Digitalna cenzura: Blokiraj, pa vladaj! 1Foto: Aleksandar Obradinović

Na društvenim mrežama sloboda govora traje tačno do trenutka kad postavite pogrešno pitanje. Danas, kad vidite hiljade lajkova i tek nekoliko komentara, budite sigurni da ne gledate mišljenje naroda, već pažljivo režiranu predstavu.

Političari su odavno shvatili da je mnogo lakše kontrolisati javno mnjenje ako kontrolišu ko i šta sme da komentariše. Brisanje nezgodnih komentara, ograničavanje komentarisanja, ostavljanje samo ostrašćenih „za“ i „protiv“ – sve su to trikovi koji prave lažnu sliku podrške ili razdora. I ono što je najopasnije – ovakva polarizacija nije prirodna. Ona je proizvedena, jer svi mi, hteli to ili ne, postajemo deo mase ispred ekrana. Kad vidimo da „svi“ nešto lajkuju, a komentari obojeni podrškom ili besom, naš mozak automatski šalje poruku: „Ovo je mišljenje većine, bolje je da ćutim ili da se priklonim.“ Tako spirala ćutanja postaje jača, a razumna sredina – sve tiša.

Nažalost, ovo nije trik rezervisan samo za političku scenu. Takve prakse se prelivaju i u profesionalne zajednice koje bi trebalo da budu pozornice otvorenog dijaloga.

Nedavni slučaj Saveza društava psihoterapeuta je skorašnji primer. Udruženje koje na papiru promoviše etiku i transparentnost, u praksi – blokira ljude zbog pitanja. Doslovno. Kada sam, krajnje profesionalno, pitala zašto Savez nije odgovorio na argumentovano Saopštenje akademske zajednice o predlogu Zakona o psihoterapiji, umesto odgovora – blokada. Ne samo mene, već i još nekoliko kolega.

Savez je, pritom, otišao i korak dalje – neopravdano je problematizovao legitimitet psihologa, implicirajući da se lažno predstavljaju kao psihoterapeuti bez odgovarajuće edukacije. Jer, kad argumenti ne postoje, uvek može da se proda jeftina predstava straha. Jasno je da ovde nije pitanje brige za profesionalne standarde, već savršen izgovor za selektivnu diskriminaciju cele struke. Pitanja u toj zajednici očigledno nisu dobrodošla.

Neko će reći: privatna platforma, mogu da rade šta žele. U redu. Ali, ako se pozivate na principe otvorenog dijaloga, onda ne možete istovremeno cenzurisati neistomišljenike. Odgovor na moj zvaničan mejl sa molbom za objašnjenje i deblokadu do objavljivanja ovog teksta – nije stigao.

I dok bi se ovakav pristup Saveza mogao nazvati najprimitivnijim modelom cenzure, jer jednostavno brišu komentare i blokiraju – politički PR timovi funkcionišu mnogo suptilnije. Oni ne brišu sve. Naprotiv – pažljivo ostavljaju komentare koji dodatno hrane polarizaciju, tako da umesto debate, dobijate lažni sukob dve krajnosti. Razumna sredina nestaje, a prostor za dijalog se sužava do tačke pucanja.

Zato je ova vrsta manipulacije i opasnija. Jer, dok vam Savez očigledno pokaže da vas je blokirao, politička scena vam predstavi iluziju „autentične volje naroda“.

Najveći problem? Nestanak nijansi. Komentari koji pokušavaju da budu razumna sredina – brišu se. A, javni prostor ostaje zarobljen između dve vrišteće krajnosti. Treća opcija – mir, razumevanje, kompromis – jednostavno ne postoji.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: kako prepoznati ovakve igre? Odgovor je – kroz moć psihologije. Jer, upravo nam psihološki mehanizmi – od psihologije gomile, preko spirale ćutanja, do efekta socijalnog dokaza – daju alat da razumemo zašto ove manipulacije funkcionišu. I još važnije, kako da ih ne prihvatimo zdravo za gotovo.

Što je tehnika sofisticiranija, ljudi su skloniji da veruju da gledaju autentičnu volju većine. Upravo zato je važno da budemo svesni ovih procesa kako se ne bismo upecali na lažnu sliku stvarnosti.

Jer, sledeći put kada vidite ogroman broj lajkova, a mali broj komentara – ili kada neko blokira neistomišljenike, bilo da je to političar, profesionalno udruženje ili neko treći – setite se:

Psihologija nam pruža moć da razumemo svet iza kulisa. Moć da prepoznamo manipulaciju. I moć da u toj igri izaberemo svoju poziciju.

A tu, da budemo iskreni, psihologija ima i važnu prednost u odnosu na psihoterapiju. Dok psihoterapija pomaže pojedincu da se izbori sa svojim unutrašnjim svetom, psihologija nas uči kako da razumemo spoljne mehanizme koji oblikuju društvo.

Drugim rečima – dok jedan psihoterapeut možda pomaže klijentu da se nosi sa osećajem da mu je glas utišan, psihologija nas uči ko, kada i zašto stišava glasove.

A znati to – danas je vrednije nego ikada.

P.S. Hoće li ovog puta stići odgovor, ili ću, osim blokade, dobiti i „blokadu“ kolumne?

Autorka je psihološkinja i osnivačica Centra za psihološku podršku, psihoterapiju i edukaciju „Psiho Ludens“

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari