
Svetlana Spajić, i njen bend Gordan, nastupiće u beogradskom klubu Karmakoma.
Drevno i savremeno nalaze se spojeni u pesmama grupe Gordan. Ovo je trio koji čine Svetlane Spajić, Endija Štehera i Gvida Mobijusa.
Svetlana Spajić je svetski poznata kao pevačica etno muzike ali i kao čuvar tradicionalnih pesama sa Balkana. Saradnica je Marine Abramović, Roberta Vilsona i Anonija. U radu sa bubnjarom Endijem i basistom Gvidom, pored tradicionalnih pesama, Svetlana piše nove priče koje umeju slobodno da zalutaju u elektronske apstrakcije.
Njihov debi, „Down in the Meadow“ je instant po izlasku dobio pohvale, dok se drugi album „Gordan“ iz maja 2024. godine našao na svim bitnim world music listama najboljih albuma godine. Iako bend sam i nije fan ovog termina.
Gordan će svoju muziku po prvi put prezentovati beogradskoj publici u klubu Karmakoma, 25. januara, a karte možete potražiti na ovom linku.
Kako nastaje njihova muzika, kako se zvuci Balkana tope u „muzici sveta“ i apstrakciji elektronike, kao i o prošlom svetu ali i svetu budućnosti, sve su to pitanja na koje nam je Svetlana Spajić dala odgovore.
Za početak, najbolje da nam predstavite bend, odnosno kako ste došli na ideju da napravite ovaj interesantni krosover muzike?
Članovi benda su Gvido Mobius, bas, fidbek i elektronski zvuk, Andi Šteher, bubnjevi I perkusije, i moja malenkost, vokal. Saradnja je trebalo da traje godinu dana, da realizujemo jedan zajednički album i seriju koncerata u Nemačkoj u 2020. godini. Pozvali su me njih dvojica, već smo bili kod istog izdavača, Karldisk iz Berlina. Kovid epidemija postarala se da taj projekat propadne onako kako je inicijalno zamišljen, a da se mi, zbog novonastalih okolnosti, zbližimo putem onlajn prepiske. Tako da smo spontano prerasli u bend kroz dopisivanje, u nastojanju da prevaziđemo problem. Da nismo tako četovali, ne bismo se upoznali ni kolegijalno zbližili.
Gordan je ime koje označava ponos. Na šta ste sve vi ponosni kao bend?
Gordan u našem slučaju ne označava ponos, već je malo čudan akronim od Gido, Andi, Svetlana. Gorepomenuti jednogodišnji projekat trebalo je da se zove Spajić Stecher & Mobius, mene je to zabavljalo, pa sam govorila da je šteta što nismo advokatska firma kolko je dobro ime. Gordan je inače malo poznato slovensko ime za Gordija, kralja Gordiona.
Tako da smo nehotice sebi zadali da stalno otpetljavamo i sečemo Gordijeve čvorove, i tako, mučeći se, da stvaramo. Albume i pesme lako stvaramo, gordanovske muke ovde su kako da prevaziđemo sve spoljne nevolje, fizičku udaljenost, nedostatak proba, rvanje sa administracijom, isplativost rada u svakom smislu, jer svi živimo kao profesionalni muzičari. Ponosni smo, inače, što smo sve bolji drugari, koliko smo usvirani iako živimo u tri države, i kako zajednički prevazilazimo mučne stvari u ovom pozivu.
Kako nastaju pesme, odnosno kako ih birate, i kako se aranžiraju? Neke od njih deluju kao da slušamo nekoliko pesama u isto vreme, a neke od njih su savršeno uklopljene, kako melodija tako i vokal.
Ove što su svezanije, više su plesne, a ove druge su kao nazupčeni točkovi koji se uklapaju, od kojih se svaki okreće u svom vremenu i prostoru, pa zajednički pokreću još jedan veći točak – one su meni draže i bliže nečem dovršenijem. Pesme nastanu tako što pošaljemo jedni drugima online neke predloške, semplove, ideje, teme (o kojima onda nastaju pesme), a onda ipak sve to nastane u studiju, za tih četiri pet dana za koliko snimimo album.
Odgovara nam tako, svi paralelno imamo još bendova, projekata, poziva, nemamo luksuz da džedžimo u studiju nedeljama, ta su vremena prošla. Imamo sve troje svojih stvaralačkih zdenaca iz kojih crpemo, a pokreće nas zajednička dečija radost dok snimamo, što zajedno napravimo nešto novo što nam se sviđa. Lepo je što se sviđa i drugima, pogotovo koncertna izdanja.
Kakva je pozicija u Evropi i svetu srpske etno muzike? Kad stigne do publike i do ljudi, na koju stranu nas smeštaju, kako klasifikuju, u koje „fijoke nas guraju“?
Nisam baš u toku, kopam starinske pesme, veći deo mog repertoara je nepoznat iole široj javnosti. Pa čak i ovoj stručnoj. Dosta ljudi od kojih sam to usvajala nisu bili poznati, niz srpskih pevača iz Dalmacije i Bosanske krajine, na primer autor „Pjesme o Nikoli Tesli“, Milan Bilbija iz Čirkin Polja.
Niti ljudi znaju gde je Čirkin Polje. Pokušavaju tu i tamo da nas uguraju u world music, Gido se posebno od te fioke ježi. I etno- muzika je neki krovni naziv, fioka, u koju guramo i novonastale popularne pesme, ali i sve nepoznato od starine, pogotovo ako je otpevano na neobičan način.
Kad bi Gordan bio muzika jednog sela, grada, oblasti, šta bi on bio? Odakle su pesme koje pevate najviše izlazile?
Bilo bi to selo Benkovac u zapadnoj Slavoniji, ali sa dosta familija iz Dalmacije i Bosanske krajine. Kumovi sela bili bi iz susednog sela Cage, legenda kaže da su neki svatovi vozili kroz Cage tačno četiri minuta i trideset tri sekunde.
Da li postoje neke stvari iz istorije muzike ovih prostora koje jos trebaju da se otkriju, a koje naslućujete da postoje ili koje vas zanimaju a kojima se jos niste posvetili?
Pa to je potraga za višim, bogatijim, uzvišenijim poetskim srpskim jezikom, koji se pevao. Volela bih da još bolje savladam pevanje sa Korduna, a banijsko pevanje me tek čeka kao sledeći veliki zadatak. Nisam zadovoljna do sada postignutim, i nemam pravog predavača sa tog podneblja.
Kako se ovakave zvuk predaje, savetuje, „prodaje“ mlađim generacijama? Šta je ono za šta mogu da se „uhvate“ i da pronađu?
Mladi više od svega traže živi susret, i potreban im je živ stariji čovek da od njega slušaju još starije pripovesti i otkrivaju novi jezik, onaj bogati, poetski, svojih predaka. Bez živog predanja svi muzički zapisi su mrtvo slovo na papiru. To otkrivanje je zajednički čin. Otkrivajući prošlost, mladi otkrivaju i svoju budućnost.
Šta primećujete na putovanjima i na turnejama benda. Kakvo je stanje sveta?
Dirnulo me je vaše pitanje. Primećujem ovo što sam pomenula u prethodnom, da je mladom čoveku potrebno da čuje priče od starijeg, da im je potreban živi susret i da i njih neko sasluša. Primećujem da su ljudi žedni pravde, ljubavi, i nadahnuća koje bi potrajalo duže od zabave za jednu noć.
Trudim se koliko mogu, da im dam deo nečeg dragocenog, što je meni od starijih darovano, da ih neko odvede na mesto gde dosada nisu bili. Jedna od najlepših zahvalnica bila je od jednog momka Danca nakon koncerta u klubu Elis u Kopenhagenu: Hvala vam što ste nas odveli u staru Evropu.
A šta je ono što primećujete kad putujete svetom, a da ima veze sa Srbijom danas, odnosno šta se razlikuje?
Primećujem da su cene hrane u našim supermarketima katastrofalno visoke, a da je kvalitet mnogo gori. Ujedno, naše pijace su bogatije i jeftinije. Takođe, kod nas još uvek ima više slobode u svakodnevnom životu, ona izvire iz bića ovog naroda, ali svaka sloboda bez odgovornosti ima strašno visoku cenu.
Kako će izgledati nastup u Karmakomi i šta vas još čeka u budućnosti sa bendom?
Sviraćemo dosta novih pesama koje će tek dogodine biti objavljene, na trećem studijskom albumu. Ne znam kako je u Karmakomi, nisam tamo bila do sada, ljudi kažu da je odličan klub, nadam se da zvuk neće biti previše glasan. Čeka nas dakle i taj treći studijski album, da bude objavljen sledeće godine, idemo ovog leta prvi put zajedno u Portugaliju, na festival koji se održava u Bragi, sad na proleće idemo u Francusku. Gido i Andi oduševljeni su našom prvom balkanskom turnejom, već par godina pitaju: a kad, kad ćemo svirati na Balkanu. Posle Balkana, videćemo kuda dalje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.