otišao i korak dalje i „onima kojima treba“ naredio da Jeremića pozovu (ili privedu) na informativni razgovor, na kome će potanko objasniti šta je uradio (ili obećao da će uraditi) za Katar da bi mu Katar uplatio pet miliona evra.

Već čujem glasove – evo ga, izdao ideju superhikstva, prestao da brani bogate, a u potaji navraća vodu na Vučićevu vodenicu. Priznajem da sam ideju (privremeno) izdao, ali drugu tačku optužnice odbacujem Ovoga puta vodu navraćam na moju vodenicu.

Evo zašto. Pre mesec, mesec i po dana pristiže mi neki honorar iz tuđine u iznosu od 450 evra. E sad, da bih „ušao u posed“ te sume, morao sam otići u banku da ugovorom dokažem poreklo para i da potpišem neku izjavu. Gnjavaža? Poteška, ali takav je zakon! Pa kad je već zakon takav, zašto ne bi važio za Jeremića, za koga tek neće važiti kad jednog dana zasedne na vlast, a sigurno hoće, samo čekajte, nije on tip koji dangubi u politici, čeka on svojih pet minuta manjeg zla.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari