Jergović o smrti Boža Koprivice: Sve bih mu lako oprostio, samo neka je živ

„Izvan sam svoga svijeta i u taj dan na prijateljevom Fejsbuku ugledam fotografiju knjige ‘Vježbanka Danilo Kiš’, i riječi: ‘Jebiga, Božo.’ Pomislim, živo se prvi put ponadam da je to Božo Koprivica u trenutku omaglice podržao AV-a. Samo to bi, naime, moglo pružiti kontekst za ‘Jebiga, Božo’, koji ne bi bio smrtonosan“, piše Jergović.

Kako navodi, u prvi mah pokušava da pronađe potvrdu informacije, ali je ne nalazi.

„Provjeravam na internetu, nikakvih vijesti, uz godinu rođenja 1950. i dalje teče život. Nada je tanka, da tanja ne može biti, ali se nje držim, navijam u srcu da je Božo podržao AV-a, da je promijenio klupske boje, da je učinio sve što se ne radi, sve bih mu lako oprostio, samo neka je živ.“

Ipak, nekoliko sati kasnije stiže potvrda najgore vijesti.

„Ali nije, sat-dva kasnije, dolazi vijest da nije živ i da je propala prilika koja mu je mogla spasiti glavu.“
Jergović se potom prisjeća jednog susreta sa Koprivicom:

„Prije ne znam više koliko godina, na Danima Mirka Kovača u Rovinju, tamo blizu kina, na gradskoj tržnici, Božo je s nekog štanda na šarm osvojio grozd bijelog grožđa i krenuo ga je zobati. Fotografirao sam njega s grožđem, pa Borku Pavićević, a možda i još ponekog. Nikoga sad više nema sa tih slika.“

Kako zaključuje, ljudi nestaju „u skladu sa sudbinom i karakterom“, a Koprivica nije mogao nestati tako što bi „promijenio klupske boje“.

„U njegovom crno-bijelom, nimalo dvosmislenom svijetu, ne bi to nikako išlo.“

Jergović podseća i da mu je još 2010. godine posvetio tekst „Svi driblinzi Bože Koprivice“, koji je ponovo podijelio.