Aleksander Zeldin, dobitnik Specijalne nagrade "Jovan Ćirilov" na 56. Bitefu: Teatar ima radikalnu ulogu u spasavanju života 1FOTO Natalija Korenovskaja

Posle londonskog Nacionalnog teatra, pariskog Odeona, berlinskog pozorišta Šaubine, bečkog festivala Viner Festvohen, i 56. Bitef nagradio je predstavu „Ljubav“, po tekstu i u režiji Aleksandera Zeldina, kojoj je međunarodni žiri pre nekoliko večeri dodelio Specijalnu nagradu „Jovan Ćirilov“ za doprinos pozorišnoj umetnosti.

Jedan od najtraženijih pozorišnih projekata u svetskim okvirima, po kojem je BBC snimio istoimeni film, ispraćen je velikim interesovanjem naše publike od trenutka kada je najavljen u programu 56. Bitefa, pa je „Ljubav“ bila jedina predstava koja je unapred bila rasprodata i imala je tri izvođenja.

Ovo ostvarenje deo je Zeldinovog triptiha pod nazivom „Nejednakosti“ (The Inequalities, čine ga predstave Beyond Caring, LOVE i Faith, Hope and Charity), koji, kao što njegov naslov sugeriše, tretira socijalne probleme.

„Ljubav“ prati sudbine nekoliko ljudi koje su nesrećne životne prilike – gubitak posla, stana, domovine…, okupile na istom mestu, u svratištu. Sredovečni muškarac sa starom majkom, mlada „mešovita“ porodica, „beli“ muškarac koji ima sina tinejdžera i ćerku iz prvog braka, a sa suprugom, Sudankom poreklom, čeka bebu koja samo što se nije rodila, sredovečna emigrantkinja iz Avganistana, mladi emigrant.

Svi su jedni drugima stranci, i silom prilika su zajedno, prinuđeni da dele skučeni prostor, istu kuhinju, trpezarijski sto, toalet…, a svaki gledalac u nešto više od sat vremena hiperrealističke igre glumaca, može da se suoči sa pitanjem sopstvene empatije prema ljudima slične sudbine koje sreće u životu, ali ih možda previđa ili ignoriše.

Zeldinovi junaci o kojima govori izgubili su sve, i grčevito se drže za ono jedino i najvažnije što im je preostalo u životu – za dostojanstvo, dobrotu, ljubav, i to je ono što im daje nadu.

– Uvek imam želju da pozorište što više približim stvarnom svetu, da ljudi ne idu u pozorište da gledaju svet na sceni, već da taj svet dođe do njih. Da bih to uradio bilo mi je važno da koristim pozorišne procese kao što su istraživanja, vreme, pažnja, resursi… Za predstavu „LJubav“, i glumci i ja izašli smo na ulicu, hteli smo da što više stvarnih ljudi i situacija uključimo u dramatizaciju, a nešto više od godinu dana smo sarađivali sa najvećim skloništem za beskućnike u Velikoj Britaniji, i mnogo smo vremena proveli sa brojnim porodicama i pojedincima – izjavio je Zeldin o svojoj predstavi.

Njena zanimljivost je i u tome, kako je naveo, što je ova glumačka podela koju smo videli na Bitefu već treća koja od premijere igra u predstavi „Ljubav“, što doprinosi njenom neprestanom obogaćivanju u smislu različitih ličnosti koje tumače ove likove.

– Pozorište je čudesan prostor, gde zaista možete da osetite kako je to kada ste odjednom i duboko u svom svetu i neverovatno povezani, uhvaćeni negde između ličnog i kolektivnog. U predstavi „Ljubav“ je specifično to što kolektivno nije neko apstraktno mi, kao u politici, već su to ljudi koje možete da vidite u prostoriji, jer su u mojim predstavama svetla uvek uključena. Ima jedna moćna rečenica koju mi je rekao čovek koga sam upoznao u svratištu i koga ću pamtiti celog života. On je živeo u deset kvadrata sa majkom alkoholičarkom i bratom šizfreničarom. Kad mu je majka preminula, onda ga je gradska vlast na prevaru poslala u svratište. On mi je rekao: „Tek kada više ništa ne ostane, shvatiš šta je ljubav.“ I ako bih dao definiciju ljubavi za ovaj komad, ne za mene lično, onda bi to bila ova rečenica – istakao je jedan od vodećih britanskih pisaca i reditelja, koji je dugo godina bio asistent i saradnik legendarnog reditelja Pitera Bruka i Mari-Elen Etjen.

U „Ljubavi“, Zeldin i njegova ekipa, kako je rekao, suočili su se upravo s tim najogoljenijim i najosnovnijim životnim stvarima.

– A tek tada oživljava ljubav, ona univerzalna, koju svi u publici mogu da osete. Ovo nije komad ni o siromaštvu ni o beskućništvu, već o potrebi za ljubavlju koju svi osećamo. Smatram da okolnosti koje kreiramo na sceni omogućavaju da to iznesemo i u realnost, i da podstaknemo ljude da počnu da razmišljaju šta je ljubav, koju vrednost i značenje ona ima u njihovom životu.

Pozorište je, posebno danas, smatra Zeldin, neophodno za preispitivanje naših sopstvenih života, jer živimo u vrlo konfuznom trenutku kada su prave moralne, društvene i civilizacijske vrednosti potisnute i proglašene suvišnim i nekorisnim.

– Pozorište nam omogućava da spoznamo život u svoj njegovoj čudesnoj, tragičnoj, istinskoj, poetskoj prirodi. Sada živimo u svetu ultimativne realnosti koja je sama po sebi teatralna, i pozorište u koje ja verujem je jedno od malobrojnih mesta gde možemo da imamo odnos sa vremenom i prostorom, sa stvarnim ljudima, pravim emocijama. Pozorište raščišćava maglu života, omogućava nam da vidimo šta je stvarno tu, a što inače ne bismo uočili, i postavlja pitanje šta nam je činiti. Ono je moj način bivstvovanja na ovom svetu, a ulogu pozorišta svaka generacija mora da preispita i redefiniše za sebe. Ja pokušavam da pronađem nove modele saradnje i radikalne eksperimente koji nam otkrivaju nove načine na koje posmatramo svet. Mislim da teatar ima radikalnu ulogu u spasavanju života. A naši životi su u ovim okolnostima ekološke katastrofe koja se bliži ako ništa suštinsko ne uradimo po tom pitanju, kapitalizma, beskrupuloznih sistema moći, ratova…, u opasnosti možda više nego ikada – rekao je Aleksander Zeldin.

Emigrantska porodica ruskih Jevreja

Aleksander Zeldin (1985) dobitnik je najvažnijih pozorišnih nagrada u Velikoj Britaniji, i pridruženi je umetnik Nacionalnog teatra u Londonu, Odeon teatra u Parizu, Nacionalnog dramskog centra Normandije u Ruanu, i Teatra grada Luksemburga.

Predstava „Ljubav“ urađena je u produkciji A Zeldin Kompani, London, Ujedinjeno Kraljevstvo, u koprodukciji sa pariskim Odeon teatrom i Birmingemskim repertoarskim teatrom.

– Možda probleme s kojima se danas suočavamo intuitivno malo dublje osećam. Porodica iz koje potičem je emigrirala, vodim poreklo od ruskih Jevreja, moj deda i baba su iz Harkova u Ukrajini, a moj otac je radio je na Oksfordu u Londonu kao predavač, tako da ovaj istočni deo sveta osećam kao blizak. Znam odavno za Bitef, Piter Bruk je nekoliko puta bio njegov učesnik i veliki prijatelj vašeg festivala, i osetio sam ogromnu čast, privilegiju i zahvalnost kada sam pozvan. Bruk je bio veoma uzbuđen što dolazim ovde, a nažalost, preminuo je 2. jula i neću moći da podelim svoje utiske s njim. Zapanjujuća je ta istorija Bitefa, to je festival kojem je zaista stalo do umetnosti, i znam koliko je napora učinjeno da se moja predstava „Ljubav“ dovede u Beograd – izjavio je Zeldin o svojim utiscima sa 56. Bitefa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari