Film "Athena" je "La Haine" za 21. vek - kakav vek, takva i Mržnja 1Foto Netfliks promo

Bes se prenosi poput dima kroz svaki kadar novog filma Romana Gavrasa, „Athena“, njegovog političikog stava o rasnim nemirima koji potresaju moderno francusko društvo, ispričan kroz prizmu antičke tragedije.

Pre nešto više od dvadeset i pet godina, iz Francuske nam je stigao film koji je imao i veliku fan bazu u Srbiji, „La Haine“ iliti „Mržnja“. I on se, doduše na drugačiji i suptilniji način bavio, protestima, rasnim nemirima ali i sa određenom dozom humora. Izgleda da su se ta suptilnost i humor izgubili u prethodnim decenijama, tako da nisu ostali ni u tragovima, jer „Athena“ može da se posmatra kao „La Haine“ novog doba ili njen svojevrstni nastavak. E sad, kakvo je vreme, takva nam je i Mržnja, i siguran sam da se mnogima neće ovaj film dopasti, niti će im se dopasti ovo poređenje. Film je izašao na Netfliksu, što moramo priznati malo čudi, jer ovaj stiming servis se ne odlučuje često za ovako otvorene političke filmove.

Film počinje dugim, dugim kadrom u kojem je toliko akcije stalo da ostanete bez teksta i pomislite – „kako je ovo uopšte snimljeno“? Odmah saznajemo da je trinaestogodišnji Idir ubijen i sumnja se na policijsku brutalnost. Idir ima tri brata i mi ćemo do kraja filma pratiti priče iz njihove vizure, odnosno na koji način se oni nose sa boli i nepravdom. Najstariji brat Abdel je vojnik koji želi da se na miran i legalan način pronađu bratovljeve ubice. Njegov mlađi brat Karim ima drugačije planove i predvodi proteste koji si otimaju kontroli, gde u njihovom naselju, naslovnoj Ateni, uzimaju vlast i gađaju policajce molotovljevim koktelima. Treći brat Moktar ima najmanje vremena za priču, ali je zato i najpokvareniji gde u celom trenutku protesta i borbi pokušava da zaradi.

Paralele sa „Mržnjom“ se ponovo nameću, jer u Kasovicevom remek delu je nestao polcijski pištolj oko koga se zavrtela priča. Kod Gavrasa nestane, odnosno desi se otmica policajca, tako da valjda i tu vidimo koliko je brutalnost, koja deluje sa obe strane zakona, porasla s godinama.

Ubrzo će se sa sva tri brata naći u naselju koje gori i svako će probati da istera svoje, Abdel da smiri situaciju, Moktar da zaradi, a Karim da polije sve benzinom. U tako zapaljivoj situaciji, „happy end“ je gotovo i nemoguć, a kako se radnja odvija, ono tragično pozamljeno iz antike postaje sve izraženije i izraženije. Sva trojica predstavljaju simbolične likove današnjeg francuskog sistema u kom se nalaze i nesnalaze migranti i marginalizovane zajednice. Cela priča je samo na prvi pogled koncentisana na Francusku i njene građanje drugog i trećeg reda. Ovo je jedna široka tema u kojoj će ceo svet moči da se pronađe.

Roman Gavras kao i mnogi sinovi pozantih roditelja se oduvek nosio sa tim bremenom, sin Koste Gavrasa, i moramo priznati da se i nije baš najbolje snalazaio. Njegovi filmovi su uglavnom sa sobom nosili određenu vrstu hajpa koji nije isporučivao obećavano, i više nam ostaje upamćen kao reditelj muzičkih spotova. Ipak, „Athena“ deluje kao njegovo najozbiljnije delo gde je na najbolji način uspeo da sublimira i vizuleno ali i jaku poruku.

„Mržnja“ je imala veliki broj fanova kod nas devedesetih, ali ne sumnjam da bi i „Athena“ mogla da ima svoje fanove, neke nove klince, jer živimo na uvek zapaljivom buretu baruta koji ima prekratak fitilj, pa ove scene mogu svaki čas da se dese i kod nas (a i dešavale su se) pa samim tim mnogi mogu da prepoznaju sebe u likovima iz ovog filma.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari