Talasi slobode i neslobode ne prestaju da se izmenjuju u polju Ninove nagrade 1Foto: BETA/MILOS MISKOV/MO) ( sa prošlogodišnje dodele)

Saši Iliću, dobitniku 66. Ninove nagrade za roman „Pas i kontrabas“ u izdanju Orfelina i ediciji Noć republike, uručeno je sinoć ovo priznanje u Jugoslovenskoj kinoteci, a Aleksandru Obradoviću, uzbunjivaču iz Krušika, Ninova nagrada Ličnost godine. Saši Iliću nagradu je uručio je Teofil Pančić, predsednik žirija.

– Sada bi ja nešto trebalo da kažem, a budući da se podigla ovolika buka, oko ovog žirija i nagrade, spremio sam elaborat od 30 strana i sada ću čitati – našalio se Saša Ilić a zatim nastavio svoje obraćanje u ozbiljnom tonu.

– „Svi se pisci romana slažu uglavnom kada je reč o svetu u kome živimo“, piše Crnjanski u „Romanu o Londonu“. To je kažu, neka vrsta velike i čudnovate pozornice na kojoj svaki jedno vreme igra svoju ulogu. A mnogo pre Crnjanskog, na izvoru takve predstave o životu dubrovački komediograf iz renesanse Marin Držić govorio je o teatru mundi, u kome se smenjuju ljudi nahvao i ljudi nazbilj. Uvek je ljudi nahvao bilo više, dodaje Držić, ali iako vode bitku može se lako prepoznati koji su jedni a koji su drugi. Jedni su pravi a drugi su nahvao i ostaće potištenjaci vazda – kazao je Ilić, dodajući da slična situacija vlada i međi piscima.

– I među piscima romana, složićete se, ima onih nahvao i onih nazbilj što se može prepoznati i u dugoj istoriji Ninove nagrade koju danas primam – rekao je Ilić dodajući da je o tome mnogo puta pisao i da je čak jedanput s tim u vezi postavio zadatak iz trigonometrije kako bi utvrdio šta se s tom nagradom događalo tokom šest decenija.

– Vi, svakako, dragi prijatelji literature, vrlo dobro znate da se trigonometrija bavi izračunavanjem zakonitosti u odnosima elemenata trougla – u ovom slučaju između pisaca nahvao i onih nazbilj i sve to u odnosu na Žiri Ninove nagrade koji je bio aktuelan u datom trenutku. I, kao što kaže Držić, uvek je onih nahvao bilo više, ali je zato čitalačka publika znala ko su oni nazbilj.

On je primetio da u polju Ninove nagrade postoje dva osnovna talasa koji su neizmenično slabili i jačali u zavisnosti od trigonometrijskih funkcija različitih elemenata.

– Ja bih ta dva talasa nazvao talasom slobode i talasom neslobode književnosti u jednom društvu – istakao je Ilić, pa nastavio – Ovoga puta, ukazaću na samo dve referentne tačke, zapravo na dvoje autora nazbilj, koji su unevši u ovo polje svoja dela, pa prema tome i svoje biografije, sve gene svojih lektira prouzrokovali kvantne skokove čije sinusoide osećamo i danas u čitalačkoj interpretativnoj zajednici i to ne samo u Beogradu i Zagrebu, ne samo u Srbiji i Hrvatskoj, ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego u čitavoj Evropi i svetu. Reč je o Dubravki Ugrešić i Danilu Kišu, čija su dela ovoj nagradi donela mnogo više nego što su oni od nje dobili – rekao je Ilić, podsetivši na hajke kroz koje su to dvoje ljudi prošli. Uprkos svemu, „talas slobode je ostao na trajnoj frekvenciji koja dopire do naših dana“.

– Uvek je bilo više pisaca onih nahvao nego onih nazbilj opomenuo bi nas Držić danas kada bi mogao da nas čuje i u tome nema ničeg spornog ali čitalačka publika je uvek umela da ih prepozna. Talasi slobode i neslobode ne prestaju da se izmenjuju u polju Ninove nagrade koja zbog toga može da se pohvali svojom, kako bi to rekao Bekim Fehmiu, pišući o svom životu, tek ponekad blistavom i uglavnom strašnom istorijom. Zbog toga danas, dragi prijatelji literature, u simboličkom smislu, s vama i svima onima koji su ovom trenutku prepoznali dar slobode želim da podelim samo ono blistavo. Ono strašno zadržaću za sebe. Jer pravo trigonometrijsko istraživanje tek treba da počne – konstatovao je Ilić. Na kraju on se zahvalio jedinoj osobi koja je u njega verovala i bila mu podrška, a to je ćerka Nađa i poručio svim prijateljima „Vive La Liberte!“

Marija Nenezić, jedna od članica žirija, koja je zajedno sa Teofilom Pančićem, Ivanom Milenkovićem, Marjanom Čakarevićem i Brankom Kukićem ocenjivala više od 200 naslova, koliko ih je bilo prijavljeno na konkurs ovog književnog priznanja podsetila je na reči Ive Andrića: „Pisati, bar za mene, đavolski je posao“, kazala je Nenezić, dodajući da u ovu ovu tvrdnju nobelovca nema razloga da ne verujemo.

„Šta god inspirisalo čoveka koji piše na taj stvaralački čin, jasno je da je to proces koji ima tok, uspone i padove a da je pisac samo čovek koji živi u svetu, okružen konfliktima“, kazala je Nenezić, dodajući da je upravo okruženje iskušenje, đavolja zamka i izazov piscu, a delo koje napiše i pošalje među nas, odgovor tom izazovnom svetu.

„Roman ‘Pas i kontrabas’ upravo je literarni odgovor na savremene zamke opstanku“, istakla je Nenezić. A te zamke su, kako je navela, rat, nasilje, zatvoren, represivni institucionalni aparat, poigravanje idejom slobode i identiteta, ideološka uslovljenost i onda kada se čini da smo se svake ideologije oslobodili i da je na sceni samo misao o profitu…

„Nasuprot tim zamkama, opstaje pojedinac i opstaju pojedinci, junaci romana, muzičar Filip Isaković, dr Mark Julius, njegov otac Dezider Julius i majka Flavijana, ratni veterani, koji u svom identitetskom biću nose još jedino traumu kao sećanje na krvavi građanski rat“, rekla je Nenezić. Prema njenoj oceni, Ilićev roman iako ispričan u prvom licu jednine, predstavlja „polifonu strukturu, saglasje više glasova te je pripovedna perspektiva otvorena, dinamična, a njena uverljivost vodi čitaoca kroz uzbudljiv lavirint događaja i stanja.“

„Ta stanja često su ekvivalent splinu. Osećanje tegobnosti i mučnine prati Filipa Isakovića, umetnika koji je gonjen ratnom traumom izgubio svoj muzički instrument, kontrabas, za njega deo organske celine bića, kao što je i umetnost deo celine sveta. Kada ona nestane, ostane samo nelagoda i sećanje na taj gubitak, ali, važno je reći, da upravo početak potrage za izgubljenim znači početak borbe. Ona se na stranicama romana ‘Pas i kontrabas’ neprekidno odvija kroz dominantnu idejnu ravan, misao o inverziji, jednom naopako postavljenom svetu. Bolnica u Kovinu u romanu je savršen topos i metafora za taj ‘s uma sišavši svet’. Zdravi su zatvoreni, bolesni i nasilni, slobodni, izvan zidina. Prostor bolnice postaje jedini potencijal otpora i zapravo jedina zdrava misao“, rekla je Nenezić.

Na kraju svoje besede ona je opet podsetila na Andrićeve reči o mukotrpnom procesu pisanja, osvrnuvši se upravo na složenu strukturu romana „Pas i kontrabas“.

„Nije jednostavno postaviti tako složenu romanesknu strukturu, savladati sve te junake, izboriti se sa obiljem građe koja navire iz stvarnosti i preobraziti je u umetnički tekst. Đavolski je to težak posao. Đavolski je teško, takođe, izboriti se sa recepcijom jednog dela, kada ono bude ‘bačeno u svet’ i izloženo pogledu javnosti. No, pisac s tim više nema ništa. Kakva god očekivanja imali od književnosti, koliko god joj pripisivali misionarsku ulogu u menjanju društva i sveta, autentična umetnost ipak nema ambicioznu i oholu ideju da jače, brže i bolje od svih drugih humanih i humanističkih disciplina odmah menja stvari. Umetnost literature je, kako reče Kafka, ‘sekira koja razbija zaleđeno more u nama’ i kada u tome uspe, a roman ‘Pas i kontrabas’ je to uspeo, pokreće najpre mini-revolucije u biću pojedinca. Kada se to desi, put je već otvoren ka daljinama u budućnost“, zaključila je Marija Nenezić.

Priznanje za ličnost godine dodeljena je uzbunjivaču iz Krušika Aleksandru Obradoviću, a priznanje je obrazložio Ćulibrk

Ćulibrk je rekao da nikada lakše nije bilo uređivati NIN i da mu je zadovoljstvo to da čini, jer je toliko događaja o kojima drugi neće da pričaju i pišu.

Falilo bi nam još pedesetak strana da napišemo sve što bismo želeli, dodao je Ćulibrk.

U oktobru nisam ni znao ko je, niti zbog čega bi bio ličnost godine. Saznali smo prvo da je zatvoren, onda smo mu saznali ime, objavili ime i tada smo saznali šta je čovek spreman da uradi da bi istina izašla na videlo, rekao je Ćulibrk.

Obradović je primio priznanje i zahvalio se nedeljniku NIN i posebno novinaru Vuku Cvijiću.

Krušik je neodbranjiva afera ove vlasti koja pokušava da sakrije istinu od javnosti, tvrdi Obradović i dodaje da je ta fabrika oružja plen vlasti, kao što im je plen i cela država.

Oteli su državu, eutanizovali istinu i odavde ohrabrujem i druge građane koji imaju gram baruta hrabrosti i inata, rekao je Obradović.

On je podržao i televiziju N1, koja, kako je ocenio, pet godina objektivno i profesionalno infrmiše javnost i kojoj zahvaljuje za sve što su učinili za njega.

Jučerašnjem događaju prisustvovalo je mnogo poznatih ličnosti iz javnog i kulturnog života grada. Između ostalih viđeni su: Dragoljub Mićunović, Zoran Živković, Goran Marković, Filip David, Dragan Velikić, Dušan Petričić Sonja Biserko, Danica Popović, Miodrag Majić, Biljana Stojković i mnogi drugi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari