Branko Baletić: Filmski reditelj, građanski aktivista, reli vozač i kozer koji je svojim šarmom očaravao Beograd 1Foto: Katarina Drajic/ATAImages

Prolazeći ovim gradom razlupanih bioskopa zaustavio sam se pred „Zvezdom“. Na vratima su rešetke. Prolaznici su verovatno mislili da mi to košava tera suze na oči. Zatvoreni su i „Kozara“, „Partizan“, „‘Balkan“, „Kosmaj“… Možda je njihov usud nestanka vezan za ta imena. Neki grč neprijatan me je uhvatio, setio sam se gužve ispred tih bioskopa kad su se prikazivali filmovi Gorana Markovića, Điđe Karanovića, moji, i mnogih drugih autora – izjavio je za Danas Branko Baletić.

Jugoslovenski i crnogorski reditelj, scenarista, producent, profesor, koji je u nizu decenija svojim ostvarenjima obeležio ovdašnju filmsku umetnost, pre dva dana, na uručenju Nagrade za celokupno stvaralaštvo i doprinos srpskoj kinematografiji koju mu je dodelio njegov esnaf, Udruženja filmskih umetnika Srbije, dobio je najveći aplauz svojih kolega.

Impozantna je Baletova biografija – nekadašnjeg šezdesetoosmaša, zaljubljenika u film, kaskadera koji je u „Nacionalnoj klasi“ dublirao Gagi Nikoliću, strastvenog vozača reli trka za koje je potreban veliki avanturizam i „herc“, učesnika ekspedicije puta na Kilimandžaro …

Jedan od najlucidnijih ljudi ovog prostora i kozer koji je svojim šarmom decenijama očaravao Beograd, stekao je posebno poštovanje i time što je oduvek bio buntovnik s razlogom, veliki kritičar malograđanštine i provokator kvazi intelektualaca koji su sebe proglašavali elitom.

„Krenimo od same definicije intelektualca. Kod nas postoji zabuna da je intelektualac čovek koji, takoreći, ima puno škole. Ne! Intelektualac je čovek koji ima sopstvenu predstavu i stav o svetu u kojem živi“, objašnjavao je Baletić.

Bio je jedan od osnivača Beogradskog kruga 1992, zajedno sa Radetom Konstantinovićem, Miladinom Životićem, Filipom Davidom, Mirko Kovačem, Ivanom Čolovićem, Borkom Pavićević, Žarkom Koraćem…, objavljivao je tekstove u „Vremenu“, „Borbi“, „Danasu“, „Ninu“.

„Bila mi je čast da sarađujem sa hrabrim ljudima koji su se u opasnim vremenima usudili da misle drugačije. Upravo je Rade Konstantinović govorio: „Naše iskustvo je palanačko“. A ja sam se uvek trudio da učestvujem u svakoj promociji građanskog duha društva, bez obzira na neuspehe koje su doživljavale organizacije kojima sam pripadao“, govorio je Baletić.

O našoj nekadašnjoj državi je zapisao:

„Ja sam živeo Jugoslaviju. Ta država je imala smisla, ali ne i demokratskog kapaciteta da se mirno transformiše u savez samostalnih država, bez ijedne žrtve i uništene ekonomije. Ona je u 45. godini života odbačena od svojih naroda i narodnosti kao nepotrebna ostarela prostitutka“.

U ovdašnje filmske antologije Baletić je ušao sa igranim ostvarenjima „Sok od šljiva“, „Uvek spremne žene“, „Lokalni vampir“, a njegovu karijeru obeležio je klasik „Balkan Ekspres“, koji je su kritičari 1983. proglasili za film godine u SFRJ.

Režirao je i brojne igrane i dokumentarne serije, TV dokumentarne i muzičke filmove, putopise iz Afrike…, osvojio brojne nagrade među kojima je i Gran pri na festivalu u Parizu, a bio je producent i reditelj dugometražnog dokumentarca u trajanju od 120 minuta, „Kratki film o raspadanju“, koji govori o raspadu YU, i „Bila jednom jedna armija“.

Ovdašnju kinematografiju obeležio je i kao direktor „Avala filma“, najveće jugoslovenske producentske kuće, kada je kao producent i koproducent potpisao filmove koji su osvojili značajna priznanja u zemlji i inostranstvu.

A svojim studentima, kako je govorio, pokušavao je da predaje „Život“:

„Svako od nas treba da, u vlastitom životu, igra glavnu ulogu pošto ćemo, u suprotnom, postati tek statisti u nečijem tuđem životu. Nekada je najveća hrabrost usuditi se da misliš drugačije od većine, i da to javno kažeš bez obzira na posledice“.

Baletić je rođen u Beogradu 1946, diplomirao je na Akademiji za film, pozorište, radio i televiziju, u klasi profesora Aleksandra Petrovića.
Bio je i prvi predsednik Matice crnogorske – ogranak Beograd, a poslednje dve decenije (na žalost svojih prijatelja, Điđe Karanovića, Kreke Kljakovića i Gorana Markovića koji kažu da im nedostaje), živi i radi u Crnoj Gori, gde takođe ne odustaje od svog građanskog aktivizma.

Tu je bio direktor Crnogorske kinoteke, profesor režije na FDU Cetinje, dekan na Fakultetu za multimediju i dizajn…, a 2018. izabran je za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka umetnosti.

„Kad podvučem crtu, do današnjeg dana nisam se odrekao ljubavi prema automobilima, a odgovor je vrlo prost – ekran je istog oblika kao šoferšajbna. Učestvovao sam na četiri ili pet ekspedicija obišavši gotovo čitavu Afriku i deo Azije, i svet koji sam video iz automobila još uvek je zanimljiviji od sveta koji sam realizovao kao reditelj u mojim filmovima“, govorio je Branko Baletić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari